Želite li digitalnu besmrtnost (deathbot), ili vaši najbliži to žele?
Želite li ili vaši najbliži članovi obitelji žele nakon vaše smrti vaše digitalno naslijeđe uskrsne kao AI klona?
S razvojem generativne umjetne inteligencije fizička smrt i digitalna smrt dvije su različite stvari. Uglavnom svi imamo svoj glas i dosta tekstova na osnovu kojih bi se moglo vrlo lako istrenirati veliki jezični model da bude interaktivna verzija neke osobe. Neki su već napravili to. Najčešće se to događa u Kini. Omogućili su time najbližima AI klon glasa koji će razgovarati s onima koji to žele..Generativna umjetna inteligencija može istrenirajte chatbota s e-pošte ili SMS-ova umrle osobe i nakon smrti može slati poruke njezinoj digitalnoj aproksimaciji. Postoji dovoljno potražnje za takvim deathbotovima da su se mnoge tvrtke, uključujući HereAfter AI i StoryFile, specijalizirale za njih. StoryFile i HereAfter AI osmišljeni su tako da pošaljete svoje podatke prije svoje smrti, što im dopušta stvaranje vašeg svojevrsnog digitalnog klona.
Kada je riječ o planiranju na kraju životnog vijeka svih nas, generativna umjetna inteligencija dodaje novo pitanje za naša ključna životna pitanja koja su u osnovi ljudske etike. Naime, nije samo pitanje materijalne ostavštine umrle osobe nego i njegove digitalne ostavštine.
Umrli mogu ostati nešto kao digitalni duhovi kroz svoje digitalne ostavštine, aretfekti memorije fizičkog postojanja. Deathbot je u stvari digitalna sintetička verzija koja dopušta drugima da komuniciraju s nekim koji je napustio fizički svijet.
Deathbotovi bi mogli biti zbog nesavršenosti modela umjetne inteligencije loše, odnosno pogrešne kopije umrlih a s druge strane emitivno bi bila moguća posljedica da se ne priznaje smrt voljene osobe ili se prilagoditi životu bez njih. To ostavlja značajne implikacije na one koji nastavljaju živjeti.
Deathbotovi bi mogli biti zbog nesavršenosti modela umjetne inteligencije loše, odnosno pogrešne kopije umrlih a s druge strane emitivno bi bila moguća posljedica da se ne priznaje smrt voljene osobe ili se prilagoditi životu bez njih. To ostavlja značajne implikacije na one koji nastavljaju živjeti.
Ono što je ključno u digitalnoj eri jeste da testamenti moraju uključivati, ako se želi odrediti prema digitalnoj ostavštini, da se daju upute za upute o društvenim mrežama, e-mailu... Izbor je odricanje od digitalne „besmrtnosti“, odnosno potpuno odricanje od digitalne ostavštine, ili odobrenje da se osobni digitalni ostaci mogu prenamijeniti u digitalizirane robote.
Za sada ni u jednoj državi ne postoji pravna regulativa o tome pa je još uvijek moguće različito odlučivanje nasljednika.