Nerijetko se ističe kako je pristup Internetu i jedno od osnovnih ljudskih prava. Važnost pristupa Internetu izrazito se važnom pokazala, na primjer, u vrijeme nedavne pandemije covida-19 i uvođenja lockdowna. No, pristup i povezanost s globalnom mrežom imaju svoju cijenu koja se poprilično razlikuje zavisno u kojem djeluju svijeta se nalazimo.

Pravo ili luksuz

Premda se pristup Internetu sve više prihvata kao osnovno ljudsko pravo ono nije ni približno ravnomjerno dostupno diljem svijeta, uz područja gdje uopće nije dostupan. Naime, samo 67% globalne populacije - oko 5,4 milijarde ljudi - koristi internet. A od njih vjerojatno stotine milijuna imaju krajnje spore veze ili imaju samo povremeni pristup putem zajedničkih uređaja. Visoke cijene, niski prihodi i loša infrastruktura mogu učiniti pristojnu mobilnu podatkovnu ili širokopojasnu vezu manje pravom, a više luksuzom.

Mobilne mreže

Koristeći podatke s Cable.co.uk i Svjetske banke, analitičari podataka u Electronicshub.org rangirali su zemlje uspoređujući cijenu paketa mobilnih podataka i širokopojasnog paketa s prosječnim lokalnim prihodima i brzinama preuzimanja.

Stručnjaci Electronicshuba prvo smo usporedili trošak lokalnog plana za mobilne podatke od 10 GB mjesečno tijekom godine s prosječnim godišnjim prihodom u svakoj analiziranoj zemlji. Pronađeno je 5 zemalja u kojima bi cijena takvog mobilnog plana bila viša od prosječnog prihoda - i sve su u Africi. Zapravo, 10 zemalja u kojima su mobilni podaci najmanje pristupačni nalaze se u Africi. Jedanaesti najmanje pristupačan podatkovni plan je u jugoistočnoj Aziji: Timor-Leste, gdje godina podataka košta 53,95% prosječnog godišnjeg prihoda.

Najjeftiniji mobilni planovi od svih su u Zimbabveu (356,60%). Prosječni prihod ovdje je 3,76 puta veći od drugoplasirane Srednjoafričke Republike, ali podatkovni plan je više od četiri puta skuplji. Cijene mobilnih podataka u Zimbabveu skočile su od 2020. godine zbog inflacije, devalviranog zimbabveanskog dolara i rastućih tekućih troškova. Za usporedbu, SAD ima puno veće plaće i puno niže troškove mobilne telefonije. U SAD-u podatkovni paket od 10 GB košta 1,22% prosječnog prihoda, što ga čini pristupačnijim od dvije trećine drugih zemalja.

Fiksne mreže

Uspoređene su i prosječne cijene za 1 Mb/s širokopojasne brzine preuzimanja diljem svijeta. Najjeftinija tržišta su mješavina europskih i azijskih teritorija. Najjeftinija od svih je Rumunjska, gdje širokopojasni Internet košta samo 0,01 američkih dolara po Mb/s. Još 2015. godine testovi su pokazali da je prosječna brzina preuzimanja u Rumunjskoj bila 60 Mb/s , ispred američkih 28,9 Mb/s u to vrijeme.

Glavni razlog rumunjskog brzog i jeftinog interneta je to što su mala središta zajednica odgovorila na poziv za povezivanje prije nacionalne telekomunikacijske tvrtke. Lokalni mrežni operateri, često smješteni u internetskim kafićima, dijelili su brze veze na kratkim udaljenostima koristeći nadzemne kabele. Veće internetske tvrtke sada se moraju natjecati s takvim brzinama i cijenama ako žele uspjeti.

Najskuplji internetski teritoriji po brzini su afričke zemlje Burundi (159,15 dolara) i Eritreja (338,15 dolara) te Maršalovi otoci (142,88 dolara) u Pacifiku. Eritreja je represivna jednostranačka država, a od 2019. godine penetracija interneta bila je tek nešto iznad 1% . U zemlji nema medija u privatnom vlasništvu, a komunikacije su strogo ograničene.

Priuštivost

Uspoređene su i cijene godišnjeg širokopojasnog plana s prosječnim prihodom svake zemlje. Rumunjska opet ima najbolju vrijednost, zahvaljujući svojim neovisnim lokalnim središtima. U Rumunjskoj, godina širokopojasnog interneta košta 0,74% prosječnog prihoda.

Većina drugih zemalja visoke vrijednosti, uključujući Švedsku, Singapur i Dansku, može zahvaliti visokim plaćama za uravnoteženje svojih troškova širokopojasnog interneta. A Kazahstan (0,93%) je tu zahvaljujući niskim cijenama - švedski širokopojasni Internet je 6,4 puta skuplji. Pristup internetu prvenstveno kontrolira država u Kazahstanu, a vlada je potpuno zatvorila pristup tijekom građanskih nemira 2022. godine.

SAD (1,22%) ima 19. najpristupačniji Internet u usporedbi s prosječnim lokalnim prihodom. Time je odmah iza Ujedinjenog Kraljevstva (1,14%), Italije (1,16%) i Francuske (1,17%). Međutim, analitičari su zapazili da korisnici u područjima s nižim prihodima u SAD-u imaju manji pristup jeftinijim širokopojasnim uslugama.