21. stoljeće uvelo nas je u doba poslovnih odnosa u kojem tvrtke svojim zaposlenicima – posebno nove tehnološke tvrtke – nude mnogo više od plaće, toplog obroka, razonode na radnom mjestu, brige za obitelj i dionica. Cilj svega toga je stvaranje uvjeta za maksimalnu produktivnost koja se očituje, posebno u informatičkom sektoru, u sve duljim razdobljima koje zaposlenici provode u tvrtki, ili barem, preko Interneta vezani i na putu i u kući pa i na godišnjem odmoru za teme i probleme kojima se bave na poslu.

Neki rješenje pokušavaju naći u statusu slobodnjaka (freelance) u svojoj struci ili u pokretanju vlastite startup tvrtke, a to zna biti zahtjevnije od rada u dobro strukturiranoj većoj tvrtki. Rezultat tog posvemašnjeg imperativa produktivnosti potaknute primjenom novih tehnologija, sve je veći broj iscrpljenih ljudi koji traže neki treći put kroz koji bi mogli ostvariti svoje ambicije, s manje napora i stresa.

Demokratske pravne osobe

Neki među njima taj put su pronašli u udruživanju u zadruge. Ta forma funkcioniranja u poslovnom svijetu nije novost – relativna novost je to što se, u posljednjih nekoliko desetljeća, posebno u Americi i Europi, u zadruge udružuju i ljudi iz tehnološkog sektora. Formati udruživanja su raznovrsni i događaju se u gotovo svim sektorima tehnološke industrije – udružuju se inženjeri, programeri, web-dizajneri, konzultanti, serviseri računala, tvrtke, svi u nadi da će zajedno moći postići ono što ne mogu sami, i za što veće tvrtke u kojima su radili nisu imale sluha. Ono što je privlačno u zadrugama jest struktura – to su demokratski organizirane pravne osobe u vlasništvu svojih članova koje operiraju prema jasnim načelima, nastojeći maksimizirati pogodnosti.

Svaki član zadruge ima jednak udio u vlasništvu i financijama, i jedan glas u donošenju odluka. I, dok stvari funkcioniraju, jednako se koriste stečenim dobrobitima, a kad dođe kriza, svi dijele teret otežanog poslovanja. Demokratska struktura zadruge jamstvo je njene osjetljivosti na potrebe članova, posebno za vrstu posla i projekata kojima se žele baviti. Riječ je o ravnomjernoj podjeli dobrobiti i odgovornosti, fleksibilnosti u radnom vremenu i mjestu gdje se posao treba obaviti, otvorenosti prema privatnim i ostalim obavezama pojedinaca, članova zadruge.

Među ljudima koji su se odlučili svoju profesionalnu budućnost utemeljiti u zadruzi nalazi se mnogo onih koji svoje želje i ambicije nisu mogli ostvariti u tvrtkama u kojima su radili, a u posljednje vrijeme, i mnogi koji nisu našli zadovoljavajuće zaposlenje u struci pa rješenje pronalaze u okupljanju istomišljenika s kojima dijele sličnu sudbinu. Udruživanje u zadrugu njima je jamstvo da im se neće ponoviti scenarij koji su proživjeli u tvrtkama u kojima se nisu uspjeli profesionalno ostvariti.

I posao i aktivizam

Kod tehnozadruge nije riječ o samo još jednom formalno-pravnom obliku poslovnog funkcioniranja. Često je riječ i o aktivizmu – među tehnozadrugama ima dosta neprofitnih i nevladinih organizacija, ali i čitavih mreža u kojima je povezan veći broj pojedinaca, tvrtki s nekoliko zaposlenih pa i manjih tehnozadruga.

Svaka tehnozadruga pomaže svojim članovima u pronalaženju poslova, u prihvaćanju projekata koje sami ne bi mogli obaviti, u prosljeđivanju referenci, podjeli troškova knjigovodstva i pravnog savjetovanja. Prvi veći val organiziranja u tehnozadruge u svijetu dogodio se u prvim godinama ovog stoljeća, nakon što su mnogi izgubili posao tijekom dot-com napuhavanja vrijednosti internetskih tvrtki koje su ubrzo propale, a sljedeći val dogodio se tijekom i nakon velike financijske krize prije približno sedam godina. U nas je to, poslovično, išlo s određenim zakašnjenjem u odnosu na Zapad, no i u Hrvatskoj danas imamo zadruga koje možemo opisati kao tehnozadruge. Mi smo ih uočili nekoliko.

Tri IT zadruge

Hrvatske tehnološke zadruge su InfoSektor iz Varaždina (https://www.info-sektor.hr), CRO Tech HUB (https://www.crotechhub.com), Slobodna domena – zadruga za otvoreni kod i dizajn (https://www.slobodnadomena.hr). CRO Tech Hub je zadruga koju čine tvrtke PIS, Alfatec, InfoNovitas i GreenScreens, Decodio Applications, Net Projekt, NIVO2 i AveorTech. Cilj te zadruge je okupiti domaće informatičke tvrtke koje bi zajedno lakše nastupale na stranim tržištima. Riječ je o konglomeratu hrvatskih IT kompanija koje žele okupiti ljudske potencijale – kroz tvrtke udružene u zadrugu – od barem tisuću zaposlenih. Prvi korak im je otvaranje vlastitog predstavništva u Birminghamu i Londonu.

InfoSektor je informatička zadruga stacionirana u bivšem glavnom gradu Hrvatske, Varaždinu. Osnovana je 2011. godine. Cilj im je zajednički nastup na tržištu, izvoz IT intelektualnih usluga na strana tržišta te stalna edukacija članova zadruge. Poslovna domena, tehnološka je neprofitna zadruga koju čine web-dizajneri, programeri i ljudi koji se bave digitalnim medijima i komunikacijama. Većina članova bila je ili još jest vezana uz neke aktivističke projekte u Hrvatskoj. Pola prihoda dolazi im od poslova koje nude tržištu, drugim tvrtkama, a pola dolazi od suradnje s raznim društvenim organizacijama – od suradnje s raznim udrugama, drugim zadrugama i nekim tijelima javne uprave.

Solidan popis tehnozadruga u svijetu nalazi se na mrežnom odredištu GitHub, jednom od vodećih svjetskih portala i usluzi namijenjenoj informatičarima:
https://github.com/hng/tech-coops

Intervju: Marko Vuković, upravitelj tehnozadruge Slobodna domena

Tehno-aktivisti u zadruzi slobodnjaka

Slobodna domena je neprofitna zadruga, čvrsto utemeljena na određenim vrijednostima i društvenom aktivizmu – kao što su obrana ljudskih prava i rad na rješenjima utemeljenim na softveru otvorena kôda.

Kako ste se odlučili na osnivanje zadruge Slobodna domena?

Sama ideja stara je desetak godina – nas nekoliko, koji smo tada radili kao freelanceri, razmišljali smo o osnivanju zadruge kao poslovnog formata za zajedničko djelovanje. Međutim, tada to nismo napravili, već smo svaki otišli svojim putem, no 2017. opet smo se sastali i odlučili napraviti zadrugu.

Moj osobni motiv bio je zamor upravljanjem jednom tvrtkom u kojoj sam bio partner. Imali smo deset zaposlenih – i, iako sam se zaista trudio biti dobar poslodavac, uvijek smo imali neke konflikte s radnicima, počevši od motivacije za posao, do financija. U jednom trenutku, umorio sam se od natezanja. Zadruga je mnogo ravnopravniji i odgovorniji format za rad, u kojem nema prostora za tenzije između vlasnika i radnika, naprosto zato što smo svi oboje.

Generalna motivacija za osnivanje zadruge bila je, pak, demokracija na radnom mjestu i pravednija distribucija onog što zaradimo. Mogli smo nastaviti raditi kao freelanceri, ali zadruga nam omogućuje da radimo stvari koje su veće od nas kao pojedinaca.

Gdje ste našli ljude koji su s vama htjeli osnovati zadrugu?
Inicijalno, bilo nas je troje. Prema našim zakonima, treba vam sedam ljudi za osnivanje zadruge. Uz to, mi smo specifični i po tome što smo neprofitna zadruga, čvrsto utemeljena na određenim vrijednostima i društvenom aktivizmu – kao što su obrana ljudskih prava ili, pak, rad na rješenjima utemeljenim na softveru otvorena kôda. Zbog toga je potrajalo da se svi okupimo.

Na kraju, na osnivačkoj skupštini zadruge, nitko u prostoriji nije poznavao sve okupljene. Svatko je doveo nekoga, iz poznatog bazena ljudskih resursa koji se često naziva “friends, family and fools”. Prilikom osnivanja prvi smo se put zapravo međusobno upoznali uživo. Može se reći da smo nastali organski, okupili se oko ideje zadruge i aktivizma, a prema profilu smo programeri, sistemci i dizajneri.

Kako definirate misiju, viziju i cilj vaše zadruge?
Osnovna ideja bila je spojiti poslovni i aktivistički aspekt života u organizaciju sa snažno naglašenom društvenom odgovornošću. Tu nam nije bilo važno samo to što je zadruga kao model udruživanja vrlo demokratski model, utemeljen na načelu jedan član – jedan glas, na dijeljenju resursa i znanja, već, kao što sam već naglasio, tražili smo nešto kroz što ćemo moći ostvariti i svoje aktivističke ambicije – pomoći aktivističkim grupama da se kroz primjerenu upotrebu tehnologije bolje artikuliraju i unaprijede svoj rad. Može se reći da je naša misija da kroz zadrugu osiguramo egzistenciju, ali i ostvarimo utjecaj na društvo u skladu s idejama oko kojih smo se okupili i ugradili ih u osnivački akt zadruge.

U Hrvatskoj postoji samo nekoliko tehnozadruga – zašto je to tako?
To je pitanje koje je i nas mučilo kad smo krenuli u osnivanje zadruge – prva naša istraživanja pokazala su kako je to model koji dobro funkcionira diljem svijeta, a kod nas ga praktično nema. To jest, ima dosta zadruga, no samo ih je nekoliko u koje su se udružili informatičari. Ne znam pravi odgovor na to pitanje. Osobno, čini mi se da je zadrugarstvo kao model mnogo bliže novim generacijama – milenijalcima i generaciji z. Čini mi se da je korporativizam, barem onaj klasični, u dubokoj krizi i da će nove generacije biti sklonije oblicima udruživanja kakve su zadruge.

Kako vaša zadruga stoji financijski? Poslujete li pozitivno?
Da. Držimo glavu iznad vode. Pola prihoda dolazi nam od poslova koje nudimo tržištu, drugim tvrtkama, a pola dolazi od suradnje s raznim neprofitnim organizacijama – od suradnje s raznim udrugama, drugim zadrugama i nekim tijelima javne uprave. Radimo nešto i s inozemstvom.

U obje godine otkako postojimo, ostvarili smo dobit, nju, pak, ulažemo u Fond solidarnosti, što je alat zadruge koji služi kao kasa uzajamne pomoći, ali i fond za investiranje, odnosno pomoć projektima koje podržavamo. U poslovanju ima različitih situacija, uglavnom pozitivnih. Neke organizacije žele raditi s nama upravo zato što smo zadruga i jer njegujemo poslovnu kulturu koja se temelji na solidarnosti. S druge strane, klasične kompanije samo zanima je li sve legalno. Mogli bismo biti i bugarski cirkus, ako ćemo legalno isporučiti naručenu uslugu, u roku i za adekvatnu cijenu.

Radite li samo na tehnologijama otvorenoga kôda ili?

Iako se punim imenom zovemo Slobodna domena Zadruga za otvoreni kod i dizajn, nismo fanatici. Najviše radimo na tehnologijama otvorena kôda, no koristimo se i drugim tehnologijama, prema načelu odabira najboljeg alata za određeni posao. Međutim, otvoreni kôd zanima nas u mnogo širem, a ne samo u tehnološkom aspektu. Promišljamo o primjeni te filozofije i u drugim djelatnostima, od arhitekture, dizajna, do ostalih industrija i djelatnosti.

Radi se o disruptivnom modelu koji se vrlo djelotvorno suprotstavlja ograničavajućoj politici zaštite autorskih prava. Otvoreni kôd vidimo kao preteču za otvoreno sve, za razvoj koji će biti doista u korist čovječanstva, a ne u interesu bogatih.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.