Bio je zamišljen za nas koji smo već pomalo prčkali po BASIC-u na SRCU-u i na školskim CS3. Njegova namjena nije bila učenje programiranja od samog početka, već kroz niz vrlo jednostavnih primjera podučiti kako BASIC funkcionira na Spectrumu. Naravno, rezultati su se pokazali vrlo brzo; već nakon jednog vikenda dobili biste osjećaj za programski jezik, a nakon nekoliko tjedana mogli ste se rješavati vrlo složene programerske izazove. Slično vrijedi i za ovu knjigu, jer i ona podrazumijeva prethodno iskustvo u radu s Pythonom.

Već u prvom poglavlju autori vas upoznaju sa “zenom Pythona”, a posebno nas je nasmijao podnaslov “Eksplicitno je bolje od implicitnog”… podsjetivši nas na dane programiranja u C-u, kad se nerijetko pola posla rješavalo u inicijalizaciji petlje, naravno, sve potpuno implicitno… Knjiga nastavlja poglavljem o “Naprednim osnovama”, ali ništa komplicirano za nekoga tko već poznaje Pythonove osnove. Poput davnog Sinclairovog priručnika, knjiga je opremljena skromno, ali primjeri su također vrlo dobro birani, tako da ih je lako analizirati i shvatiti. Slijede poglavlja o funkcijama, klasama, zajedničkim protokolima, upravljanju objektima, nizovima znakova, dokumentaciji, testiranju, distribuciji i CSV deklarativnom okviru. Naknadna izdanja onog Spectrumovog priručnika bila su redom sve lošija i lošija, od Spectruma+ do nabrijane 128-ice (128 kB, čit. kilobajt, jedan stari prefiks koji se danas vrlo rijetko koristi za kapacitete memorija), ali Browning i Alchin su s Pro Pythonom izašli već u trećem izdanju, sve bolji i bolji.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.