Željko Ivanković - Vatra
Prema neomaltuzijanskoj ekonomskoj teoriji, epidemije bi izbijale kad bi se čovječanstvo namnožilo preko mogućnosti samoodržanja
Točno je, život oponaša umjetnost, no umjetnost često nije nimalo blaga prema životu. U filmu “Peti element”, snimljenom prije otprilike četvrt stoljeća, glavnog junaka glumi Bruce Willis. Živi na nekom stotom katu jednog od bezbrojnih nebodera u megalopolisu, a u “stan”, ustvari škatuljicu, u jednu duguljastu tubu, ulazi kroz prozor ispred kojeg parkira svoj leteći taksi. Film je smješten u 23. stoljeće. “Stan” je, naravno, potpuno opremljen svim potrebnim uređajima, kao što i “sobe”, ustvari samo ležajevi u onim japanskim “hotelima” kako bi se mogla samo prespavati noć, slične ormarićima za prtljagu na kolodvorima, isto “imaju sve” – vezu s Internetom, punjač za mobitel, čak i televizorčić i mikrovalnu, kako bi se mogao zgrijati čaj. Jedino se na krevetu ne može uspraviti ni sjedeći, nego se svim tim bogatstvom gost mora služiti pognut. Već kad sam prvi put pogledao film, nisam bio sretan činjenicom kako je tu živjeti. Nisu puno različiti ni prostori u kojima žive junaci prvog i drugog filma “Blade Runner”, samo što u drugom Ryan Gosling u svojoj škatuljici ima i hologramsku prijateljicu, koja mu se raduje svaki put kad se vrati doma. To još čekamo.
