Neki dan doživio sam zanimljiv kontrast u priopćenjima dvije nekada sestrinske tvrtke. Zapravo, čak niti sestrinske – još u relativno nedavnom povijesnom trenutku u pitanju je bila ista tvrtka. Ekipa u najboljim godinama sjećat će se kad je postojao PTT, pošta, telegraf (!!), telefon. Onda je sve to razdvojeno i transformirano na sto načina, i danas kao sljednike PTT-a imamo Hrvatsku poštu i Hrvatski Telekom, odnosno T-Com.

Dakle, dolaze dva priopćenja, od HP-a i HT-a.

Telekom nam javlja o novim paketima superbrzog Interneta, tehnološka ludnica, magija prema definiciji Arthura Clarkea:

“Optika nove generacije otvara nove mogućnosti korištenja servisa baziranih na Internetu. Uz osnovne brzine od 500 Mbit/s, korisnik može istodobno surfati, igrati videoigre u cloudu, gledati najzahtjevnije videosadržaje na više uređaja te komunicirati s hladnjakom ili sustavom za rasvjetu. Arhitektura mreže bitno je pojednostavljena, što omogućuje izuzetno brzi odziv mreže (ping) od svega 2-3 ms. Ta tehnologija također omogućuje i impresivne brzine Interneta preko WiFija te brzina downloada doseže i do 500 Mbit/s, a uploada i do 300 Mbit/s.

Hrvatski Telekom uslugu je komercijalizirao kao prvi operator unutar Deutsche Telekom grupe, a također je i među prvim telekom operatorima u Europi koji korisnicima komercijalno nudi brzine surfanja do 1 Gbit/s. Paralelno s komercijalnim predstavljanjem TeraStream tehnologije, HT aktivno investira u tehnologiju i formira 5G infrastrukturu. Prošle je godine HT u infrastrukturu investirao 1,745 milijardi kuna ili 8,5 posto više nego u 2016., a ove godine će se investirati još više. U posljednje četiri godine ukupna visina investicija nadmašila je 6 milijardi kuna, zahvaljujući čemu će HT do 2020. samostalno ispuniti 70 posto ciljeva Europske digitalne agende za Hrvatsku.”

Pošta, s druge strane, javlja... o otvaranju poštanskog ureda u Makarskoj:

“U centru Makarske, na Trgu 4. svibnja 533, br. 1, Hrvatska pošta ponovno otvara vrata velikog, novouređenog poštanskog ureda. Poštanski ured vraća se na svoju staru lokaciju, ali u novom ruhu. U novouređenom poštanskom uredu, površine gotovo 320 četvornih metara, građanima su na raspolaganju četiri univerzalna šaltera te izdvojeni financijski kutak za usluge čije korištenje zahtijeva privatnost.”

Oba su priopćenja bila ilustrirana slikama – T-Comovo nekakvim futurističkim ekranima za mjerenje brzine broadbanda. Poštino – ovećom, prilično ružnom zgradom, očigledno tim novim poštanskim uredom koji je otvoren u Makarskoj.

Kontrast između modernog i arhaičnog krila do jučer iste tvrtke, neželjeno postignut istog dana, zaista je brutalan. Svijet se rapidno mijenja, i tko to odbija prihvatiti propast će... osim ako ne živi u Hrvatskoj, gdje se uvijek može naći dovoljno organizacija koje se uspješno opiru promjenama, i di se čovjek može uhljebiti, ako ima ispravnu iskaznicu.

-oOo-

Nevezano sa svime ovim, Facebook se za ispriku i damage control oko ove zadnje afere sa (navodnom) zloporabom podataka, odlučio na veliki full page oglas u old school print izdanju novina.

Na stranu pitanje – treba li se, i oko čega uopće ispričavati. O ovome piše Davor Huić u svojoj (prvoj) kolumni za Mrežu, na početku ovog broja, a i na našem webu http://mreza.bug.hr, gdje je duža verzija te kolumne već objavljena. Krenimo od premise da je neki oblik isprike ipak dobrodošao.

Zbog čega ga se Zuckerberg i Facebook odlučuju objaviti u print izdanjima velikih američkih i engleskih dnevnih novina? Riječ je u paralelnoj objavi u desetak izdanja, od Washington Posta, Timesa, Wall Street Journala itd.

Pa… kad je u pitanju zaista ozbiljan damage control i vraćanje povjerenja – posiže se za medijem kojem ljudi i dalje vjeruju najviše, a to je print. Online mediji jesu najbrži, možda i najčitaniji, ali prate ih #fakenews, zloporaba informacija korisnika i nekakva opća aura neozbiljnosti. Kada želiš biti shvaćen krajnje ozbiljno, buraz – ide se u print… Ne mogu kazati da mi nije bilo drago zbog ovog poteza, kao nekome tko je počeo u printu, a bavi se njime i danas. Taj premium content definitivno ima smisla.

Naime, u čemu je stvar… sam način rada na print izdanjima možda je zastario, nije interaktivan za čitatelja, i ne može se updateati iste minute kada se dozna nešto novo. No, upravo zbog toga postupak rada je daleko ozbiljniji, jer jednom otisnuto ostaje za vječnost… Ili barem dok papir ne izgori, nestane ili se biološki razgradi. Nismo ni mi stari “papiraši” zbog svega toga nepogrešivi, događaju nam se bizarne greške (u prošloj Mreži propustom barem nekoliko ljudi, uključujući i mene, kao sliku Bernieja Madoffa, objavili smo sliku Roberta de Nira iz filma u kojem glumi dotičnog. Kakav gaf! I grizemo se zbog njega, jer je otisnut, i ne možemo ga zamijeniti s dva klika).

Ali, kako rekoh, baš iz toga proizlazi inherentna vjerodostojnost printa. Takav gaf ne želimo opet, i napravit ćemo sve da do njega ne dođe, daleko više nego kada radimo za web. Osim toga, tu je i faktor plaćanja. Kod tiska, za svako slovo koje otisnete – plaćate tiskari. Na webu je svaka objava (za izdavača) u principu besplatna. Besplatna je najčešće i za korisnika, ali to je sasvim druga priča.

Kada nečije mudrolije plaćate da se uopće i otisnu, nećete objaviti bilo što. Cijeli taj postupak ima nekakvog old school gentlemanskog smisla u sferi stvaranja povjerenja u lancu autor – izdavač – distributer – korisnik (čitatelj). Ne mislim da će se zbog ovoga svi vratiti printu – nema teorije… No i ta kockica ima itekakvog smisla u općem medijskom mozaiku.

Ima li boljeg dokaza za to od veličanstvene Zuckerbergove i Facebookove isprike?

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.