U jednostavnijim pravnim uslugama u 2030. godini, poput brze analize ugovora ili izrade jednostavnijeg dokumenta, često uopće neće biti sastanaka i komunikacije klijenta s odvjetnikom. Klijent će uploadati potrebne podatke u sustav svog pravnog savjetnika te će u roku nekoliko minuta dobiti i rješenje u obliku komentara i izmjena inicijalnog nacrta ugovora, pripremljene izjave/sporazume/zahtjeve itd. Umjetna inteligencija odradit će posao.

Marko Porobija

Mnogi se rijetko koje situacije toliko užasavaju kao sastanka s odvjetnikom, dolaska u ured u kojem često imaju osjećaj potpune nemoći, manjka znanja i komunikacije u stručnim terminima, manjka konkretnosti, i u kojem je ponajviše uvijek prisutna nepoznanica oko cijene... Sve navedeno čini user experience (UX) susreta s odvjetnikom jednim od neugodnijih. I rijetko tko vidi kako bi se to moglo promijeniti. No možda ipak postoji nada?

Za početak, kada se govori o 2030. godini, vrlo je vjerojatno da će riječ “odvjetnik” kao termin biti ponešto zastarjela ili čak preuska za ono što će označavati i što će se nalaziti u stvarnoj ponudi. Precizniji termin bio bi “pružatelj pravnih usluga”, jer ono što će pravni savjetnici koji imaju viziju i ideju nuditi za deset ili više godina bit će daleko više od klasičnog odvjetništva.

U pravilu, svaki će se sastanak ugovarati elektroničkim putem. Globalizacija je dovela do toga da sada poduzetnik iz Hong Konga svakodnevno treba sklapati ugovore s partnerima u New Yorku ili Londonu, da je Šveđanin vlasnik nekretnine u Hrvatskoj koju želi komercijalizirati, itd. Uobičajeno je uzeti “lokalnog” odvjetnika da riješi pravno pitanje u njegovoj domeni. U takvim slučajevima normalno je da se komunikacija na relaciji klijent – odvjetnik vodi e-mailom ili nekim IM sustavom, a ponekad i korištenjem neke aplikacije za videopozivanje (koja često radi daleko od savršenstva). No, to će sve vrlo brzo postati zastarjelim.

Ako govorimo o jednostavnijim pravnim uslugama u 2030. godini, poput brze analize ugovora ili izrade jednostavnijeg dokumenta, tu često uopće neće biti sastanaka i komunikacije s odvjetnikom. Klijent će uploadati potrebne podatke u sustav svog pravnog savjetnika te će u roku nekoliko minuta dobiti i rješenje u obliku komentara i izmjena inicijalnog nacrta ugovora, pripremljene izjave/sporazume/zahtjeve itd. Umjetna inteligencija (artificial intelligence, AI) odradit će posao, a plaćanje će se obavljati online, prema unaprijed određenim cijenama ili čak u obliku “pretplate” na jednostavnije pravne usluge (dakle, čisti SaaS model). Komunikacija s odvjetnikom postojat će jedino u slučaju kada će to doista biti nužno, ili kada će klijent to izričito tražiti.
Svaki odvjetnik koji drži do sebe imat će, osim fizičkog ureda (koji će pomalo gubiti na važnosti) i virtualni ured. Odnosno – ured u virtualnoj stvarnosti (VR-u). Onaj klijent iz Hong Konga će, u vrlo impresivnoj razlučivosti, pristupiti u ured svojih savjetnika bez izlaska iz svoje kuće ili ureda. Kako će taj VR ured izgledati? Izgled tog ureda moći će se mijenjati ovisno o tome s kime će se sastanak održavati. Samo mašta i budžet odvjetnika bit će granica broju i varijacijama VR ureda.

Tijekom sastanka klijent će iz svog clouda “predati” odvjetniku svu dokumentaciju i druge materijale koji se tiču njegova pravnog pitanja, a sve što klijent usmeno kaže, odvjetnikovi će sustavi snimati i automatski dodavati u analizu. Sama analiza informacija koje klijent da odvjetniku bit će daleko drugačija od onoga što se sada događa. Naime, čim klijent da neku informaciju na takvom sastanku (bilo u virtualnom, bilo u fizičkom uredu), različiti AI sustavi u stvarnom će vremenu sve analizirati te do kraja razgovora odvjetniku i klijentu dati inicijalnu “dijagnozu”. Dakle, onaj posao na koji su klijenti vrlo često čekali danima, pa i tjednima, obavljat će se u vremenu mjerenom minutama. Klijent će već nakon tog prvog sastanka imati prilično jasnu sliku kako stoji, što je potrebno učiniti da se dođe do njemu zadovoljavajućeg rješenja te (ono najbitnije) koliko će ga sve to koštati. Samo rijetki odvjetnici pokušavat će naplaćivati svoje usluge prema satu, na nezadovoljstvo klijenta. Oni najbolji i najnapredniji primarno će gledati vrijednost koju rješenje ima za klijenta te u skladu s time određivati i cijene.

Promjena paradigme je neizbježna – i to na način koji će biti bolji za klijenta. Brzina usluge, konstantna kvaliteta, dostupnost te jasno definirana vrijednost usluge neizbježno će promijeniti UX dobivanja pravne usluge na bolje.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.