Jedna od profesija koje su najviše profitirale dolaskom LLM sustava je pravo. Do njegove pojave legal tech dosta je sramežljivo ulazio u odvjetničke urede i u pravosuđe, ponajviše kao pomoćni alat ili kao marketinški gimmick. Nakon što je OpenAI pokrenuo revoluciju, još tamo "daleke" 2023. godine divili smo se kako ChatGPT zna napisati nešto slično dobrom ugovoru, ili uvjerljivo odhalucinirati pravne presedane.

Ušteda vremena

Danas su LLM i reasoning sustavi otišli, ako ne nekoliko svjetlosnih godina, onda sigurno barem nekoliko svjetlosnih mjeseci naprijed. AI agenti sve više samostalno odrađuju zadatke uz sve manji input, a uštede vremena kroz deep research funkcije već se mjere u tjednima, a ne u satima. Upute moraju biti sve manje precizne da bi AI shvatio zadatak, tako da se u idućih nekoliko godina mogu očekivati potpuni virtualni asistenti pogonjeni umjetnom inteligencijom.

I dok većina pravnika s razlogom gleda koje će procese pružanja svojih usluga prepustiti umjetnoj inteligenciji u manjoj ili većoj mjeri, jedna od bitnih nadolazećih funkcija umjetne inteligencije bit će upravo office management, odnosno kompletan firm management. Što to znači?

Odvjetnički uredi imaju određene specifične procese o kojima se treba voditi računa, i koji trebaju biti vrlo precizno posloženi da za klijente ne bi došlo do štete. Zasad se rijetko koji od tih procesa u potpunosti automatizira, odnosno prepušta stroju (a kamoli umjetnoj inteligenciji). Razlog? Povjerenje u sustave još uvijek je prenisko, iako su greške u nekim procesima jednako česte, ili čak i češće kad ih obavljaju ljudi "manualno". Uglavnom, sve se svodi na to da postoji iznimno mala tolerancija na greške, i tu se odmah pojavljuje human bias.

Što prepustiti AI-ju?

No, oni koji rade u pravnoj profesiji već neko vrijeme, a donekle se razumiju u tehnologiju, lako mogu vidjeti koje sve procese bi umjetna inteligencija mogla preuzeti, ako ne danas, onda u vrlo skoroj budućnosti. I jasno je da bi ih mogla obavljati iznimno dobro, uz minimalnu ljudsku kontrolu.

Pa tako, recimo, na primjeru odvjetničkih ureda, nije teško zamisliti nekoliko taskova koje bi mogli obavljati AI agenti:

1. AI agent svako jutro, ali i tijekom dana, preuzima, pročita i razvrstava svu poštu (digitalnu i fizičku), te pojedinim odvjetnicima i drugim zaposlenicima šalje notifikacije u svemu što se njih tiče – sažetku svega što je stiglo, potencijalnim rokovima za reakciju i sl. Naravno, i pritom automatizirano pripremi sve obavijesti u skladu s načinom rada pojedinog zaposlenika, a prema potrebi, i pripremi nacrte odgovora ili obavijesti za klijenta
2. AI agent koji vodi računa o izlasku novih propisa ili sudske prakse, istodobno prati objave na webu o novim edukacijama na te teme, te u skladu s planom business developmenta i planom edukacije, ali i pronađenim feedbackom o pojedinim edukacijama i predavačima, preporučuje razne seminare, konferencije i druge edukacijske aktivnosti za odvjetnike i druge zaposlenike. Ovisno o razini ovlaštenja, nakon odobrenja, sam šalje prijave, provede plaćanje (ovo je još malo tricky, doduše) i organizira sve ostalo što treba (tipa, avion, smještaj i sl., ako se radi o putovanju)
3. AI agent povezan sa stanjem inventara ili drugih uredskih potrepština, ovisno o potrebama, naručuje dodatne količine onoga što treba, uzimajući pritom u obzir doba godine, potencijalne godišnje odmore ili druga odsustva zaposlenika, te budžet ureda.

To su samo neki primjeri, a ima i daleko kompleksnijih. No, svakako treba očekivati da će oni zaživjeti i prije nego što mnogi očekuju. To ne znači da će se smanjiti potreba za ljudima, već samo da će ponovno doći do preraspodjele zadataka, gdje će ljudi preuzeti poslove koje AI ipak fizički još uvijek ne može odraditi.