Ministri financija Europske unije 8. rujna imali su u Beču jednu od rasprava u nizu o prijedlozima za usvajanje poreza za digitalno gospodarstvo (Digital Service Tax DST) do kraja godine. Bila je to čak četvrta takva rasprava od početka godine, no ni nakon posljednje, vlade članica Europske unije nisu približile stajališta. Suglasne su, uglavnom, samo kako porezna pravila za digitalno gospodarstvo treba mijenjati, odnosno uvesti poreze za digitalne usluge.

Austrijski ministar financija Hartwig Lueger, koji je predsjedavao sastankom jer je Austrija predsjedavajuća Unijom u drugoj polovici ove godine, inzistirao je na dogovoru svih 28 zemlje EU, kojim bi se iznašao konsenzus o privremenom oporezivanju digitalnih tvrtki do kraja 2018. godine.

Ministri financija EU održali su sastanak na temu oporezivanja digitalnih tvrtki prvi put 27. i 28. travnja u Sofiji, u vrijeme bugarskog predsjedanja EU, i tada su se prvi put sastali u Vijeću za ekonomske i financijske poslove (ECOFIN), nastalom nakon što je 23. ožujka Europska komisija predstavila privremeni porez na digitalni promet.

Inzistiranje na porezu

Na uvođenju digitalnog poreza najviše inzistiraju francuski predsjednik Emmanuel Macron te povjerenik Europske komisije za gospodarske i financijske poslove, oporezivanje i carinu Pierre Moscovici. Macronov je argument kako bi uvođenja takvog poreza bio jedan od jačih udaraca sve izraženijem populizmu koji se suprotstavlja europskim vrijednostima i integracijama. Moscovici je uoči sastanka u Sofiji osobno lobirao kod članica EU koje se protive uvođenju poreza, kod ministara financija Irske, Cipra, Češke Republike i Luksemburga.

Europska komisija i francuska vlada vjerovali su i kako će imati snažnu potporu javnosti za uvođenje poreza. Za to su imali i potvrdu u istraživanjima javnog mnijenja, koje je najvećim dijelom snažno uz inicijativu da velike internetske tvrtke plaćaju veći porez. No, na iznenađenje predlagača, u Sofiji je većina predstavnika članica EU izrazila suzdržanost o uvođenju poreza za digitalne tvrtke. Iznenađenje je bilo tim veće jer su još u rujnu 2017. godine ministri financija Velike Britanije, Njemačke, Italije i Španjolske potpisali pismo namjere kojim podupiru uvođenje privremenog poreza digitalnim tvrtkama kao prijeko potrebnu mjeru dok se u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (Organisation for Economic Cooperation and Development OECD) ne postigne globalno rješenje za digitalno oporezivanje.

Tada je, naime, već prijetio trgovinski rat SAD-a i EU, koji se najsnažnije odražavao na njemačku autoindustriju. Čini se da je na promjenu stava najviše utjecala Njemačka, jer je koalicijski sporazum između kršćanskih demokrata i socijaldemokrata, kojim je Angela Merkel ostala kancelarka, sadržavao dogovor o neuvođenju privremenog poreza od 3% velikim internetskim tvrtkama. Naime, pritisak njemačke poslovne lobijske skupine BDI i njemačkih proizvođača automobila, izgleda da su promijenili mišljenje u Berlinu. Ne samo da je njemački ministar financija Olaf Scholz propustio govoriti o porezu za digitalne tvrtke tijekom sastanka ministra financija EU u Sofiji, nego nije ni podržao francuskog ministra financija Brunu Le Mairea na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji nakon tog sastanka.

Prijetnja trgovinskim ratom iz SAD-a i tehnološke prepreke oporezivanja

Iz Luksemburga, Nizozemske i Irske, članica EU u kojima je uglavnom sjedište najvećih internetskih tvrtki iz SAD-a, zalažu se za to da se oporezivanje digitalnog gospodarstva veže za globalnu reformu oporezivanja takvih djelatnosti, odnosno za globalni dogovor u OECD-u, o kojemu se već godinama raspravlja bez uspjeha, i na vidiku nema kompromisa jer je među najsnažnijim nacionalnim ekonomijama u svijetu velika razlika u stavovima.

Nordijske članice EU (Švedska, Finska i Danska) oprezne su pri uvođenju privremenog poreza jer smatraju kako će on najvećim dijelom pogoditi tvrtke iz SAD-a, što za posljedicu može imati negativnu reakciju s druge strane Atlantika. Od nordijskih zemalja protiv digitalnog poreza najviše je Švedska, a iz te su zemlje upozorili kako bi njegovo uvođenje stvorilo trgovinske probleme, ne samo sa SAD-om, nego i s azijskim zemljama, odnosno kako bi uvođenje takvog poreza pogodilo izvoz EU u Aziju.

U prilog protivnicima uvođenja privremenog poreza išla je i izjava glavnog tajnika OECD-a Angela Gurríje, koji je nazočio sastanku u Sofiji, a koji je najavio da će se intenzivirati pregovori o sustavu oporezivanja digitalnog gospodarstva na globalnoj razini te kako će se iznaći rješenje do 2020. godine. Upozorio je i kako bi uvođenje privremenog poreza u EU potkopalo napore OECD-a da postignu sporazum, jer bi SAD i azijske zemlje vjerojatno odbacili svoju potporu za tekuće pregovore.

Finski ministar financija Petteri Orpo čak je upozorio kako bi “troškovi administriranja digitalnog poreza bili veći od prihoda”, zbog, kako smatra, ogromne složenosti provedbe takvog oporezivanja. Naime, tvrdi da su problemi privremenog poreza i tehnološke prirode u provedbi dijeljenja prihoda između država članica Unije. Porast VPN-a, automatiziranih botova i drugih aplikacija, lako dostupnih za skrivanje proxyja ID-ova, mogao bi znatno zakomplicirati povezivanje poreza na korisnikovu lokaciju.

Britanski ministar financija Philip Hammond također se priklonio stavu skandinavskih zemalja, izražavajući bojazan da bi uvođenje privremenog poreza digitalnim tvrtkama zbog Globalnog nematerijalnog poreza s nižim stopama (Global Intangible Low Taxed Income GILTI) doveo do toga da velike američke tehnološke tvrtke pribjegnu off shore poslovanju, čime bi Europa izgubila stotine milijuna američkih dolara koje sada plaćaju u sjedištima svojih tvrtki za EU.

Nasuprot njima, članice EU, poput Francuske, Italije, Belgije i Španjolske, koje ističu kako su izgubile milijarde eura poreznih prihoda zbog sadašnjeg modela oporezivanja internetskih divova Applea, Googlea, Facebooka i Amazona, žele uvođenje poreza što prije. Podržavaju prijedlog Europske komisije o uvođenju privremene porezne stope od 3% na prihode digitalnih tvrtki u mjestu gdje ostvaruju prihod.

Porez GAFA

Za razliku od tradicionalnog gospodarstva, gdje se vrijednost ostvaruje u fizičkoj nazočnosti, u digitalnom gospodarstvu vrijednosti se često stvaraju kombinacijom algoritama, korisničkih podataka, znanja i trgovine. Pri tome i sami korisnici pridonose stvaranju vrijednosti kada, primjerice, na društvenim mrežama objavljuju svoje preferencije, a koje onda kompanije koriste za ciljane reklame. U takvim slučajevima profit se ne oporezuje u zemlji korisnika ili gledatelja reklame, nego u zemlji u kojoj su razvijeni marketinški algoritmi. EK želi da se to promijeni i da se prilikom oporezivanja u obzir uzme i doprinos korisnika digitalnih platformi.

Dobit od unosnih aktivnosti, poput prodaje podataka i sadržaja koje su izradili korisnici, nije obuhvaćena važećim poreznim propisima. U državama članicama EU svjesni su kako takva situacija dovodi do pravnih zamki i porezne nesigurnosti za poduzeća. Iz Europske komisije naglasili su kako im je cilj osigurati da se aktivnosti digitalnih poduzeća u EU oporezuju pravedno, prilagođavanjem rastu tog gospodarstva, štoviše, to bi oporezivanje omogućilo EU da postane svjetskim predvodnikom u osmišljavanju poreznih zakona prilagođenih modernom gospodarstvu i digitalnom dobu.

U objašnjenju EK navodi se kako procvat digitalnih poduzeća, poput društvenih mreža, kolaborativnih platformi i pružatelja internetskih sadržaja, znatno pridonosi gospodarskom rastu u EU. Međutim, postojeći porezni propisi nisu osmišljeni imajući na umu poduzeća koja djeluju na svjetskoj razini, koja su virtualna ili koja imaju malu fizičku prisutnost, ili je uopće nemaju. S razvojem digitalnog gospodarstva promjena je drastična: sada je devet od 20 najvećih svjetskih poduzeća prema tržišnoj kapitalizaciji digitalno, a prije deset godina, od 20 najvećih poduzeća jedno je bilo digitalno. Najveći je izazov taj trend što bolje iskoristiti, a da se pritom osigura da i digitalna poduzeća pravedno pridonesu svojim udjelom u porezu. U suprotnom, naveli su iz EK, postoji stvarni rizik za javni prihod države članice. Naime, sada digitalna poduzeća imaju prosječnu efektivnu poreznu stopu više nego upola manju od tradicionalnog gospodarstva u EU. Preciznije, digitalna poduzeća prosječno plaćaju 9,5% poreza, dok porezna stopa za tradicionalne tvrtke iznosi 23,2%.

“Digitalizacija donosi brojne koristi i mogućnosti, ali potrebno ju je i prilagoditi našim tradicionalnim pravilima i sustavima. Najradije bismo da postoje pravila dogovorena na svjetskoj razini, uključujući OECD. Neprihvatljivo je kolika se količina dobiti ne oporezuje. Moramo pod hitno svoja porezna pravila osuvremeniti za 21. stoljeće tako što ćemo provesti novo sveobuhvatno rješenje koje će biti primjenjivo i u budućnosti”, rekao je potpredsjednik EK, nadležan za euro i socijalni dijalog Valdis Dombrovskis, dodajući kako je digitalno gospodarstvo važna prilika za Europu, koja je i veliki izvor prihoda za digitalna poduzeća. Zaključio je kako situacija u kojoj svi dobivaju sa sobom donosi pravna i fiskalna pitanja.

“Naša pravila iz razdoblja prije Interneta ne omogućuju našim državama članicama oporezivanje digitalnih poduzeća koja djeluju u Europi ako imaju malu fizičku prisutnost ili je uopće nemaju. Ta se crna rupa za države članice sve više širi, jer se podriva porezna osnovica”, upozorio je povjerenik Pierre Moscovici.

Dugoročni pristup i privremeni porez

Europska komisija je 21. ožujka, u vezi oporezivanja digitalnog gospodarstva, objavila dva prijedloga:

- mjeru za zaustavljanje jaza, kojom se uvodi porez na prihode ostvarene korištenjem digitalnih aktivnosti temeljenih na korisničkom iskustvu (primjerice, prihodi Facebooka od oglašavanja na temelju povlaštenih informacija o korisnicima),

- dugoročni pristup za digitalne tvrtke koje bi morale imati stalnu poslovnu jedinicu u državi članici EU u kojoj ostvaruju značajnu digitalnu prisutnost. Ta mjera u skladu je sa zakonodavnom rezolucijom Europskog parlamenta, od 15. ožujka 2018. godine, o Prijedlogu direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (Common Consolidated Corporate Tax Base CCCTB).

Iz EK su izrazili zabrinutost, ne samo zbog milijardi eura poreznih gubitaka, nego i zbog narušavanja ravnopravne tržišne konkurencije. Internetski divovi, velike tehnološke tvrtke koje izbjegavaju plaćanje poreza u EU, među deset su globalnih tvrtki s najvećom tržišnom kapitalizacijom, a ipak profitiraju od poreznih rupa (tax loopholes) u europskom pa i globalnom poreznom režimu.

Prijedlog obuhvaća sveobuhvatnu reformu pravnih propisa o porezu na dobit, koji određuju poreznu obvezu da tvrtke “gdje imaju značajnu interakciju s korisnicima preko digitalnog kanala” tamo i plaćaju porez. Takva reforma omogućila bi europskim članicama naplatu poreza od tvrtki koje stvaraju dobit, ali nemaju fizičku prisutnost u toj zemlji, dakle, isključivo na temelju mjesta gdje se nalaze njihovi korisnici.

“Dodavanjem pojma virtualne stalne poslovne jedinice može se osigurati da se digitalne tvrtke oporezuju u zemljama u kojima isporučuju usluge, a ne samo u zemlji u kojoj mogu pronaći najnižu poreznu stopu. Nove mjere svakako će pomoći u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza globalnih korporacija u Europi. Postoje brojni slučajevi velikih poduzeća koja nemaju oporezivu prisutnost u nekoj zemlji (stalna poslovna jedinica), ali unatoč tome ostvaruju prihode i imaju klijente.

Google, primjerice, ima 700 zaposlenika u Francuskoj, ali francuski sud smatra kako nema oporezive prisutnosti u zemlji, i sva dobit stoga bi se trebala oporezivati u Irskoj. Kako bi se riješio taj problem, Europski parlament stvorio je koncept digitalne stalne poslovne jedinice kako bi se osiguralo da se digitalne tvrtke mogu oporezivati u zemljama u kojima posjeduju klijente i imaju usluge”, objasnio nam je eurozastupnik Davor Škrlec (Zeleni/ESS, nezavisni), dodajući da su u njegovoj političkoj opciji u Parlamentu EU mišljenja kako je zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit ključna da bi se u Europskoj uniji uspješno borili protiv utaje poreza.

“Facebook i njemu slični zarađuju ogroman novac pretvarajući naše podatke u prodajnu robu. Oporezivanje digitalnih tvrtki zbog korištenja naših podataka omogućilo bi da te tvrtke vraćaju društvu pravedan dio svog profita”, zaključuje Škrlec.

Digitalni divovi predugo posluju prema vlastitim pravilima

Samo zato što tvrtka pruža online usluge, to ne znači da nema društvenu odgovornost u stvarnom svijetu. Privremeno porezno rješenje za reguliranje aktivnosti digitalnih tvrtki od 3% kolokvijalno je nazvan porez GAFA zbog ciljanja četiri digitalna diva – Googlea, Applea, Facebooka i Amazona. Takvim privremenim oporezivanjem bile bi obuhvaćene samo digitalne tvrtke s globalnim prihodima od 750 milijuna eura i prihodima u EU od 50 milijuna eura. U EK smatraju kako je nedopustivo da te tvrtke svoje enormne prihode prebacuju u članicu EU gdje im to odgovara, i u kojoj plaćaju manji porez.

Austrija, koja je predsjedavajuća EU u drugoj polovici ove godine, u svojem mandatu želi uvesti privremeni porez kako ga je predložila Europska komisija. Naime, dok se čeka globalni sporazum kroz OECD i dogovor u EU, nije isključeno da pojedine članice Unije same uvedu porez digitalnim tvrtkama. Prema informacijama iz diplomatskih krugova u Bruxellesu, već jedanaest članica EU razmatra uvođenje poreza digitalnim tvrtkama ako se do kraja godine ne postigne dogovor na razini Unije.

Zbog različitih stavova pojedinih članica EU, iz Austrije, kako navodi Reuters, predlažu kompromisno rješenja da se privremenim rješenjem ne oporezuje podatkovni promet, nego samo digitalno oglašavanje, što bi se, prije svega odnosilo na Google i Facebook, a virtualna trgovina, poput Amazona i Alibabe, oporezivala bi se po posebnoj stopi.

Njemačka se predomišlja

Nedavno je njemački ministar financija Olaf Scholz ustvrdio kako uvođenje digitalnog poreza zahtijeva temeljitu raspravu te je izrazio očekivanje da je dogovor na razini EU moguće postići do kraja godine. Otkad je preuzeo dužnost ministra financija, u ožujku ove godine, Scholz je, za razliku od svojeg prethodnika koji je zagovarao uvođenje poreza, zauzeo oprezniji pristup oporezivanju digitalnih tvrtki iz SAD-u. U Bruxellesu su takvu promjenu stava Njemačke protumačili time da Berlin ne želi dodatno svojoj automobilskoj industriji ugroziti tržište u SAD-u.

Ministar financija Francuske – članice EU koja se sada najsnažnije zalaže za uvođenje poreza, posebno preko europskog povjerenika Pierrea Moscovicija – Bruno Le Maire predložio je kompromis, prema kojemu bi uvođenje privremenog poreza imalo i odredbu o ukidanju, odnosno datum isteka (a sunset clause) čim se postigne dogovor o porezu u digitalnom gospodarstvu na globalnoj razini, odnosno u OECD-u. Njegovo je mišljenje kako bi takva odredba ublažila reakcije iz SAD-a. Kompromis podrazumijeva i to da se Irskoj, Luksemburgu i Nizozemskoj, članicama u kojima su uglavnom sjedišta globalnih internetskih divova, nadoknadi dio gubitka poreza kada dođe do izmjene poreznog sustava. Irski ministar financija Paschal Donohoe na prijedlog iz Pariza ostao je suzdržan, ostajući odlučno pri stavu kako treba čekati globalni sporazum.

U posljednje je vrijeme i Malta izrazila neslaganje s uvođenjem privremenog poreza pa je vrlo teško vjerovati da će se članice EU do kraja godine usuglasiti oko uvođenja privremenog poreza digitalnim tvrtkama. Nepostizanje takvog dogovora bio bi težak udarac osobito francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu, koji je to pitanje postavio kao jedan od ključnih prioriteta u svojem političkom programu.

Kako se Njemačka, izgleda, sve više udaljava od potpore privremenom porezu, posljedica bi mogla biti i to da se pribjegne pojedinačnim rješenjima pojedinih članica EU, prije svega onih 11 koje već imaju pripremljena svoja nacionalna rješenja. S druge strane, u EU su iduće godine izbori pa ostaje vidjeti koliko će oni utjecati na konačno rješenje, zasad nepomirljivih stavova.

Sumnjičavost online trgovaca

Osim nesuglasja među članicama EU o uvođenju privremenog digitalnog poreza, nema suglasnosti niti među europskim digitalnim tvrtkama. Iako iz europskih organizacija online trgovine, poput Ecommerce Europe i nacionalnih organizacija web-trgovaca, podržavaju nastojanja EK na razvijanju digitalnog gospodarstva, odnosno razvijanja jedinstvenog digitalnog tržišta, te iako se slažu oko toga da je važno razmotriti gdje nastaje profit te gdje se on oporezuje, čvrsto su pri stavu kako je potrebno postići dosljedan globalni pristup.

Slažu se i s činjenicom da je porez na prihode manjkav te kako je nužna njegova izmjena, jer bi postojeće stanje moglo štetiti europskom gospodarstvu i konkurentnosti industrije. No, iz udruženja online trgovine iskazuju sumnje da bi rješenje koje predlaže EK, premda cilja na velike digitalne tvrtke, negativno moglo utjecati na male i srednje tvrtke, primjerice, dvostrukim oporezivanjem, te negativno utjecati i na njihove kupce. Upozoravaju na to da bi negativan utjecaj imale i startup tvrtke, a u pitanje bi bio doveden i rast europskih digitalnih tvrtki na globalnom tržištu.

Njihov je prijedlog da porez na aktivnost digitalnih djelatnosti treba biti temeljen na dobiti a ne na prihodima, čime bi trošak poreza neizbježno prolazio kroz opskrbni lanac, u obliku većih troškova za mala i srednja poduzeća, a time i za potrošače. Prijedlog EK o oporezivanju digitalnih tvrtki temelji se na prihodima, pa bi, kako upozoravaju iz Ecommerce Europe, čak i online trgovci koji imaju gubitke i dalje morali platiti porez.

“Ecommerce Europe podržava strukturno, dugoročno i pravično rješenje za oporezivanje digitalne ekonomije, koje je prihvatljivo i na globalnoj razini. Oporezivanje digitalne ekonomije globalno je pitanje koje zahtijeva globalno rješenje, a koje treba provoditi na razini OECD-a. Moramo postići dosljedan globalni pristup kako bismo izbjegli dvostruko oporezivanje i bilo kakvu štetu multilateralnom poretku, uključujući moguće negativne reakcije trećih zemalja. U tom smislu, zabrinuti smo zbog toga što vjerujemo da pregovori o kratkoročnom prijedlogu privremenog prijedloga Europske komisije za uvođenje poreza na digitalne usluge (DST) u konačnici odgađaju usvajanje globalnog rješenja”, rekla nam je Marlene ten Ham, glavna tajnica Ecommerce Europe, organizacije koja okuplja 20 nacionalnih udruženja online trgovaca i predstavlja više od 75 tisuća tvrtki, dodajući kako je uvjerena da je DST porez koji se lako može prenijeti na druge sudionike u opskrbnom lancu, odnosno da će trošak poreza neizbježno prolaziti kroz opskrbni lanac, u obliku većih troškova za mala i srednja poduzeća, a time i za potrošače.

U Ecommerce Europe, kako navodi Marlene ten Ham, vjeruju da će DST neizbježno staviti tvrtke u EU u nepovoljan položaj, u usporedbi s onima koje nisu članice EU, jer zemlje EU nemaju pravno sredstvo za osiguranje ovršnosti planiranog poreza protiv tvrtki koje nisu članice EU. Time bi se, dodaje glavna tajnica Ecommerce Europe, destimuliralo širenje poslovanja i daljnja ulaganja, sa štetnim učincima na konkurentnost EU i gubitak radnih mjesta.

Moguće uvesti porez u dijelu EU, ako se dogovori 11 članica

Pravne posljedice mogućeg nepostizanja konsenzusa o privremenom porezu za digitalne tvrtke objasnio nam je redovni profesor na Katedri za financijsko pravo i financijsku znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu Nikola Mijatović, napomenuvši kako je zadaća EU osigurati nesmetani protok robe, dobara, kapitala i usluga unutar EU.

“Na tom pravcu EU poduzima potrebne mjere, pa tako i porezne mjere, jer neusklađeni porezi onemogućavaju takav nesmetani protok. U početnim propisima EU bilo je jasno precizirano da EU mora poduzeti sve potrebne mjere radi usklađivanja poreza na promet (trošarine, PDV), koje se smatralo glavnim kočničarima nesmetanog protoka. Kasnije, uslijed sve dinamičnijeg poreznog razvitka, uočava se potreba jačeg usklađenja i drugih poreznih oblika, te se pritom kao pravna osnova koriste razne odredbe Ugovora o EU, pa tako i odredba koja govori o obvezi rada EU na uklanjanju prepreka koje vode nesmetanom protoku. U tom smislu, može se tražiti i pravnu osnovu uvođenja jedinstvenog digitalnog poreza na razini EU. Dodatno, pojedine države članice mogu uvoditi i samostalne porezne mjere, ako takve jednostrano donesene porezne mjere neće predstavljati prepreku realizaciji ciljeva EU”, podsjetio je Mijatović, naglašavajući da u slučaju kada nije moguće postići suglasje svih članica EU oko uvođenja jedinstvenog poreza na digitalne aktivnosti, postoje pravni okviri ojačane suradnje najmanje jedanaest država članica kao prijelaznog rješenja prema uvođenju jedinstvenog digitalnog poreza. Naveo je kako takva suradnja postoji, primjerice, u slučaju poreza na financijske transakcije, koje nisu uvele sve države članice EU, ali ga je uvelo dvanaest država članica kao posljedicu financijske krize.

Digitalizacija znatno premašuje brzinu kojom se donose porezni zakoni

“Uočeno je da se razvitkom Interneta sve više smanjuje klasična isporuka dobara i usluga, kao i mogućnost utvrđenja drugih radnji koje imaju porezne posljedice, jer se sve više aktivnosti prebacuje na Internet, koji porezne vlasti teško mogu kontrolirati (primjerice, arhitekt iz Argentine, za potrebe njemačke tvrtke koja koristi server stacioniran u Kini, isporučuje nacrt kuće naručitelju iz Australije, za kuću koja će se graditi na Novom Zelandu). Teško je utvrditi kojoj poreznoj vlasti u tom primjeru pripada pravo oporezivanja te često takve aktivnosti ostanu neoporezive. Slično je i s online prodajom, kada narudžba stiže iz jedne države, a isporučitelj se nalazi u drugoj državi. Stvar za porezne vlasti postaje još kompliciranija kada pojedinac kupuje digitalni sadržaj (primjerice, glazbu) na Internetu, što porezna vlast bez izravnih saznanja teško fizički može uočiti i porezno zahvatiti”, objašnjava nam Mijatović, dodajući kako su sve zamršeniji slučajevi poslovanja na Internetu, i sve veće zarade koje se pritom ostvaruju, nagnale EU na iniciranje uvođenja poreza na digitalne aktivnosti, kako bi se uspostavili barem početni porezni okviri takva djelovanja. Podsjetio je kako se o porezu u digitalnom poslovanju ozbiljno razmišlja već dvadesetak godina kroz različite institucije pa i u globalnoj organizaciji OECD-u, no uočeno je da je dinamika u digitalnom okruženju brže promjenjiva od svega do sada, i krajnje je nezahvalna za pravnu regulativu, pa tako i za porezno obuhvaćanje.

U konkretnoj problematici oko privremenog poreza u EU ističe kako treba znati da EU niti države članice ne mogu porezno zahvatiti sve oblike digitalnog djelovanja te će predloženo rješenje Europske komisije, ako bude prihvaćeno, uvijek ići korak iza aktualnih digitalnih aktivnosti.

Mijatović naglašava kako je “prilikom uvođenja poreza na digitalne aktivnosti, svakako nužno precizno definirati što su to digitalne aktivnosti, za što će tvorci toga zakona morati imati izvrsno informatičko znanje (surađivati s informatičarima), jer jedan pravnik ili ekonomist ne može poznavati sve informatičke mogućnosti. Dakako, ako se i donese kvalitetno određenje digitalne aktivnosti, ono će uskoro zastarjeti, jer brzina internetizacije i digitalizacije znatno premašuje brzinu kojom se donose porezne mjere. Od bitnog je značenja i definiranje poreznog obveznika, tj. subjekta, koji će plaćati porez na digitalne aktivnosti. Zasad se spominje da su to trgovačka društva koja su obveznici u jednoj državi, ali znatan dio dobiti ostvaruju (primjerice, online prodajom ili marketingom na Internetu) u drugoj državi (EU spominje pojam – značajna digitalna aktivnost)”.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.