Digitalna transformacija mijenja sve dijelove suvremenog života, od toga kako radimo to što radimo, kako se obrazujemo, komuniciramo pa do toga kako provodimo svoje slobodno vrijeme, kako učimo i koncentriramo se, kao i načina kako brinemo o svojem zdravlju i dobrobiti. Digitalizacija radikalno preobražava naš svijet i globalno gospodarstvo, i to ne ravnomjerno. Tu, nekako, svaki kontinent ima neku svoju brzinu i način kako se digitalizira. Bolji od Europe u tome su Sjedinjene Države i Jugoistočna Azija. Što se tiče Hrvatske, od nas su u digitalizaciji mnogi bolji u Europi. Međutim, ne baš svi i ne baš u svim gledištima digitalizacije.

Uspješnost realizacije

Europska komisija pokrenula je 46 različitih inicijativa – počevši od regulacije roaminga i geoblokiranja, poreza na dodanu vrijednost u elektroničkoj trgovini, kibernetičkoj sigurnosti, umjetnoj inteligenciji, računalstvu visokih performansi, itd., sve do digitalizacije europskih industrija – koje trebaju rezultirati stvaranjem jedinstvenog digitalnog tržišta. Uspješnost u realizaciji tih inicijativa Europska unija mjeri Indeksom digitalnog razvoja ekonomije i društva – indeksom DESI (The Digital Economy and Society Index).

Riječ je o mjerilu koje sumira sve relevantne pokazatelje digitalne transformacije u Europi, koje, uz to, prati i stanje digitalne konkurentnosti zemalja članica. Prema tom mjerilu, primjerice, najviše digitalizirana gospodarstva u EU su gospodarstva Danske, Švedske, Finske, Nizozemske, Luksemburga, Belgije i Ujedinjene Kraljevine. Najmanje su digitalizirana gospodarstva Rumunjske, Bugarske, Grčke i Italije. Indeks DESI mjeri se jednom godišnje i objavljuje u veljači, no ove godine Komisija je odlučila cjelovite rezultate pokazati tek polovicom svibnja, zajedno s Izvještajem o razvoju digitalizacije Europske unije.

Ovdje ćemo napraviti tek kratki presjek nekih podataka iz starog i nekih i iz novog, još neobjavljenog indeksa DESI: onako kako ih je na Danima otvorenih integracija, konferenciji tvrtke King-ICT, krajem ožujka, predstavila Irina Orssich, politička analitičarka Uprave za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije (Directorate General for Communications Networks, Content and Technology – DG CONNECT) Europske komisije. Hrvatska je prema prošlogodišnjem indeksu DESI u ukupnom rezultatu, prema svim kriterijima bila 24., a u novom, za ovu godinu, skočila je dva mjesta (22.).

Skup Internet puževom brzinom

Prema kriteriju povezanosti (Connectivity) najbolje su zemlje Beneluxa, a najgore stoje Bugarska, Poljska i Hrvatska, koja je prema tom kriteriju posljednja u EU. Ta dimenzija mjeri potražnju i ponudu fiksnih i mobilnih širokopojasnih internetskih veza. Hrvatska posebno loše stoji u segmentu mobilnih širokopojasnih veza, a ono što ima od fiksnih širokopojasnih mreža, radi na iznimno niskim brzinama. Uz to, broadband je u Hrvatskoj najskuplji, kad se gleda u odnosu na prosječna primanja.

Kad se gleda uporaba Interneta u poslovne svrhe, 16 posto tvrtki u EU smatra da brzina fiksnih širokopojasnih veza nije dovoljna – tako misle poduzetnici u Njemačkoj, Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i – Hrvatskoj (to misli čak 90 posto poduzetnika u našoj zemlji). Prosječne brzine širokopojasnog Interneta u EU kreću se od 7 megabita do 23 megabita u sekundi. Najbrže veze su u Skandinaviji, a u svjetskim razmjerima predvodi Južna Koreja, s prosjekom brzine širokopojasnih veza većim od 28 Mbps. Italija i Hrvatska najgore su u Europi, s brzinama koje su manje od deset megabita. Zadovoljstvo kvalitetom širokopojasnih veza prema Internetu vrlo varira u zemljama članicama, no ondje gdje su poduzetnici najmanje zadovoljni, tamo postoji i relativno niska pokrivenost teritorija brzim FTTH vezama.

U dimenziji ljudskog kapitala prema indeksu DESI najbolje su Finska, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Luksemburg, a najlošije Rumunjska, Bugarska, Grčka, Cipar i Italija. Hrvatska je u tome negdje na pola puta do prosjeka EU, i to je parametar u kojem smo se vrlo malo promijenili od indeksa DESI prethodne godine. Dimenzija ljudskog kapitala dijeli se na dva područja: na uporabu osnovnih digitalnih vještina i na razvoj naprednih digitalnih vještina (ICT znanja i STEM diplome). 43% stanovništva Europske Unije ne raspolaže s dovoljno temeljnih digitalnih vještina – a 17 posto ih ni danas ne koristi Internet (što je skok za dva postotka od indeksa DESI prethodne godine). Digitalnim vještinama više vladaju muškarci (60 posto) nego žene (55 posto), više ih koriste obrazovaniji od manje obrazovanih (samo 30 posto manje obrazovanih vlada barem temeljnim digitalnim vještinama), a Internetom i digitalnim tehnologijama manje se znaju koristiti stariji građani EU, posebno oni koji žive u ruralnim sredinama. Te, zabačenije, ruralne sredine poseban su problem u Hrvatskoj – jer kod nas to nije samo problem nedostatka digitalnih vještina, već i nedostatka ikakvih, a kamoli brzih internetskih veza. To znači da ti krajevi ubrzano zaostaju u usporedbi s najvećim hrvatskim gradovima, koji su prema indeksu DESI među tehnološki razvijenijima u Europi.

Digitalne vještine i radna snaga

Deset posto zaposlenih u EU ne vlada digitalnim vještinama, uglavnom zato što ne koriste Internet. Među njima je čak 35 posto onih koji nemaju niti osnovne digitalne vještine koje su danas preduvjet za zapošljavanje. Prema tom parametru Hrvatska stoji relativno dobro. Zanimljivo je da 23 posto hrvatskih tvrtki samostalno obučava svoje djelatnike digitalnim vještinama – i to je jedan od rijetkih parametara prema kojima smo bolji od prosjeka EU (21,4%).
Broj ICT stručnjaka u Europi približava se brojci od devet milijuna ljudi, ili 3,7 posto ukupno zaposlenih. Taj postotak u Hrvatskoj iznosi 3,3%. U EU nedostaje oko 350 tisuća informatičara, a 40 posto tvrtki izvještava da im je vrlo teško naći stručnjake potrebnih ICT profila. Slično je i u Hrvatskoj, a problem se može riješiti samo zajedničkim djelovanjem svih dionika – države, akademije, tvrtki i ljudi koji se žele obrazovati u ICT vještinama i obrazovnim područjima STEM. “Takve koalicije (Digital Skills and Jobs Coalition) imamo u 18 zemalja EU i čekamo Hrvatsku da postane 19. zemlja koja će implementirati takve inicijative”, izjavila je Irina Orssich.

Ljudi u Europskoj uniji koriste Internet za razne online aktivnosti – konzumiraju sadržaje, komuniciraju, kupuju, koriste se internetskim bankarstvom. Mrežom nad mrežama najviše se koriste u Danskoj, Švedskoj i Luksemburgu, a najmanje u Italiji, Rumunjskoj i Bugarskoj. Hrvatska prema tom parametru stoji najbolje. Hrvati na Internetu najviše čitaju vijesti i komuniciraju preko društvenih mreža i raznih alata za izvedbu videopoziva, a puno se i igraju i gledaju filmove na Internetu. Što se tiče šopinga i internetskog bankarstva, Hrvati spadaju u najopreznije nacije u EU.

Integracija digitalnih tehnologija

U integraciji digitalnih tehnologija najbolje su Danska, Irska, Švedska i Belgija, a najslabije Rumunjska, Bugarska, Poljska i Latvija. Hrvatska je tu negdje u zlatnoj sredini, na rangu približno sličnom prethodne godine. Dimenzija integracije digitalnih tehnologija u indeksu DESI obuhvaća segmente kao što su digitalizacija poslovanja i e-trgovina. Digitalizacija ima pet pokazatelja (izraženih u postocima tvrtki koje koriste): razmjenu informacija elektroničkim putem, društvene medije, RFID, e-račun i cloud rješenja.

U Hrvatskoj je dosta porastao broj tvrtki koje koriste cloud, bilježimo skok sa 16 posto prošle godine, na 22 posto ove godine (osmi smo u EU prema indeksu DESI). Što se tiče e-trgovine, u Hrvatskoj se dogodio dosta velik pad tvrtki koje se bave tom djelatnošću. Riječ je o zbunjujućem podatku, jer je Hrvatska na prvom indeksu DESI u tome bila jedna od najboljih u Europi. Zasad, za to nema logičnog objašnjenja. Uglavnom, broj tvrtki koje se bave e-trgovinom drastično pada, no promet koji rade one koje se bave e-trgovinom u Hrvatskoj znatno raste.
Parametar intenziteta digitalizacije tvrtki mjeri dostupnost dvanaest digitalnih tehnologija u tvrtkama Europske unije. Tvrtke moraju pružati pristup Internetu do barem 50 posto svojih zaposlenika, moraju imati dovoljan broj ICT stručnjaka, pristup brzim (30 megabita i bržim) širokopojasnim vezama, mobilne uređaje s pristupom Internetu mora imati najmanje 20 posto ljudi u tvrtki, koja mora imati web-stranicu sa sofisticiranim funkcionalnostima, tvrtka mora imati profile na društvenim mrežama, koristiti se ERP i CRM softverom, imati barem 10 posto prihoda od B2C prodaje, itd. Samo je petina tvrtki u EU visoko digitalizirano. Prosjeci se kreću od 40 posto tvrtki u Danskoj, do samo deset posto takvih tvrtki u Bugarskoj. Hrvatska je prema intenzitetu digitalizacije tvrtki blizu prosjeka EU. Imamo samo nekoliko visoko digitaliziranih tvrtki, određeni broj tvrtki djelomično je digitaliziran, a najveći broj tvrtki u Hrvatskoj tek je započeo s digitalizacijom. “Gledano iz perspektive Bruxellesa, mogu reći da imamo dosta novca namijenjenog digitalizaciji tvrtki, i šteta je što tvrtke iz Hrvatske premalo koriste ta sredstva. Što se tiče e-trgovine, ono što je zanimljivost Hrvatske jest to da većina tvrtki koja je u to uključena prodaje svoje proizvode i usluge preko vlastitih internetskih stranica, a tek ih nekolicina to radi pomoću online tržnica”, kaže Orssich.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.