Škola je završila, Novi Zagreb se zazelenio, a s mora već stižu fotke dragih prijatelja koji su se prije nas zaputili na plavi Jadran. Policija na cestama prema moru stvara još veće gužve od uobičajenih, a Zrinjevac još jednom osvajaju ležaljke, pijesak i knjige. Eto – mora da je ljeto! A s ljetom – dakako i naravno – i tradicionalne Špiglove nagrade za godišnja dostignuća u ovom razdoblju od jedne do druge sezone godišnjih odmora!

Fintech revolucija nam je za vratom. Napada nas s naslovnica Mreže i Economista, društvene mreže zapalile su se od nekih sasvim novih usluga, pa i na domaćem tržištu. Rijetko je tko od “običnih smrtnika” čuo ili zna što je PSD/2, ali utjecaj ove značajne direktive EU osjetit će sve više i više korisnika, osobito nakon što u rujnu istekne grace period koji su banke imale za pripremu. Po kioscima i špecerajima već se plaća mobitelima i pametnim satovima, a u cijeloj toj gunguli jedna, globalno gledano relativno mala banka, stvorila je aplikaciju koju je gušt koristiti. Zasad samo za prebacivanje novca između osoba i raskusuravanje prilikom zajedničkih gableca, ali uskoro – pretpostavljamo – i za plaćanje u dućanima. Erste banci i timu koji je stvorio Keks Pay stoga ide ovogodišnja Špiglova nagrada Walletless World.

Sve je više različitih izvora kapitala kojima se mogu obratiti pametne domaće glavice koje razvijaju svoje inovativne projekte. Uskoro nam stiže još jedan domaći VC fond (“evo sad će, svaki čas”), međunarodni investitori sve su spremniji investirati i izvan svojeg sokaka, dobivamo čak i škole za poslovne anđele, ali jedan se projekt, odnosno platforma, nametnula kao nezaobilazna. Pretprošle godine Špiglova nagrada otišla je Ivanu Mrvošu, a upravo je njegov Include prva kompanija koja je na toj platformi uspješno provela drugu rundu dokapitalizacije. Riječ je, dakako, o Funderbeam Southeast Europe. Iza tog projekta stoje prije svega Kaidi Ruusalepp, CEO Funderbeama, Ivana Gažić, CEO Zagrebačke burze, Damir Bićanić, direktor Funderbeam SEE, i Ivana Šoljan, najaktivnija investitorica. Njima, ali i svim suradnicima, zato dodjeljujem nagradu Pametne Pare.

Imam doma gomiletinu CD-ova (i LP-ova, ali to je druga tema) i veliku većinu odavno sam ih prebacio na media player. Vremenom sam naučio, međutim, da u tom postupku treba paziti na metatagove kako bi se prilikom slušanja ispravno prikazivali naslovnica CD-a i, najvažnije, pjesme koje trenutačno sviraju. Tko nema u glavi – ili ne zna – ima u rukama, pa je valjalo proći kroz kolekciju i izmijeniti, ispraviti, nadodati krivo posložene ili nedostajuće podatke. Za to mi je odlično poslužio mali programčić zvan MP3 Tag (www.mp3tag.com) koji “s ljubavlju u Dresdenu” razvija izvjesni Florian Heidenreich. Floriane, Floriane – ni ne znaš koliko si mi pomogao unaprijediti glazbenu kolekciju pa si itekako zaslužio ovogodišnju nagradu The Sound of Music.

Kad smo već kod glazbe, ali i filmova, serija pa i radija – sve to slušam i gledam (najčešće) koristeći jednu, istu aplikaciju. Kodi je sve samo ne plug-n-play, trebalo se malo pozabaviti konfiguriranjem i kojekakvim podešavanjima, ali jednom kad se stekne praksa i čovjek se s njim malo sprijatelji, doista odlično funkcionira. U mojem slučaju “vrti” se na Minix Neo media playeru (Android OS) spojenom, dakako, na TV i na stereo pojačalo. Korisničko iskustvo dodatno poboljšava third party aplikacija za upravljanje Kodi Remote, koja se, pak, razvija u Bremgartenu u Švicarskoj. Iako ju imam i na mobitelu, uglavnom ju koristim na tabletu, koji mi se u međuvremenu isprofilirao kao odličan uređaj za “konzumaciju” različitih sadržaja, od Kindle knjiga do, u ovom primjeru, upravljanja glazbom i multimedijom. Sve u svemu, Kodi je odlična stvarčica, i zato zaslužuje ovogodišnju nagradu Marshall Mcluhan.

Ostanimo još malo na tabletu i sadržajima. Svatko ima neke svoje jutarnje rituale, a oni nerijetko uključuju i neki oblik informiranja o tome što se zbiva u svijetu oko nas. Neki još uvijek čitaju novine, iako je takvih, čini se, sve manje. Neki (valjda) pregledaju portale (sačuvaj Bože!), neki društvene mreže... Za mene je dio jutarnjeg rituala sjajna aplikacija “Economist Espresso”. Aplikacija svakog jutra donosi pet kratkih, odabranih, zasebnih članaka s vijestima iz svijeta politike i biznisa, potom jednu zasebnu stranicu s “in brief” pregledom 6-7 drugih novosti i, na kraju, citat neke poznate osobe koja je na taj dan rođena ili umrla. Subotom, umjesto politike i biznisa, donosi vijesti i zanimljivosti iz svijeta umjetnosti i sporta, a nedjeljom ne izlazi. Espresso je besplatan za pretplatnike Economista (među koje se ubrajam već dugi niz godina) a obični smrtnici mogu se pretplatiti na aplikaciju za 4 USD mjesečno. Sve u svemu – sjajna stvar i izvrstan primjer dodatnog “vezivanja” pretplatnika uz matičnu publikaciju. Zbog svega toga redakcija Economista i tim koji stvara Espresso, kako tehnički tako i sadržajno, zaslužili su nagradu Svako jutro ribari se bude.

Vratimo se za kraj na domaći teren. Ljeto za mnoge znači more i Dubrovnik, a u Dubrovniku živi i radi suradnica Mreže koja beskrajnom energijom i entuzijazmom pomiče granice primjene tehnologije u iznimno važnom području prava i pravosuđa. Radi se, dakako, o Viktoriji Knežević, i tu odmah slijedi disclaimer – Viktorija je draga prijateljica, a Perpetuum s njom surađuje na projektu Ocijeni.me. Uzimajući u obzir potencijalni konflikt interesa, ali i spremnost predlagatelja da ga javno obrazloži, etička komisija Špiglovih nagrada odlučila je da ona smije ući u obzir za dodjelu ovogodišnjih priznanja. Dakle... Viktoriji Knežević, za neumorno zalaganje za razvoj tehnologije za opće dobro, kao i za marljivi prosvjetiteljski rad na stranicama i konferencijama Mreže i drugdje, pripada konačna ovogodišnja Špiglova nagrada Great tech for the greater good!

Slijedi ljetna pauza Mreže. Kupajte se, družite se, odmorite se i zabavite – čitamo se najesen!

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.