Progres
Diane Coyle objavila je knjigu o alternativnom mjerenju napretka u digitalnom dobu
Prežive li do dvadesete, nadžive li tinejdžersku dob, Rimljani su imali dobre šanse da dožive u prosjeku sedamdesetak godina, skoro koliko živimo i mi danas, piše Mary Beard, u svojoj dvotomnoj povijesti Rimskog Carstva, koja je prevedena na hrvatski i preporučujem je. Najkritičniji je bio porod, umiranje djece i žena u porodu bilo je masovno, potom su vrebale zarazne bolesti, uglavnom zbog niskog stupnja higijene, a potom slaba medicina ozljeda. Žene koje su stekle iskustvo i naučile rađati bile su praktički neprestano trudne i rađale po više od deset djece, pa koje preživi. Prosječan životni vijek, kako se danas izračunava, bio je kratak, ali starija životna dob nije bila neočekivana, niti iznenađenje. Uostalom, vidimo to kad čitamo biografije slavnih Rimljana. Carevima je godine najčešće skraćivalo ubojstvo, kao i gladijatorima. Iako je slobodnim ljudima šansa da duže žive bila veća, razlike u životima i dobi robova također su bile ogromne. Neki su zarobljeni Grci imali sreću završiti u patricijskim kućama kao učitelji, ili bi preuzeli administrativne i intelektualne poslove, liječenje i upravljanje imanjem, itd. Drugi su robovi svoj kratki život skončali u neljudskom trpljenju u rudnicima. Moglo se, dakle, biti slobodan i živjeti mukotrpno i kratko, i biti rob i doživjeti pristojnu dob.
