"Želiš li prodavati zašećerenu vodicu, ili želiš promijeniti svijet?" Tom je legendarnom rečenicom, kaže legenda, Steve Jobs pridobio Johna Sculleyja, u razgovoru na krovu korporativnog sjedišta Pepsi Cole, čiji je Sculley tada bio CEO, da prijeđe njemu i dođe voditi Apple. Bilo je to davne 1983. godine. Sažetak daljnjeg razvoja događaja dobro je poznat – Sculley i Jobs nekoliko su se godina kasnije sukobili, nadzorni odbor priklonio se Sculleyju i izbacio Jobsa iz kompanije koju je suosnovao. Mnogo godina kasnije Jobs se vratio i trijumfalno izgradio danas najvredniju kompaniju na svijetu.

Ovih dana navršava se deset godina od smrti Stevea Jobsa. Nema nikakve sumnje oko toga da je Jobs jedan od najuspješnijih poduzetnika u nama sagledivoj povijesti. Ono što mi je, osobno, oduvijek bilo intrigantno jest jedna slika snimljena koji dan nakon što je preminuo. Pred jednim od Appleovih dućana u Kaliforniji ljudi su napravili pravi mali ulični oltar. Cvijeće, svijeće, poneka sitnica iz kuće, možda neki rabljeni, i sada već nepotrebni, iPhone.

Živopisni oltari kakve gledamo u putopisima Simona Reevea iz jugoistočne Azije, vidjeli bi u toj čudnoj sceni dostojnog suparnika. No – dobri budisti iz Laosa, Kambodže i Burme podižu oltare svojim brojnim i šarolikim božanstvima.

U Kaliforniji, zemlji budućnosti, postojbini svega tehnološkog i digitalnog, obični ljudi, kupci, podizali su improvizirane ulične hramove svojem božanstvu Steveu Jobsu, čovjeku koji je donedavno hodao po ovozemaljskom tlu, svojedobno bio ljubavnik Joan Baez, i ne pretjerano lijepo se odnosio prema svom imenjaku i suosnivaču Imperija Apple, Steveu Wozniaku.

Podsjetilo me to zbog nekog razloga na dvije druge povijesne ličnosti – Tita i Zuckerberga. Tito je – kao što mi, koji smo dovoljno stari da se sjećamo vremena prije '90. – izgradio poprilično uspješan kult ličnosti. "Uspješan" u smislu da su ga "široke narodne mase" iskreno štovale. U Beogradu se i dan-danas može posjetiti Kuću cvijeća – memorijalni kompleks koji je nazvan upravo prema cvijeću, simbolu štovanja, koji je, eto, zajednički azijskim božanstvima, Jobsu i pokojnom drugu Titu.

Nema nikakve sumnje da je i emotivni odnos milijuna Jobsovih obožavatelja vrlo pozorno, promišljeno i osmišljeno kreiran u Appleovim PR odajama, te kako su kupci koji su bacali cvijeće pred dućane božanstva koje su svojim dolarima učinili beskonačno bogatim "popušili" vrhunski Appleov PR slično kao što se građana SFRJ "dojmio" PR Komunističke partije, i kao što vjernici širom svijeta bezrezervno (ili, samo povremeno, uz dozu skepse) prihvaćaju PR ove ili one crkve kojoj se klanjaju. Značajan dio Appleove "magije" (danas bismo rekli – tržišnog pozicioniranja i korporativnih komunikacija) vrtio se oko Jobsove karizme, ispoliranih prezentacija novih proizvoda, uvijek istih crnih dolčevita, traperica i tenisica New Balance.

A što ćemo s Zuckerbergom? Čovjekom čiji su nastupi pred američkim kongresmenima toliko karizmatični da neodoljivo podsjeća na "Datu", humanoidnog robota iz "Zvjezdanih staza"? Teško je uopće zamisliti veći kontrast između šefova dviju toliko moćnih korporacija kao što su Apple i Facebook. Razmislimo li, ipak, još korak dalje, shvatit ćemo da je Appleov PR zapravo izveo možda i jedinstveni pothvat.

Nema niti jednog osnivača, pokretača, CEO, šefa ili direktora neke moćne tehnološke korporacije koji bi širokoj javnosti barem malo bio simpatičan, niti izbliza poput Jobsa. O velikoj većini njih, dakako, prosječni građanin ili kupac nema pojma. Pitajte susjeda zna li tko je Satya Nadella, ili nedajbože, Sundar Pichai. Mark Zuckerberg možda se ističe svojom nevjerojatno antipatičnom medijskom pojavnošću, kao i bezbrojnim kontroverzama koje Facebook izaziva u javnosti.

Poklopilo se nekako da je Zuckerbergovo čedo, taman nekako na desetogodišnjicu Jobsove smrti, podleglo, srećom kratkotrajnoj, ali povremenoj bolesti, stručnim imenom nazvanoj "Ispaditis vulgaris". Sveprisutni Fejs, WhatsApp i Insta napustili su ovozemaljski svijet na nekih šest sati, a nakon toga uskrsli i vratili se među na fiks navučenu pastvu. Brzo se pokazalo da ih nije srušio neki zli afganistanski haker, nego da je neki inženjer negdje nešto krivo iskonfigurirao. Ne bih mu (ili joj) bio u koži.

No, kako bilo da bilo, dobro je da su uskrsli, jer nakon korone i potresa, teško je procijeniti kako bi smrtnici podnijeli i novi stres nekog dužeg, prisilnog skidanja. Naš je Mark, doznajemo, u tih šest sati izgubio nekih sedam ili osam milijardi dolara, dakako u vrijednostima Facebookovih dionica. S obzirom na to da je "težak" kojih 140 milijardi plus-minus, teško je reći ili procijeniti koliku duševnu bol mu je nanijela ta stresna situacija.

No, kad smo već kod imena koje vaša susjeda ne prepoznaje – pitajte ju tko je Tim Cook.

(Mreža - 11/2021)