Pojavom modela generativne umjetne inteligencije, od studenoga prošle godine ponovno je probuđen snažan interes za digitalizaciju, sve veći je interes za primjenu generativne umjetne inteligencije u pravnim poslovima. O tome smo razgovarali s pravnim stručnjakom Željkom Kopčićem, koji se dosad najviše bavio europskom regulativom tržišta kapitala, među kojima i fintech rješenjima te pravnim aspektima primjene novih tehnologija.

Što već sada generativna umjetna inteligencija nudi kao rješenje u pravu? Imaju li ta rješenja potencijal koji nije imala tzv. klasična umjetna inteligencija?

Dosadašnja digitalna rješenja u pravu bila su klasična poslovna rješenja koja su se svodila na pomoć u upravljanju spisima, dokumentacijom ili vremenom. Nova rješenja generativne umjetne inteligencije trenutačno su blizu stvarnog sadržaja samog prava i onog što pravnik zapravo radi. Ono što nazivamo umjetnom inteligencijom, možda uopće nije umjetna inteligencija, ali činjenica je da je tehnologija velikih jezičnih modela u stanju obraditi nevjerojatne količine teksta te iz toga generirati novi sadržaj koji će dati koncizan, jasan i upotrebljiv prikaz svega obrađenog.

Potencijal

Nova rješenja koja počivaju na toj tehnologiji, sada će se pojaviti u području same pretrage sadržaja sudskih presuda, poslu koji je dosad obavljao čovjek, a koji je, suprotno uvriježenom mišljenju, bitan, ne samo za common law sustave koji počivaju na presedanima, već i za bilo koji sustav suđenja uopće.

Slično tome, nova rješenja trebala bi olakšati pregled velikih količina dokumentacije u postupcima dubinskog snimanja kompanija prilikom preuzimanja, kao i automatizirati samu izradu ugovora.

Dakle, sada već ne govorimo o nekakvim općenitim poslovnim procesima, nego o poslovima koje je dosad obavljao sâm čovjek, i tiču se samog prava i dodane vrijednosti jednog pravnika.

Zbog toga, entuzijasti koji se i osobno imaju priliku uvjeriti u mogućnosti te tehnologije, barem i na nesavršenom i nepouzdanom sustavu koji je slobodan za uporabu, sada prvi put postavljaju pitanje hoće li u budućnosti ti sustavi učiniti odvjetnike, ili čak suce, nepotrebnim.

Gdje smo mi u Hrvatskoj u tom trendu?

Nema zapreka da i Hrvatska ne slijedi te trendove. Naravno, već zbog same veličine tržišta, teško možemo očekivati da ćemo mi biti ti koji postavljaju trendove.

Koje mogućnosti generativne umjetne inteligencije su primjenjive u pravnoj struci, koja rješenja već postoje na tržištu?

Kad govorimo o generativnoj umjetnoj inteligenciji i njezinim potencijalima, valja istaknuti da je njezina glavna karakteristika upravo njezin potencijal. Prema sadašnjem stanju tehnologije, nude se različita rješenja, uglavnom vezana uz pregled sudske prakse, pregled ugovora ili pravne prijevode, međutim, nisam siguran da na tržištu postoji ijedan proizvod u koji bih se ja potpuno pouzdao.

Međutim, to ne mora biti tako u budućnosti. Područja na koje ta tehnologija može, i vjerojatno hoće, imati utjecaja su: pregled sudske prakse i analiza dokumenata, izrada i pregled ugovora, automatizirana izrada rutinskih dokumenata, kao što su opomene, postupci dubinskog snimanja kompanija, a moguće čak i predviđanje vjerojatnosti ishoda nekog postupka, temeljeno na povijesnoj analizi ranijih, u bitnom sličnih, postupaka.

Naglašavam, ovdje se radi o potencijalu za primjenu tehnologije za budućnost, a ne o trenutačnom stanju. Također, kada govorimo o potencijalu, tehnologija ima i svoja ograničenja, ne vjerujem da će biti u stanju dirnuti u tumačenje smisla i sadržaja neke norme i njenu primjenu u kompleksnoj životnoj situaciji, a tu leži prava dodana vrijednost pravnika. Međutim, mogu zamisliti chatbota koji komunicira s klijentima, i daje im odgovore na jednostavne upite.

Stavimo tu na stranu prepoznavanje lica, riječ je o tehnologiji koja je već razvijena, međutim, koristi se u postupcima otkrivanja počinitelja kaznenih djela, ili u područjima nacionalne sigurnosti, te je hermetički zatvorena. Nama, koji ju promatramo izvana, ostaje da se brinemo o etičkim pitanjima vezano uz nju i posljedicama njene uporabe na ustavna prava.

Učinkovitost

Kako postoje različite pravne prakse, odnosno tradicije, a samim time i sudske, koliko će primjena modela umjetne inteligencije utjecati na praksu u anglosaksonskom pravu, u europskom kontinentalnom i ostalim praksama?

Ako me pitate hoće li ta tehnologija izravno pridonijeti boljim, pravednijim presudama, odgovor je – neće, niti joj je to zadaća. Njena zadaća je suca učiniti učinkovitijim, pa bi kao neizravna posljedica toga moglo doći i do kvalitetnijih presuda, jer će sudac moći predmetu posvetiti više vremena. Slično tome, i odvjetnika. Bez obzira na narativ prema kojem nove tehnologije svijet čine boljim, prava istina je da ga čine bržim i manjim, u najboljem slučaju, učinkovitijim.

Primjena nove tehnologije, kao pomoćnog alata u poslu, neće imati posebnih zapreka niti u jednoj pravnoj tradiciji, međutim, ako razmišljamo o odgovoru na ono pitanje koje sam ranije spomenuo – može li ta tehnologija zamijeniti suca ili odvjetnika, situacija je bitno drugačija. Zamislite ovo: čovječanstvo se stoljećima borilo da pravo na suđenje istrgne iz (najčešće krvavih) ruku vladara, i povjeri ga sebi jednakima, a sada bi ga svojevoljno trebalo prepustiti nekom stroju? Teško zamislivo, pogotovo stoga što to nije samo filozofsko pitanje, već i funkcionalno. Razlog zašto vam, primjerice, u anglosaksonskom sustavu sudi porota jednakih, u tome je što su oni u stanju sagledati stvari iz vašeg gledišta, proučavajući sve okolnosti dane situacije.

Postoji niz davno razrađenih pravnih standarda koji ne mogu funkcionirati bez ljudskog pogleda na životnu situaciju, primjerice, standard razumnog ponašanja pojedinca, ili pažnja dobrog stručnjaka.

Naime, strojevi bez problema mogu pobijediti čovjeka u igri kao što je primjerice, šah, jer je to igra koja ima ograničen broj igrača, ograničen broj figura, ograničen broj poteza i sl., tako da stroju samo ostaje upotrijebiti svoju nadljudsku sposobnost u kalkulacijama, i eto mu pobjede. Šah ima 24 kvadrilijuna mogućih poteza, te će dovoljno opskrbljen stroj uvijek moći iskalkulirati puno više budućih poteza od čovjeka.

No, odnosi među ljudima, u koje spadaju i pravni odnosi, nisu takvi da se daju iskalkulirati. Kaotični su i nepredvidljivi, nekad su logični, a nekad emotivni, tako da će ih čovjek uvijek bolje razumjeti nego stroj. Stroj neće biti u stanju utvrditi što u nekoj situaciji predstavlja ono što je razumno sa stajališta ljudskog bića. Za procjenu toga nužan je ljudski pogled na cijelu situaciju, i on je nezamjenjiv. 

Autorska prava

Postoje dvije oprečne škole mišljenja. Prva tvrdi da samo ljudska bića trebaju zaštitu autorskih prava kao poticaj za daljnje kreiranje u budućnosti, pa tako autor može biti samo čovjek, i djela koja nastaju kao output sustava generativne umjetne inteligencije ne mogu biti zaštićena autorskim pravima jer ključne ekspresivne elemente nije odredio čovjek koji daje ideju (prompt), nego stroj.

Druga škola mišljenja tvrdi da je generativna umjetna inteligencija samo alat te kako bi, prema uzoru na korištenje fotografskog aparata, kod kojeg autor utječe na kreativne elemente kao što su kompozicija, svjetlo, aranžman, bilo opravdano priznati autorska prava korisniku tog alata.

Stvar nije do kraja razriješena, ali prema sadašnjem stanju stvari, čini se da su relevantna tijela zauzela stav kako djelima koja su napravljena korištenjem sustava umjetne inteligencije nije priznata autorskopravna zaštita, iako je ostavljena mala mogućnost da se to pravo prizna miješanim djelima, koja su nastala zajedničkim radom čovjeka i sustava.

Posebno je pitanje eventualne povrede postojećih autorskih prava već u procesu treninga generativnih sustava umjetne inteligencije. Sâm proces treninga uključuje izradu digitalnih kopija već zaštićenih autorskih djela, najvjerojatnije i njihovu reprodukciju, i uključuje reprodukciju u cijelosti ili u značajnoj mjeri. Dakle, otvoreno je pitanje dopuštenosti takvog postupka, i u ovom trenutku vodi se više sudskih postupaka zbog navodnih kršenja autorskih prava protiv tvrtki OpenAI, Meta platforms, AlphabetInc.

Te kompanije se u SAD-u, braneći se od optužbi, pozivaju na doktrinu "fair use", koja daje pravo ograničenog korištenja autorskih djela pod određenim uvjetima, dok se u EU pozivaju na iznimke za potrebe rudarenja teksta iz podataka, predviđene direktivom o autorskim pravima na digitalnom jedinstvenom tržištu.

I konačno, otvoreno je i pitanje krše li se autorska prava generiranjem novih sadržaja, koji sliče postojećim autorskim djelima, pri čemu su posebno zanimljive dvije vrste generiranog sadržaja: oni u kojima se pojavljuju već postojeći izmišljeni likovi, te oni sadržaji nastali tako da se sustavu daje nalog (prompt) da kreira sadržaj u stilu točno određenog autora ili umjetnika.

I o tom pitanju već se vode neki sudski postupci, pri čemu se na odgovornost pozivaju i korisnik i kompanija koja takav sustav daje na uporabu.

Ishod svih tih postupaka značajno će utjecati na pravno uređenje te materije u budućnosti, međutim, možemo računati s time da će se, u svakom slučaju, pokušati očuvati mehanizam poticaja za stvaranje, radi kojeg je autorskopravna zaštita i osmišljena.

Još jedno od ključnih pitanja je kontrola umjetne inteligencije, odnosno njene primjene. Kako je moguće institucionalno napraviti kontrolu u svijetu punom geopolitičkih podjela, sukoba interesa različitih društvenih grupacija?

Tek smo ušli u fazu bilo kakvog reguliranja tog područja, ali ne očekujem brzo usuglašavanje stavova na globalnoj razini, dijelom zbog utrke za dominantnu poziciju u razvoju umjetne inteligencije, dijelom i zbog različitih pogleda na svijet: social scoring u Europi je neprihvatljiv, dok u Kini nije.

EU AI Act

Europska unija već je usuglasila prijedlog uredbe nazvane AI Act, i to predstavlja prvi pokušaj sveobuhvatnog reguliranja te materije. Kategorizirali su različite sustave koji počivaju na toj tehnologiji u one neprihvatljiva rizika, visokog rizika i ograničenog rizika. Za svaku od tih kategorija predviđena su drugačija pravila, pa je tako za social scoring, koji je u kategoriji neprihvatljiva rizika, predviđena zabrana, dok je za sustave visokog rizika, u koji spadaju, primjerice, svi sustavi vezani uz primjenu prava, predviđen proces procjene prije stavljanja na tržište i za vrijeme uporabe. Sustavi ograničenog generativne umjetne inteligencije morat će poštivati i određene obveze transparentnosti u pogledu podataka korištenih za trening sustava.

Predviđeno je i osnivanje Europskog odbora za umjetnu inteligenciju, kao i obveza država članica da osnuju nacionalna tijela za provedbu te uredbe. Sama uredba čini se razumna, možemo očekivati val osnivanja regulatornih tijela po cijeloj Europskoj uniji, ali još ćemo vidjeti kako će izgledati konačni dokument i njegova provedba.

U fazi početnog razvoja bilo koje tehnologije osnovni problem je to što policy makeri reagiraju prekasno, a kad reakcija uslijedi, reagiraju pretjerano i zakoče razvoj. Ovdje to ne očekujem, s obzirom na to da je svim sudionicima važnije osigurati dominantnu ulogu u razvoju te tehnologije, pa nisu skloni regulaciji koja bi usporila razvoj.