Čitam ovih dana o zaista skandaloznom slučaju u kojem je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, bez pravog otvorenog javnog natječaja, odlučilo uzeti softversko rješenje od sasvim nepoznate tvrtke. Iznos ugovora je 10 milijuna kuna. Fina, okrugla cifra, da se nitko ne zamara računanjem. Prvo, da iskreno kažem kako nisam ni pojma imao kako kod nas postoji nešto što se zove “Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU” – eto, često kritiziram politiku na raznim razinama, ali ovo tijelo još nisam ni registrirao. Imamo najviše ministarstava u Europi, pa oprostit ćete svakome tko ih ne zna nabrojati sva, a možda niti polovicu. Kako je u Hrvatskoj običaj – stvari se obično uočavaju prema lošem, a ne dobrom, pa barem ta tradicija nije iznevjerena. Neko ministarstvo, agenciju ili ured zapazit ćete kad se u njemu dogodi neka afera. Osim stvaranja afera i uhljebljivanja podobnih, većina tih tijela ionako ničemu ne služi.

Nevjerojatna je olakost kojom se državni službenici i uhljebi razbacuju javnim, dakle, našim novcem. Gledam ministricu spomenutog ministarstva kako mrtva hladna objašnjava da “to nije nikakva velika vrijednost u kontekstu onoga što nam je na raspolaganju” te kako je to “jedan od najboljih softvera koje je ikad vidjela”, a natječaj je, pak, bio objavljen u nekakvom glasniku EU, i prema njezinom mišljenju, sve je čisto. U susretu s toliko površne bahatosti, razmetljivosti tuđim novcem i precjenjivanja vlastita znanja, zaista je teško suzdržati se težih riječi i vrijeđanja, ali eto – pokušat ćemo. U cijelom slučaju ima čak i pomalo komičnih momenata – tužbu, u ovom slučaju posve opravdanu, protiv ovog postupka uložio je King ICT, inače kompanija s daleko najviše pobjeda na natječajima, koja je mnogima baš u tom segmentu stala na žulj. A eto, kad jednom i King izgubi, to se dogodi na ovakav način.

Tužba vjerojatno neće proći, jer je prema zakonu vjerojatno sve čisto, no kakav je to zakon koji dozvoljava ovakvo šerifsko razbacivanje našim novcem?

Budući da je taj “jedan od najboljih softvera” koje je ministrica Žalac, ekspertica za “softvere”, ikad vidjela, nemoguće isprobati i vidjeti, ako niste registrirani uhljeb s kasicom prasicom s barem desetak milijuna kuna, preostalo je samo da kao mali, obični građanin odem na stranice ponuđača, klikam i čitam. “Razvojna platforma j.d.o.o. Temeljni kapital: 10,00 kn (uplaćen u cijelosti)” – riječi su koje definitivno ulijevaju povjerenje.

Čitam dalje, ali to je u potpunosti neprobavljivo:

“Razvojna platforma j.d.o.o. iz Splita članica je Dinamično Digitalnog Razvoja d.o.o. iz Splita. Razvojnu platformu čini dinamični tim stručnjaka koji svakodnevno osluškuje tržište i pronalazi nove prilike u svrhu povećanja konkurentnosti svojih klijenata, razvoja regije na kojoj djeluje te promicanju kvalitete života općenito. Dugogodišnje iskustvo u planiranju, provedbi i evaluaciji projekata rezultiralo je nastankom PLUR-a.

Aktivnosti i fokus djelovanja tvrtke usmjereni su na aktivan doprinos kreiranju konkurentnosti poslovanja, regionalnom razvoju i podizanju kvalitete života. Vodeći se navedenim, Razvojna platforma j.d.o.o. kontinuirano ulaže u razvoj rješenja i metodologije kako bi svojim vlastitim naporima stvorio okvir za unapređenje stupnja konkurentnosti svojih klijenata – privatnih i javnih subjekata, kao i razvijenosti regije u kojoj djeluje.

Tijekom dugogodišnjeg iskustva u radu s klijentima na planiranju, pripremi i provedbi investicijskih i razvojnih projekata. Razvojna platforma j.d.o.o. je prepoznao potrebu za korištenjem PLUR-a razvojem metodologije usmjerene sustavnom planiranju i upravljanju razvojem te povećanju kvalitete života stanovništva."

I tako dalje, i tako dalje, i tako dalje… U potrazi da shvatim kakav je to softver, vrijedan 10 milja kuna bez pravog natječaja, nailazim na stranice i stranice sasvim nerazumljivog naklapanja i ispraznog trabunjanja.

Da budem iskren, sve ovo i ne mora značiti da je taj softver loš, ili da se iza svega ne krije nešto što zaista vrijedi. Vjerojatnost za to je uistinu minimalna, ali ipak postoji. IT-ovci su geekovi, možda rade čuda, ali to ne znaju dovoljno dobro objasniti? Ne bi bilo prvi put da se to dogodi. Možda se u tom softveru zaista s dva klika može doći do tolikih milijuna iz fondova EU da se kupnja isplati nakon tjedan dana.

Možda… Međutim, bez nekakve uredne procedure, pa i javne demonstracije, u to je teško povjerovati.

Čak i s takvom, krajnje benevolentnom pretpostavkom, ideja da se nečijom površnom, nespecijaliziranom procjenom bahato razbacuje naš novac, bez ikakva vrednovanja, pravog, otvorenog i propisno objavljenog natječaja, u krajnjoj liniji i pregovaranja oko cijene – jednostavno je skandalozna.

-oOo-

Na kraju godine, napuhivat će se rezultati hrvatskog IT-a, svi ćemo se tapšati po ramenima. Negdje u te “sjajne rezultate” i silne postotke rasta, bit će ugrađeno i deset milja kuna za nekakvo nejasno softversko rješenje Razvojne platforme j.d.o.o., s temeljnim kapitalom 10,00 kuna, uplaćenim u cijelosti.

Neki će se veseliti, no skeptičnijim promatračima, u kakve se ubrajam, prilikom svake objave “sjajnih rezultata” stvori se uspomena na kiseli okus takvih nabava, i oslanjanja informatike na mutne ili jednostavno bespotrebne poslove s državom.

 NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža