Nakon najnovijeg cjenovnog udara kojim su kriptovalute u mjesec dana izgubile od trećine do polovice svoje vrijednosti (kako koja), jedno od pitanja koje se može naći u nizu svjetskih medija, onih za široku publiku, kao i onih specijaliziranih, glasi: Je li to sada kraj, hoće li se ikad oporaviti, ili je to – kroz pad u beznačajnost – put prema konačnom iščeznuću? Iz više se razloga sa sigurnošću može zaključiti – nije kraj! Premda, pred nama su različiti scenariji.

Prvi razlog zašto nije kraj jest zaključak koji sam prezentirao na Fintech konferenciji 2017. godine – privatni novac oduvijek je postojao i potpuno je nevjerojatno da u digitalnom dobu eksperimenti tog tipa prestanu. Uostalom, s privatnim su novcem eksperimentirali najveći digitalni konglomerati, Facebook, Microsoft. No to nisu bile digitalne valute u onom smislu riječi u kojem su to bitcoin, eth i druge. Dakle, što će se dogoditi s njima? Prema drugom scenariju, kriptovalute poput btca, etha i sličnih će opstati, ali u nišama, na marginama financijskog svijeta. Napokon, postoji i treći scenarij, prema kojem će kriptovalute ne samo opstati, nego će se dalje razvijati. Treći je scenarij, naravno, najzanimljiviji. U čemu se zaista sastoji kvaliteta kriptovaluta na temelju koje se može očekivati njihov daljnji razvitak?

Možda je najbolje početi s razlozima recentnog pada. Diskusije su beskrajne, neke od njih vrlo specijalističke, što ne znači da su time uvjerljivije, jer kriptovalute nisu samo u rukama specijalista. Nijednoj valuti nije to cilj, nego da ide široko. Utoliko je instruktivno pet razloga pada vrijednosti koje je sintetizirao New York Times.

Prvi razlog je u tome što je eksplozivna vrijednost kriptovaluta bila umjetno pumpana. Iako se trgovina odvija u nereguliranom okruženju, protiv cjenovne manipulacije moguće je u nekim zemljama pokrenuti istrage, a kad se pokrene u SAD-u, to utječe na sva svjetska tržišta. Prema NYT-u, to je prvi razlog recentnog pada vrijednosti.

Drugi je razlog donekle sličan – ICO, odnosno inicijalno prikupljanje kriptovaluta ponudom projekata koji bi se njima financirali. Pokrenuta je nekolicina istraga protiv ICO-a koji su kršili zakon o vrijednosnicama (transparentni prospekti i sl.). Dakako, to je novost, s obzirom na činjenicu da mnogi pokretači raznih ICO-a nisu očekivali da će zakon morati poštovati. Zato su ih i pokretali. Možda je još važnije to što su njihovi projekti uglavnom vrlo šuplji, što kriptozajednica pomoću zgodnog alata kakav je inače ICO, nije pokrenula uvjerljive projekte.

Treći je razlog “autoregulacija” (o čemu sam govorio na Fintech konferenciji 2018 i na jednom međunarodnom skupu). Naime, ideja je kriptovaluta da njima upravljaju korisnici. Razvoj je išao u smjeru da njima upravljaju kreatori (developeri). To je značajna razlika.

Četvrti su razlog stalni sukobi unutar kriptozajednice (ljudi nisu po prirodi samo dobri, nego i sebični i destruktivni) i efekti koje to izaziva. Primjerice, limit broja bitcoina i ritam njihove emisije s umnažanjem varijanti ustvari može doći u pitanje, tvrdi se.

Napokon, kao peti razlog, NYT navodi poziv Christine Lagarde, predsjednice (izvršne direktorice) Međunarodnog monetarnog fonda vladama svijeta da se upuste u eksperimentiranje s kriptovalutama (a što neke već čine).

Peti je razlog najzanimljiviji. Prvo, prema nekoj logici, mogao je izazvati rast, a ne pad vrijednosti kriptovaluta, jer ustvari upućuje na njihov suštinski značaj. Važnije je da je povezan sa svim prethodnim razlozima, regulacijom, autoregulacijom i sl. Čita li se, naime, pozorno, recentna studija stručnjaka sa sveučilišta Texas, koja je temelj tužbe za cjenovnu manipulaciju (razlog broj jedan), vidi se da je to u svijetu kriptovaluta kudikamo lakše pokazati nego u svijetu dosadašnjeg reguliranog bankovnog novca. Odnosno, sustavom kriptovaluta mnogo je lakše upravljati nego tradicionalnim novčanim sustavima.

Za kraj kolumne opisat ću to na najjednostavniji način. Cijena usluge ili robe povezana je s potražnjom, koja ovisi i o raspoloživom novcu. Dođe li na neki sajam čovjek s kešom u džepu, nitko ne zna do koje cijene on može ići. I u svijetu bankovnog novca centralne banke od banaka članica sustava zahtijevaju samo agregatne podatke o transakcijama. O ulaganjima fondova Georgea Sorosa može se saznati tek iz propisanih agregatnih izvješća. Sheryl Sandberg zato je i poslala pismo zaposlenicima Facebooka da ga istraže. Jer ne znaju. Svijet kriptovaluta te je stvari promijenio. Kako studija Texas Universityja pokazuje, tijekove novca moguće je pratiti kao na rendgenu, kvalitetnije nego što su centralne banke dosad mogle, unatoč (pseudo) anonimnosti korisnika. Prate se aktivnosti, ne osobe. Na to se, uostalom, oslanjaju i autoregulatori kriptovaluta. Ne moraju se znati imena investitora (Soros), ali se aktivnosti utjecajnih sudionika tržišta mogu mnogo kvalitetnije vidjeti i tako kontrolirati novčani sustav, čak i eksplozivne oscilacije cijena.

Ne mora to biti centralna banka ili agencija za vrijednosnice. Eth je izgubio i više vrijednosti nego btc, čak u vrijeme nakon Praga i developerske konferencije s koje su odaslana tek oprezna obećanja. Specijalisti u kriptozajednici pitali su se zašto EEA (Ethereum Enterprise Alliance), u koju su uključeni svjetski financijski giganti, još ništa nije proizvela i očuvala cijenu. Riječ je o tome da i oni eksperimentiraju s tim aspektom mreže unutar svojih financijskih sustava s upravljanjem novčanim tijekovima.

Nije tu riječ samo o tehnologiji, nego o odluci što će biti privatno, a što javno. Upravo u tom pogledu (socijalnom i političkom) kriptotehnologija je otvorila nove mogućnosti, ali će razvoj, kad se – nadajmo se – svladaju tehničke teškoće, biti politički, socijalni i ekonomski. Iako ovisi o tehnologiji, novac je na kraju politički fenomen.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.