Znanost
U vrlo kratkom razdoblju umjetna bi inteligencija mogla u znanstvenoj i infrastrukturi obrazovanja učiniti ono što je Internet učinio medijima i novinarstvu. Samo najbolji opstaju
Prije trideset godina, 1996., Alan Sokal objavio je u Social Text, znanstvenom časopisu iz područja kulturalnih studija, u specijalnom broju posvećenom „znanstvenom ratu“, članak o tome da je kvantna gravitacija društvena i lingvistička konstrukcija. Članak je nosio naslov: „Transgressing the Boundaries: Towards a Transformative Hermeneutics of Quantum Gravity". Alan Sokal je matematičar/fizičar, nije dakle ‘prirodni’ autor u časopisu za kulturalne studije. Slučaj je poslije postao poznat pod nazivom Sokalova afera ili Sokalova podvala. Sokal je prvo išao pokazati da se u časopisima posvećenim kulturalnim studijima, ali i općenito u društvenim i humanističkim časopisima, može objaviti bullshit, samo ako se koristi visokoparni jezik, još bolje ako se članak uklapa u postmoderni okvir prema kojem je stvarnost socijalna konstrukcija, odnosno ako pripada u ono što se u tom trenutku smatralo „primjerenim ljevičarskim stavom“. Sokal sebe smatra ljevičarem i želio je napasti glumljeno ljevičarstvo.
