Na jednoj konferenciji ove godine govorit ću o "AI-Weaponized Storytellingu", fenomenu u kojem umjetna inteligencija ne služi samo za proizvodnju sadržaja, već za njegovo strateško usmjeravanje u svrhu manipulacije i kontrole. No ta je tema samo početni zalet u mnogo širu arenu, u kojoj AI prestaje biti pomoćnik i postaje arbitrator stvarnosti. U ovom tekstu želim pokazati što se događa kad nadzorne AI tehnologije ne samo da opažaju, već i sude – ne u nekoj dalekoj distopiji, nego u inačicama svijeta koje su već tehnički izvedive. O tome svjedoče i nova promišljanja, poput onih iz teksta "Synthetic Social: The Next Chapter", gdje se opisuje kako društveni AI postaje novi faktor društvenog inženjeringa, a ne samo tehnološki napredak. Nedavno sam držao predavanje na temu AI-ja u religiji (i religijskim organizacijama), pa sam u sklopu te teme dodatno razvio neke scenarije.