Kad ovaj broj Mreže i ovaj članak budu u rukama čitatelja, bankovni odbori američkog Kongresa i Senata otvorit će raspravu o najavi Facebooka da će već do kraja prve polovice sljedeće godine lansirati svoju valutu, libru. Kratki članak o toj namjeri već je objavljen u lipanjskom broju Mreže, sredinom svibnja. Naslov je bio – Ako razvije vlastitu valutu, hoće li Facebook biti centralna banka? Facebookov white paper, objavljen 18. lipnja, odgovorio je loše na tu, i druge dvojbe koje su se unaprijed mogle pretpostaviti kad se planira lansirati vlastiti novac. Uz političke otpore, među kojima su odbori američkog parlamenta, samo vrh ledenog brijega; Facebook je, dakle, ostavio mnoga tehnička i ekonomska pitanja otvorenima, izložio se napadima javnosti te također konkurenata, osobito među entuzijastima kriptozajednice. Lako je moguće da se implementacija libre otegne, ako do prave implementacije ikad i dođe.

Ništa neće biti isto

Ipak, nakon Facebookove objave ništa više i nikad više neće biti isto u području privatnog digitalnog novca i digitalnih financija, dakle u ekonomiji, na nacionalnoj i svjetskoj razini. Ovaj će članak pokušati to argumentirati i raspravljati neka važna iskušenja u tom razvoju. U prvom ću dijelu članka dati pregled prvih zanimljivih i važnih reakcija na Facebookovu objavu o pokretanju libre, posebno u financijskim medijima i u politici. U njima su uglavnom “nabodena” kritična područja. U drugom ću dijelu članka prikazati poglavlje iz godišnjeg izvješća Banke za međunarodna poravnanja (Bank of International Settlements – BIS), a koje govori o ulasku velikih tehnoloških tvrtki u financije. Riječ je o banci centralnih banaka smještenoj u švicarskom Baselu. Njezinim godišnjim izvješćima intenzivno se koriste druge velike multinacionalne institucije i organizacije (primjerice, G7, G20, MMF, Svjetska banka). Lanjsko izvješće, koje je prikazano u Mreži od veljače, imalo je poglavlje o privatnom digitalnom novcu i izazvalo žestoke reakcije kripto entuzijasta. Poglavlje o ulasku velikih tehnoloških tvrtki u financije iz ovogodišnjeg izvješća, objavljenog 24. lipnja, također je već izazvalo odjeke, no kako pokazuje da “ništa više nikad neće biti isto”, kako su promjene nemoguće ali neizbježne, kako je objavljeno upravo kad je i Facebook objavio svoju nakanu (a to je uneseno i u izvješće), ovaj put je prihvaćeno s dužnom pozornošću. No, krenimo redom.

Karakteristike

Prema onome što je objavljeno 18. lipnja, Facebookovim će se novčanim sustavom, za razliku od drugih kriptovaluta, upravljati centralizirano, navodno samo u početku, a poslije će se sravnjivanje transakcija “tobože” decentralizirati. Facebook želi libru predstaviti sličnom drugim kriptovalutama, sigurno djelomično i iz promotivnih razloga, iako – prema onome što je dosad objavljeno – ona to nije. Dodatni je argument pretpostavci o centralnom upravljanju činjenica da je najavljeno kako će libra biti “labavo” vezana za košaru najvećih svjetskih valuta, kako će se uglavnom nabavljati kupnjom konvertibilnim valutama, da će, dakle, biti donekle slična hrvatskoj kuni, koja ima centralnu banku, kakva je takva je. Libra je zasad, dakle, privatni digitalni novac, no nije, teško da će i biti kriptovaluta u onom smislu riječi u kojem su to bitcoin, eth i tisuće drugih sličnih (o taksonomiji novca vidi sliku koju je u lanjskom izvješću načinio BIS, a objavljena je i u Mreži u veljači).

Druga važna karakteristika je da libra, izgleda, nije blockchain, u dosadašnjem smislu riječi. Na tome osobito inzistira Jemima Kelly, autorica članaka na utjecajnom podlistku Financial Timesa FT Alphaville, u sklopu kojeg je neposredno nakon Facebookove objave pokrenuta serija članaka “Breaking the Zuck Buck”, u kojoj libru i Zuckerberga ne da ne štede, nego su nemilosrdni. Naslovi članaka su: “Libra myth-busting”, “Zuckerbuck-schmuckerbuck“, Libra cheat sheet”, “Facebook’s Libra: blockchain, but without the blocks or chain”. Uz Kelly, vrlo je aktivna urednica Izabella Kaminska, autoritet za monetarna pitanja, koja se često oglašavala o kriptovalutama, uglavnom upozorenjima da nema nepolitičnog novca (a što bi kriptovalute, kao, htjele biti). Koliko je poznato, Facebook je dosad samo s njima ušao u javnu raspravu o libri, što govori o snazi primjedaba. Dovode u pitanje sve, mogućnost unapređenja međunarodnih transakcija (pozivaju se na iskustvo SWIFT-a, prema kojem prepreke međunarodnom transferu novca nisu tehnološke nego pravne), zatim da libra neće pomoći onima koji nemaju bankovni račun, a što je Facebook u promociji naglašavao kao poseban cilj, jer oni bez bankovnog računa ne mogu kupiti ni libru, raspravljaju kvalitetu i karakter rezervi koje trebaju osigurati stabilnost libre, a prijete poremećajem svjetskih financija…

Kad je riječ o tome je li libra blockchain, Kelly citira white paper te kaže kako je “za razliku od prijašnjih blockchaina, koji blockchain vide kao kolekciju blokova transakcija, libra blockchain jedinstvena struktura podataka koja bilježi povijest transakcija i stanja tijekom vremena” i iz toga zaključuje da a) nema blokova, b) nema njihova ulančavanja, dakle, Facebook sam ističe da libra blockchain nije blockchain. Doduše, prepucavanje Kelly, Kaminske i Facebooka vremenom se pretvori u (praznu) raspravu o definiciji što je blockchain, no u osnovi je pitanje – ako Facebook želi pokrenuti svoju valutu, to ne mora biti na blockchain tehnologiji, osim iz promotivnih razloga. Uostalom, blockchain tehnologija ima niz ograničenja koja libra ionako nema (emisija “kovanica” u optjecaj i slijedom toga količina kovanica; pitanje anonimnosti korisnika, odnosno zaštite privatnosti, bit će komentirano uz prikaz BIS-ova poglavlja).

I ostali mediji uzbuđeno su dočekali libru. New York Times otkrio je da zvučni partneri u Facebookovu pothvatu (Visa, Mastercard, Uber, Coinbase... vidi sliku), još uopće nisu partneri, da ideju samo podupiru, neki podupiru i druge, razmjerno slične ideje, ali još nitko nije uplatio 10 milijuna dolara osnivačkog uloga kojima će se steći pravo u svojevrsnom upravljačkom odboru nove valute. Dakako, ni kriptomediji nisu propustili priliku za kritičke komentare. Najoštrije se može svesti na zaključak – libra uopće nije kriptovaluta (nego token?!), pogotovu ne u onom smislu u kojem su to bitcoin i eth i sl., a koji su kreirani prije svega kao alternativa digitalnog doba centraliziranim državnim novčanim sustavima.

Prijelomnica

Prije nego prijeđem na prikaz BIS-ova izvješća, želim još jednom komentirati zašto je Facebookova objava o pokretanju libre, unatoč svim prije pobrojanim slabim mjestima, ipak prijelomnica u digitalnim financijama i privatnom digitalnom novcu.

Prije otprilike tri godine sreo sam se pred Hrvatskom narodnom bankom s guvernerom Vujčićem, i u kratkom smo razgovoru došli do kriptovaluta. Smatrao je, u neobaveznom razgovoru, kako imaju potencijal izazvati promjene samo u segmentu platnog prometa, a novac je, naravno, mnogo više. Usput je ispričao anegdotu da se na nekom sastanku europskih centralnih bankara, održanom negdje u to doba, na pitanje tko zna što je blockchain, digla samo jedna ruka – njegova. Htio je reći, nitko ne zna, nikog ne zanima, teško da ima težinu. Ovdje želim dodati da je u tom trenutku i sam Vujčić, s obzirom na to da poznaje prirodu novca, možda htio reći – teško da “još” imaju težinu. Primjerice, koristi li se sustav platnog prometa na poseban način, tako da se transakcije zadržavaju i iz te likvidnosti odobravaju pozajmice, druge se karakteristike novca mogu razviti i iz njega, kao i iz tokena i sl. Novac nije alat samo s jednom funkcionalnošću, iako se ne moraju ili ne mogu sve funkcionalnosti uvijek koristiti. Utoliko, prethodni prigovori Facebooku kako razvija token, da razvija samo transakcijski sustav... već konceptualno promašuju.

U međuvremenu, HNB se kojiput službeno oglasio o temi, uz ostalo zaključkom da bitcoin i slični proizvodi ne predstavljaju novac nego vrijednosnicu, kako su vrlo rizični itd. U Vujčićevoj karijeri vjerojatno i neće biti promjena izazvanih kriptovalutama, a koje on kao centralni bankar u Hrvatskoj ili u Europi ne bi mogao sustići. No, to ne znači da se one ne odvijaju, i kako se ne odvijaju brzo. Bitcoin je pokrenut prije desetak godina, i još postoji, unatoč napadima s najviših adresa svjetskih monetarnih sustava i stalnoj najavi konačnog iščeznuća i unatoč objektivnim tehnološkim teškoćama i razmjerno ekstravagantnoj monetarnoj prirodi.

Ni sama libra možda neće uspjeti, bilo zbog političkih okolnosti (vidi okvir), saslušanja u odborima američkog parlamenta, na najvišim međunarodnim forumima, ili zbog toga što je više riječ o zadovoljavanju Zuckerbergove taštine u desetljetnom suparništvu s braćom Winklevoss (vidi okvir) ili promotivnom pothvatu kojim se Facebooku želi priskrbiti novi image, nego o lansiranju prave, alternativne, svjetske privatne valute. Uostalom, Facebookov sustav imao je svoj specifični novac Facebook Credits, koji je prije više od pet godina ugašen, upravo zato što je to bio novac Facebookova sustava, a ne svjetski novac.

Ipak, procjenjujem, da nakon službene objave o pokretanju libre ništa više neće biti isto. Privatni novac postojao je od početka povijesti novca, neki put samo na margini, i u specifičnim oblicima, ali nikad nije bio posve mrtav. O mogućnosti da neka velika platforma pokrene privatni novac spekulira se cijelo ovo desetljeće. Već 2012. Matthew Yglesias i David Evans raspravljaju o tome da bi Facebook mogao svojim novcem (Facebook Credits) oteti dio kolača etabliranim državnim valutama. Kao što je poznato, Facebook Credits se ugasio, ali ideja o privatnom novcu velike kompanije nije nestala, i ne samo u Facebooku.

Kad je libra službeno objavljena, MIT Technology Review izišao je s tematskim newsletterom u kojem su bili članci o tome da UBS i skupina banaka već duže vrijeme spremaju svoju valutu (što se otprilike zna), kao i da Samsung priprema svoju kriptovalutu. Istodobno, cijena kriptovaluta lansiranjem ideje o libri nije potonula, iako ih na prvi pogled njezina realizacija potapa, nego su i bitcoin i eth u prvi tren dobili čak i novi poticaj za uzlet, iako su već prije u ovoj godini napravili vrlo značajan skok. To se sve čini jakim znakovima da ideja o privatnom novcu, specifičnom za digitalno doba, neće nestati čak ako libra i propadne.

Rasprave u američkom parlamentu, kao i u drugim državnim i paradržavnim institucijama, centralnim bankama i njihovim asocijacijama, pokušat će ih kanalizirati, ali čine se svjesnima da transformaciju novca u digitalnom dobu nisu više u stanju zaustaviti. Već sam početkom godine u Mreži objavio da Christine Lagarde, predsjednica MMF-a i G20 podsjećaju centralne banke na potencijale digitalnog novca (u najširem smislu riječi). S librom, čak ako i ne uspije, digitalne financije, privatni digitalni novac, kriptovalute, dobili su nezaustavljiv poticaj. Ako i ne uspiju, uspjet će netko drugi. Kakvi su izazovi na putu?

Izazovi

U ovom ću, završnom dijelu, prikazati već spomenuto poglavlje iz godišnjeg izvješća Banke za međunarodna poravnanja koje se bavi izazovima ulaska velikih tehnoloških tvrtki na financijska tržišta. Lanjsko izvješće BIS-a, koje se bavilo digitalnim novcem, naišlo je na žestoke kritike unutar kriptozajednice, no ovogodišnje je vrlo informativno u obradi pitanja kakav se zapravo zaokret sprema u financijama u digitalnom dobu, premda dolazi od nositelje stare financijske moći, ili upravo zato. Objavljeno samo nekoliko dana nakon Facebookove promocije, autori su u njega čak uspjeli upisati bilješku o Libra Association.

U jednom od svojih osvrta na libru Kaminska postavlja pitanje hoće li Alex Jones biti isključen iz mogućnosti da se koristi librom, odnosno hoće li mu, ako uplati 10 milijuna dolara osnivačkog uloga biti omogućeno da uđe u “upravu” (Libra Association Council). Kao što je poznato, Jones, vlasnik i administrator internetske stranice Infowars, jedan je od nekolicine desnih ekstremista kojemu je Facebook blokirao pristup. Svakim se novcem, ako je novac, može koristiti i najokorjeliji zločinac. Nema dolara, funte, krune koja je zabranjena ubojicama, monstrumima, barem u zatvorima. Pitanje koje je postavila Kaminska, međutim, vodi prema pitanju kojem je BIS posvetio dobar dio svog izvješća, a radi se o tome a) kakva je vrsta podataka raspoloživa u pojedinom novčanom sustavu te b) prema temi privatnosti, koja, dakle, ima financijsku dimenziju. Kaminska je svoj članak naslovila “A pound of flesh for your libra inclusion”, čime je izravno asocirala na Shakespeareova “Mletačkog trgovca”, koji je kao zalog vraćanja kredita tražio od dužnika komad tijela. Novčane transakcije morale bi biti bezlične da novac ispunjava svoju ulogu. Ovdje je u igri, međutim, više od transakcija.

Kad je riječ o a), vrsti podataka, velike platforme raspolažu vrlo raznorodnim podacima o svojim korisnicima, kudikamo različitim od onih kojima raspolaže financijski sektor, dijelom i zato što je nastajao u razdoblju u kojem je bilo nepristojno pitati korisnika koji otvara bankovni račun pije li radije pivo ili vino, ili žestoka pića. To su privatne informacije, ali mreže ih imaju. Banke znaju gdje vlasnik računa radi, kolika mu je plaća, kakve su mu potrošačke navike, donekle znaju obiteljsko stanje, godine. Slične informacije službeno imaju i o tvrtkama koje su im partneri.

Jasno je da već trgovinske platforme raspolažu kudikamo raznorodnijim podacima, ne samo o tijeku novca između dvije plaće, nego i na što korisnik troši, u kladionici, restoranu ili na školsku opremu. To što o korisnicima znaju socijalne mreže, čista je znanstvena fantastika. BIS navodi da se kineski Ant Financial, dio Alibabe, i argentinski MercadoLibre, u procjeni kreditne sposobnosti koriste “s više od 1.000 serija podataka po svakom tražitelju kredita”. Na prvi pogled fenomenalno, kakvo je to samo unapređenje kvalitete poslovanja. Ali... dva su problema – notorna privatnost i uspostava fer pravila tržišne utakmice.

Prvo privatnost, jer je tako lakše objasniti stvar. Dakle, kad netko uđe u dućan s 50 kuna i želi kupiti staklenku meda, vlasnik dućana nema ga pravo odbiti. Kada bi ga odbio, ne bi to bila samo diskriminacija, nego i ograničavanje konkurencije. Naime, onaj tko ima 50 kuna, ima pravo birati dućan i proizvođača, a oni će se potruditi da mu pruže što kvalitetniji proizvod ili uslugu uz što nižu cijenu. Ako nema izbora, nema konkurencije – potrošač gubi. Ista je stvar, u teoriji i s kreditom. Banka izvjesi uvjete pod kojima ga odobrava – za kredit od 50.000 eura plaća mora biti 5.000 kuna, i svatko tko ima plaću 5.000 kuna može dobiti kredit. Nema – ne može do kredita jer ima loše navike, voli mlađe muškarce ili starije ženske. Svatko će reći – što se to banke tiče. K tome, ako banka ograničava plasman, time ograničava tržište da zajednica u natjecanju stvori što je moguće veću korist.

Naravno, i banke su uvijek pomalo varale, izmišljale razloge da odbiju kredit potencijalnom dužniku s lošim životnim navikama, ali to je razina akcidenta.Tehnološke je tvrtke, odnosno socijalne mreže, praktički nemoguće kontrolirati dodjeljuju li kredite diskriminatorno (BIS ističe problem cjenovne diskriminacije, koja je na uređenim tržištima uglavnom zabranjena). Jedino da im inspekcija sjedi u uredu. Kada bi regulator i uspio ugurati u propise ovih tisuću serija podataka kojima se koriste Ant Financials i MercadoLibre, oni bi skupili neke metapodatke i na temelju njih određivali kreditnu sposobnost, odnosno ponovno diskriminirali. To je priroda informacija, da nikad nisu konačne.

Razmjerno hermetičkim jezikom BIS u izvješću podsjeća na to da ulazak tehnoloških tvrtki na financijsko tržište, tako i Facebooka s librom, može izazvati, ne pojačavanje konkurencije, nego segmentaciju tržišta, neku vrstu povratka feudalizma: da se tržište podijeli među velikim igračima i njihovim korisnicima zatvorenim u odvojenim sustavima, što je raj za cjenovnu diskriminaciju i niz drugih anomalija koje tržište čine neučinkovitim. I, da ovaj krug zatvorim s pitanjem privatnosti... Čim je Facebook najavio libru, počela je mrežama kružiti fora – “Isključeni ste iz sustava korištenja libre na 30 dana i nećete se moći koristiti svojim FB novcem jer ste kupili nešto što nije dopušteno standardima zajednice. Pročitajte Standarde Facebook Zajednice da saznate što nije dopušteno kupovati” (vidi sliku). Izravna je to asocijacija na ono što Facebook radi nekim korisnicima kada dijele “porno”.

Ne mogu u ovom trenutku zamisliti kako ta vrsta problema može biti riješena. Još gore, izgleda da ne zna nitko, jer nakon što je izvješće BIS-a opisalo problem, do kraja poglavlja navode se praktički samo teškoće koje se isprečuju njegovu rješavanju, i slabi dosezi dosadašnjih regulatornih pokušaja širom svijeta. S jedne se strane davatelji kredita, odnosno financijskih usluga, natječu tako da usavrše svoje procjene kreditne sposobnosti korisnika i tako povećaju produktivnost: ne daju kredite onome tko je rizičan, ali konkurencija ne zna kako su procijenili rizičnost. S druge strane, ako se koriste nekim podacima o korisniku koje on ne može promijeniti (primjerice, rizičan je jer je rođen na selu), onda je to diskriminacija; ako ga tako isključuju segmentiraju tržište i smanjuju konkurenciju; stvara se povratna petlja – oni koji su proglašeni rizičnima zaista postaju još rizičniji.

Rješenje prema kojem platforma nije vlasnik podataka koje je skupila o korisniku (jedna vrsta GDPR-a), odnosno mora mu ih dati tako da on s njima može otići drugoj financijskoj platformi, ne čini se funkcionalnim u praksi. Što da moja banka čini s podacima koje Facebook ima o meni? I banka mora dopustiti Facebooku pristup svim podacima o meni? Onda svi imaju sve, ali kad izračunaju analizom metapodataka moj kreditni profil, moraju li i to ustupiti svima? Podatke je nemoguće trajnije regulirati.

Kralj

Financije u digitalnom dobu očito nikad više neće biti iste. Teškoće s podacima i metapodatcima skoro da, u odnosu na privatni novac koji bi razvijale velike tehnološke platforme, daju prednost kriptovalutama s njihovim principima decentralizacije i pseudoanonimnosti, koja svima omogućuje da pristupe mreži i zarade novac kojim onda rade što hoće. Iako je teško reći da im je baš zato s najavom libre donekle skočila cijena. Doba velikih promjena nerijetko znaju biti i doba velikih stranputica. Prva reakcija Financial Timesa na objavu libre bio je članak – Zuckerberg: The man who would be monetary king (Čovjek koji želi biti kralj novca). U njemu Kaminska istražuje paralelizam između libre i pokretanja američke centralne banke Feda, najmoćnije monetarne institucije na svijetu.

Drugi su libru uspoređivali čak sa specijalnim pravima vučenja (SDR) Međunarodnog monetarnog fonda. Pravih paralelizama ustvari nema, osim u asocijaciji na – moć! Odnosno, na podjelu moći između privatnog sektora i javnog sektora. Prema Kaminskinim riječima, a to nastoji dokazati poviješću kriza (dolara), novcem je teško vladati bez političke moći. Navodi sva iskušenja s kojima se libra neizbježno mora susresti na svjetskom financijskom tržištu, želi li sačuvati vrijednost i povjerenje. Mnogo toga može poći krivo. Nije to tek tako pokrenuti monetarni sustav i njime upravljati. Otud, provokaciju “kralj” iz naslova članka treba shvatiti kao Zuckerbergovu ambiciju da se nametne i kao politički moćnik. Kako ne bi bio pozivan na saslušanje u bankovne odbore Senata, Kongresa, u Europsku komisiju, nego da sudjeluje na nekom sastanku G20 kao ravnopravni sudionik. S obzirom na njegove sukobe s politikom u posljednje vrijeme, interpretacija nije sumanuta.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.