Predstavljeni su rezultati dva istraživanja na temu digitalne transformacije: Hrvatski digitalni indeks – prvo istraživanje o digitalnoj spremnosti hrvatskih tvrtki koje je proveo Apsolon, te studija Digitalna transformacija tržišta rada u Hrvatskoj, autora Hrvoja Butkovića i Višnje Samardžije iz IRMO-a. Rezultate istraživanja predstavili su voditelj IRMO tima Hrvoje Butković i direktorica odjela digitalnog konzaltinga iz tvrtke Apsolon Andrijana Parić.

Ispitivači su osmislili Hrvatski digitalni indeks (HDI) koji analizira spremnost gospodarstva na izazove koji ubrzano mijenjanju tradicionalni način poslovanja. Anketa je nedavno provedena na uzorku od 300 hrvatskih tvrtki, među kojima je 65 velikih (više od 250 zaposlenika) te 235 srednjih tvrtki (od 50 do 249 zaposlenika) koje uspješno posluju u različitim regijama i industrijskim sektorima. Anketa je, između ostalog, pokazala kako samo 15% domaćih kompanija ima razvijenu strategiju digitalne transformacije, samo 17% smatra ih kako je potpuno spremno na promjene koje će ona donijeti, a njima manje od trećine (29,7%) transformacija je pri vrhu liste prioriteta.

Stanje digitalizacije hrvatskog gospodarstva je loše

Čak 59% ispitanih hrvatskih tvrtki smatra da je stanje digitalizacije hrvatskog gospodarstva slabo (47%) ili vrlo loše (12%), pri čemu su velike tvrtke kritičnije u svojoj procjeni.

Istraživanje je ujedno pokazalo kako hrvatske tvrtke nisu dovoljno upoznate s pojmom digitalne transformacije te ju u najvećem broju poistovjećuju s digitalizacijom postojećih poslovnih modela i/ili analognih procesa, što prema iskustvima stručnjaka u Hrvatskoj čini do 40% ukupnog procesa digitalne transformacije.

Preostalih 60%, koje između ostalog čine razvoj inovativnog poslovnog modela, stvaranje novih usluga/proizvoda te izgradnju održivog sustava sklonog kontinuiranim inovacijama i promjenama, mnogo je zahtjevniji dio, za koji je nužna aktivna uloga upravljačke strukture tvrtki radi provedbe transformacije na svim razinama.

Pri usporedbi rezultata istovjetnih istraživanja, onog Apsolona za Hrvatsku te tvrtke Etventure GmbH za Njemačku, važnost digitalne transformacije prepoznalo je vrlo malo hrvatskih tvrtki (4,5%), za razliku od Njemačke, gdje taj postotak iznosi 35%. Velike razlike pronalazimo i kada je riječ o spremnosti zaposlenika za provedbu digitalne transformacije – samo 9% hrvatskih tvrtki smatra da su njihovi zaposlenici spremni za taj proces, a taj postotak je 42% kod njemačkih tvrtki. U pitanju spremnosti za digitalnu transformaciju čak 77% hrvatskih tvrtki izjavilo je da je dobro pripremljeno, za razliku od samo 35% njemačkih tvrtki – uzimajući u obzir ekonomske i gospodarske prilike, hrvatska procjena ovdje se čini vrlo optimističnom.

Digitalna transformacija tržišta rada u Hrvatskoj

Studija koju je radio IRMO rezultat je istraživanja provedenih u Hrvatskoj, a u sklopu međunarodnog projekta “Prilagodba industrijskih odnosa novim oblicima rada” nastojala je evidentirati prisutnost i rasprostranjenost novih oblika rada potaknutih digitalizacijom. Polazište za provedbu tog cilja bila je kategorizacija novih oblika rada koju je 2015. objavio Eurofound. Rezultati pokazuju da je polovica sudionika anketnog istraživanja radila u barem jednom novom obliku rada. Najučestalije u privremenom radu (25%), mobilnom radu (18%) i dijeljenju posla (16%). Najčešće su u novim oblicima rada radili mladi ispitanici (25-34 godine). Također se pokazuje da bi dvije trećine ispitanika bile spremne tražiti posao u nekom od novih oblika rada, a kao najčešću motivaciju ispitanici navode popravljanje svojih prihoda, profesionalnu motivaciju i potrebu za stjecanjem radnog iskustva. Rad u novim oblicima rada uglavnom se obavlja kao dodatna djelatnost, u kojoj je većina ispitanika (73%) angažirana do 15 sati tjedno.

U dijelu istraživanja koje se odnosilo na samozaposlene pokazalo se da kao razlog za samozaposlenosti vrlo visoko kotira fleksibilno radno vrijeme (28%), što ukazuje na potrebu bolje regulacije fleksibilnosti unutar klasičnog radnog odnosa. Također, pokazalo se da se čak četvrtinu samozaposlenih čine tzv. prisilno samozaposleni, koji tako rade jer nemaju mogućnost klasičnog zaposlenja. Istraživanje je ukazalo i na problem prevelike porezne opterećenosti rada u Hrvatskoj, što ima negativne posljedice, naročito u nekim sektorima. Poslodavci u IT sektoru teško zapošljavaju kvalificiranu radnu snagu koja preferira raditi preko vlastitih obrta ili tvrtki, jer tako imaju manja bruto izdvajanja na ostvareni dohodak. Jedan od zaključaka studije jest to da je Hrvatska suočena s porastom nestandardnog rada, koji je posljedica digitalizacije, ali da zakonodavni i porezni okvir nisu tome adekvatno prilagođeni. Svakako bi trebalo raditi na daljnjoj izgradnji mehanizama socijalne sigurnosti za nezavisne profesionalce i druge radnike u novim oblicima rada. (G. K.)

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.