Frane Šesnić, direktor Razvojne agencije Zagreb, TPZ Hrvatska – Zemlja jednostavnih ulaganja
Kada bismo se u Hrvatskoj fokusirali na uspostavu financijskih instrumenata jednostavnih za ulaganje, a to znači da svatko, iz naše zemlje ili inozemstva tko ima višak novca, a ne želi ga držati u banci, bez komplikacija može staviti ta sredstva u jedan fond ili neki drugi oblik equity ulaganja, mogli bismo napraviti kvantni iskorak u hrvatskom startupskom ekosustavu i cijelom gospodarstvu
Tehnopark na zagrebačkom Velesajmu sada radi nešto više od godinu dana – možete li nam dati malu inventuru tog razdoblja?
U godinu dana okupili smo ovdje gotovo stotinu startup tvrtki koje zajedno zapošljavaju više od 300 ljudi – u prosjeku tri do četiri čovjeka u svakoj tvrtki. Osnovna im je karakteristika da razvijaju svoj vlastiti proizvod, a ne rade razvoj za nekog drugog. To je ono što nas čini posebnima i drukčijima od sličnih tehno-park projekata, kako u našoj zemlji, tako i šire. Napravili smo još neke iskorake.
Nastupili smo sa šest odabranih tvrtki iz Tehnoparka na Web Summitu u Lisabonu, gdje smo nastupili pod zajedničkim imenom Gateway to Croatian Technology. Ideja Razvojne agencije Grada Zagreba jest to da se povežu sve startupske inicijative na nacionalnoj razini kako bismo se zajednički i prepoznatljivo predstavljali u inozemstvu. Uspjeti na globalnim tržištima može se samo ako se to radi planski. Mi to pokušavamo. Gateway to Croatian Technology je primjer takve inicijative.
Kakva je situacija danas – ima li mjesta i za nove startupe, i što sada još radite?
Trenutačno, naš prostor, ovdje na Velesajmu, pun je do maksimuma pa ćemo se usmjeriti na razvoj instrumenata financiranja startupa u ranoj fazi. Tu se ne možemo oslanjati samo na pojedince: ulagače-anđele, već treba stimulirati širu poslovnu zajednicu. Imamo svoj model koji smo nazvali Startup Factory Zagreb. To smo pokrenuli još prije tri godine i mislim da pokazuje kako stvari trebaju funkcionirati. Mladim tvrtkama nije dovoljno samo dati prostor i osnovnu infrastrukturu, već im treba i mentorstvo, treba im stvoriti mrežu poslovnih veza i otvoriti kanale buduće prodaje za proizvode koji nastaju u Tehnoparku. U tom programu imamo i vlastiti fond pomoću kojeg dodjeljujemo do 100 tisuća eura godišnje startup tvrtkama s najvišim potencijalom razvoja. Pojedinačno po oko 20 tisuća eura. Osim toga, Grad Zagreb je preko Razvojne agencije plasirao i sredstva za samozapošljavanje, u trenutku kada državna sredstva za to nisu bila dostupna.
Najuspješnije tvrtke
Koje su najuspješnije startup tvrtke koje su ponikle u Tehnoparku Zagreb, gledano financijski i prema dosegu onoga što rade?
Gledano ukupno do sada, najuspješnija tvrtka koja je ponikla kod nas je tvrtka Alpro. Njih bih istaknuo kao tvrtku koja je napravila najveći doseg, kad je proizvod u pitanju. Oni su bili jedan od naših prvih stanara, a danas su poduzeće od 150 zaposlenih, s projektom koji će im omogućiti angažiranje dodatnih sedamdesetak razvojnih inženjera. Imamo nekoliko takvih primjera, no oni su najstariji pa ih posebno ističem. Naša ideja je da od ideja i dobrih timova stvaramo tvrtke. U naš program Startup Factory ulaze pojedinci s raznim idejama, kojima mi onda pomažemo da postanu timovi i naučimo ih svemu što trebaju znati kako bi bili uspješne tvrtke. Prve dvije generacije tog programa pokazale su da smo dobro odabrali kandidate. Očekujemo da će mnoge tvrtke iz programa Startup Factory postići međunarodni uspjeh.
Koliko košta jedna startupska jedinica u Tehnoparku na Velesajmu?
Komercijalna cijena najma je deset eura po četvornom metru, no tvrtke i timovi prolaze složen sustav selekcije jer moraju dokazati da razvijaju vlastiti tehnološki proizvod. Moraju dokazati da imaju tim koji može realizirati zamišljenu ideju, kao i to da postoji konkretno tržište za njihov proizvod. Ako zadovolje sve kriterije, onda, sukladno pravilniku koji je usmjeren na poticanje mladih, inovativnih poduzetnika, nakon detaljne analize, tvrtka može dobiti popust i do 90 posto. Stimuliramo osnivanje prve tvrtke, što mlađe osobe i zapošljavanje. To su osnovni kriteriji.
Ne podupirete startupske ideje ljudi srednjih i starijih godina?
Rado ćemo razmotriti ideju svakog čovjeka koji navrati do nas. Godine nisu prepreka u prijavi za našu infrastrukturu i podršku. No, bitno je da privatna situacija osobe omogućuje startupsku avanturu. Dakle, nemamo poseban program za startup tvrtke ljudi srednjih i starijih godina, no ljude s iskustvom rado uključujemo u naše mentorske i edukacijske programe. Nastojimo integrirati starije i mlađe stanare Tehnoparka, jer smo ustanovili da spoj entuzijazma i iskustva dosta pridonosi vjerojatnosti uspjeha timova.
Kako se Tehnopark Zagreb financira?
Financiranje infrastrukture Tehnoparka dosta je složeno, a potrebno ga je staviti u širi kontekst potpornih institucija. Takve institucije podliježu dosta čvrstim, čak rigidnim pravilima. Primjerice, potporne ustanove ne smiju stvarati više od 20 posto prihoda od komercijalne djelatnosti. Mi smo u tom okviru. Oko 20 posto zarađujemo na tržištu, prije svega od iznajmljivanja startupskih jedinica.
Troškovi
Ostalo, režije, naše plaće i drugi troškovi, financiraju se iz proračuna Razvojne agencije i projekata EU. Tu moram objasniti nekoliko detalja. Primjerice, ako provodimo neku mjeru koju Grad Zagreb pruža svojim korisnicima, onda financiranje te mjere “prolazi” kroz nas. Ako govorimo, primjerice, o financiranju programa Startup Factory – novac za to, oko sto tisuća eura, Grad Zagreb definira u svom godišnjem proračunu, a taj novac prođe kroz nas i dolazi do startupa.
Najviše novca, kao što sam već naglasio, dolazi iz raznih projekata EU. Trenutačno smo aktivni u devet takvih projekata, iz kojih ćemo povući tri milijuna eura uglavnom za startupe u Hrvatskoj i ostale poduzetničke projekte, prije svega za dizanje poduzetničkih kompetencija. Vremenom smo se dokazali kao dobar partner pa imamo sve više sredstava i iz raznih oblika suradnji i donacija s većim tehnološkim i drugim tvrtkama.
Recite nam nekoliko pojedinosti o novoj ponudi kod vas – laboratoriju?
Započeli smo time prije dosta vremena, no zbog složenog procesa javne nabave trebalo je određeno razdoblje da se sve realizira. I tu bih želio razjasniti jednu stvar: moramo naći inovativne načine ubrzavanja procesa javne nabave. Ako aplicirate za jednu tehnologiju, a treba vam više od godine dana da je nabavite, gotovo više i nema smisla kupovati je. Nabavljamo 3D pisače, CNC i druge strojeve koje ćemo dati na raspolaganje našim startupima.
Imate li kakvih veza sa sličnim tehnoparkovima u drugim gradovima Hrvatske?
Mi rado prenosimo svoja iskustva i znanja potpornim institucijama iz drugih krajeva naše zemlje. U tom smislu, dobro nas koriste Sisačko-moslavačka i Virovitička županija, a prve kontakte nedavno smo ostvarili i s nekim ljudima u južnim dijelovima Hrvatske. Međutim, dalje od toga nije bilo mnogo povezivanja. Mislim da je naš Startup Factory model koji bi se mogao razmnožiti po cijeloj zemlji i podići se na nacionalnu razinu.
Plan za dalje
Kakav je plan za dalje? Čime biste bili zadovoljni početkom 2020. godine?
Naša akademska zajednica još nije, unatoč nekolicini dobrih pokušaja, našla model kako će ono što postigne u svojim istraživanjima brzo pretvoriti u komercijalni proizvod i monetizirati ga na međunarodnim tržištima. Stvar je u koordiniranom djelovanju ekosustava koji se sastoji od ljudi sa znanjem, infrastrukture, financijskih instrumenata, politike i tržišta. U tome imamo dva velika problema: teško izlazimo na globalna tržišta i vrlo teško dolazimo do dovoljne količine novca.
Sve znamo i možemo, no nikako da se društvo ujedini u model koji će obuhvatiti sve potrebne elemente. Problem je što, čak i kad se i uspije povezati sve elemente, a bilo je takvih projekata, stvar brzo propadne jer svi žele biti glavni u postavljenom sustavu, ili pomisle kako posao mogu odraditi i sami. Sve veće tvrtke, svi veći fakulteti, privatna učilišta, neke ustanove – misle da mogu i trebaju imati vlastiti hackathon, svoj vlastiti inkubator, vlastiti coworking prostor, laboratorij, itd.
Mislim da bi bolje bilo sve te hrvatske resurse povezati u jedan sustav i promatrati svijet kao tržište na koje ćemo zajedno ići s našim proizvodima i našim rješenjima. To bi morao pratiti jedan nacionalni fond rizičnog kapitala s kapacitetom od najmanje deset milijuna eura, namijenjen najranijoj fazi investiranja (pre seed/seed investicije). Kada bismo u Hrvatskoj uspostavili financijski instrument koji je jednostavan za ulaganje – a to znači da svatko, iz naše zemlje ili inozemstva, tko ima višak novca, a ne želi ga držati u banci, bez komplikacija može staviti ta sredstva u jedan fond – mogli bismo napraviti kvantni iskorak u hrvatskom startupskom ekosustavu i cijelom gospodarstvu. Ako to postignemo do Nove godine 2020., bit će to sjajno.
NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.