Već mjesecima slušamo kroz razne medijske kanale kako nam razne “precjednice i precjednici” objašnjavaju novu mantru – koliko nam je zapravo dobro i kako je jedina stvar koja u Hrvatskoj nedostaje optimizam. U svemu gledamo stalno neku negativu, a briljantne političke i gospodarske pobjede naših vrlih političara niti ne primjećujemo. Ljudi se nekako nakače na neke bezvezne detaljčiće oko tvrtkica poput Agrokora ili nekih tamo brodogradilišta, pa izmišljaju neke tamo afere nekim tamo krotkim i bogobojaznim ministrima, koji su jedva skucali neku tamo crkavicu da si sagrade neku tamo štalicu. Na kraju od slomljenog drveća ne vidimo divnu, bujnu i zelenu šumu i fantastičnu budućnost koja nam je nadohvat ruke, samo ako budemo malo optimističniji.

Postoje tri razloga zašto tog toliko željenog optimizma nema. Prvi razlog je da je Lijepa naša zaista vrlo duboko “u banani” i nema nekog razloga za optimizam. Neke osnovne ljudske i društvene vrijednosti na samom su dnu ili blizu dna, korupcija i lopovluk su na vrhuncu, kriminalci i lopovi na vlasti više nemaju ni srama ni stida da pokušaju sakriti to što rade, ili barem dati ostavku kad ih ulove s prstima u pekmezu, od gospodarstva je ostalo malo do ništa, nema više ljudi koji bi htjeli ili znali raditi na tržištu, natalitet pada a iseljavanje raste, rentanje apartmana svima je životni ideal. Teško je naći neki razlog za optimizam u situaciji kada je sve kontinuirano desetljećima na putu prema dolje.

Drugi razlog je to što su naši političari potpuno nekongruentni (ako ne znate što to znači, slobodno proguglajte). Dakle, jedno govore, drugo rade, a najčešće ne misle ni na što što se ne tiče interesa njihove vlastite guzice. Kako vjerovati nekome za koga znate da laže čim zine, kad vam objašnjava kako trebate biti optimisti, a onda odmah nakon toga lupi nekakvu potpuno suprotnu izjavu koja bilo kakav optimizam ubija u pojam?

Treći razlog su hrvatski mediji, koji su uglavnom prihvatili čari demokracije i u potpunosti služe ispunjavanju tri svrhe – plaćenoj promociji raznih političkih opcija, razvlačenju trenutačno aktualnih političkih afera od nemila do nedraga te štancanju besmislenog i zatupljujućeg preostalog sadržaja, tipa Nikada nećete pogoditi što je ova žena vidjela kada je otvorila ormar. Evo samo izbora od nekoliko stvarnih naziva tekstova na jednom od vodećih news portala danas: “Prije mu je odlazak na plažu bio problem, a sada, s 86 kg manje, uživa”, “XY (podaci poznati redakciji) na plaži mamila uzdahe zavidnom linijom”, “AB (podaci poznati redakciji) objavila fotku u toplesu, a obožavatelj kaže da mora popiti tablete za tlak”. Zaista totalna dizalica za optimizam nacije, a da o edukativnosti sadržaja ni ne govorim…

U ovom silnom valu i naletu optimizma u Hrvata, jedna mala ali optimistična vijest prošla je prilično nezapaženo. Hrvatska udruga izvoznika softvera CISEx je, čim su poslovni rezultati za prošlu godinu bili dostupni, napravila i objavila analizu rezultata hrvatske softverske industrije. Analiza kaže da je otvoreno 2.000 radnih mjesta, ostvareno 12 milijardi kuna prihoda i 4 milijarde kuna izvoza, kako je izvoz prošle godine porastao za milijardicu kuna, a broj zaposlenih je porastao 11%. Preko 250 tvrtki članica CISEx-a radi fantastičan posao, zapošljavaju, izvoze milijarde kuna...

I znate li koliko je medija u Hrvatskoj bilo zainteresirano za ovu optimističnu vijest? Ukupno DVA (2) – Poslovni Dnevnik i Nova TV, koja je napravila prilog u Dnevniku 24. lipnja. Naravno, tu je i Mreža, koja u prvom sljedećem, ljetnom dvobroju, objavljuje nekoliko ključnih kolumni na tu temu – Tajaninu ozbiljnu i analitičku, i ovu moju, koju možete klasificirati prema vlastitom nahođenju.

Dakle, jedna takva idealna vijest, koja ne može biti bolja za podizanje vala i plime optimizma, jer ima sve što uopće može biti pozitivno – uspjeh gospodarstva, rast izvoza, rast zaposlenosti, mladi informatički stručnjaci iz Hrvatske rasturaju po svijetu – prođe u hrvatskim medijima i javnosti (koji su, navodno, toliko gladni optimizma) kao bosa po trnju, kao da su neki klinci osvojili neke medalje na matematičkoj olimpijadi… Ma nitko nije digao ni obrvu, a nedajbože da se neki političar uopće sjetio nekog od tih idiota koji šljakaju potapšati po leđima ili dati neku izjavu o optimizmu! Zaključak koji se nameće sam za sebe jest da Hrvatskoj ne treba uspjeha i optimizma, nego da Hrvatskoj treba još više politikantstva, budalaština, mediokriteta, prosječnosti, uhljeba, glupana koji će nas potkradati, nastavite niz sami…

Nedostaje ti optimizma, dragi čitatelju? Pa okani se onda kukanja kako ti je vruće, kako ti je teško, kako nemaš posla, kako nikako da dobiješ milju kuna u kladari jer te uvijek zezne neki par iz druge Bundeslige, kako te nitko ne razumije a ti si tako vrijedan, pametan i sposoban. Otkantaj glupave dugoprste političare i vijesti iz nesvijesti kojima te zasipaju mediji. Mrdni debelu guzicu i uhvati se posla, optimizam, rezultati i pare ne dolaze sami od sebe, od kukanja i od ustaša i partizana. Pridruži se najboljima, ako misliš da imaš neke kvalitete kojima bi mogao pomoći i pridonijeti, ili pokušaj nešto pokrenuti, osmisliti i napraviti sam – kajaznam, neki komad softvera, električni auto, pametnu klupicu, neke edukacijske robotiće, bilo što… Vrlo ćeš brzo doći u situaciju da ćeš komunicirati i raditi s cijelim svijetom, družiti se s divnim, dobrim i pametnim ljudima, a lokalne lopine više te uopće neće tangirati jer će tvoj svijet biti svjetlosnim godinama udaljen od njihovog. Tada ćeš vidjeti da razloga za optimizam ustvari ipak imaš.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.