Ta se studija usredotočuje na prepoznavanje poslovnih prilika za IoT i njima odgovarajućih poslovnih modela. Studija također daje pregled potencijalnih prilika, kao i prepreka uspjehu na tržištu, kao i utjecaju IoT-a na društvo u cjelini. Konačno, ono što je najvažnije, skup preporuka utemeljenih na rezultatima ove studije uključen je u ciljeve pružanja potpore u poticanju rasta IoT-a od Europske komisije. Europska komisija poticat će samo određena područja primjene IoT-a upravo prema zaključcima ove PwC-ove studije. Studija je važna za svakoga tko se već bavi ili se tek namjerava baviti IoT-om, jer donosi optimizirane IoT-ove poslovne modele i uvodi neka nova pravila, koji su dobar vodič za razvoj poslovanja s IoT-om.

Još jedan cilj te studije je stvaranje novih tržišnih prilika u EU. Kroz članak se provlače tri pojma – tehnološka domena (IoT), područje apliciranja (IoT) i primjeri (za IoT). U tom kontekstu pod tehnološkom domenom podrazumijevaju se tehnološki izazovi i ideje specifične za IoT. Primjeri tehnoloških domena bili bi nanotehnologija, fotonika i biotehnologija.

Područje apliciranja odnosi se na društvenu stvarnost na koju se IoT aplicira. Česti termini za različita područja apliciranja u Smart Home, Smart City, Smart Health ili Smart Cars.

Primjeri upotrebe u tom kontekstu označavaju tehnološka rješenja koja se preko područja apliciranja (primjerice, Smart Home) uvode u praktičnu primjenu. Primjeri upotrebe mogu biti zauzetost parkirališnog mjesta ispred zgrade ili bolničkog kreveta, pametni senzori za potrošnju energenta, koji uče, predviđaju i alarmiraju neprihvatljivu i nelogičnu dnevnu potrošnju električne energije, plina ili vode u stanovima.

Poslovni model Canvas ili model Cross – Cutting za IoT

U okvirima suvremenog strateškog managementa švicarski poslovni teoretičar Alexander Osterwalder osmislio je poslovni model Canvas koji se od 2017. pod nazivom Cross – Cutting primjenjuje za IoT. Radi se o jednostavnom alatu koji se lako vizualizira na jednom A4 listu papira. Poslovni model Cross – Cutting (u slobodnom prijevodu, međusektorski) sastoji od 9 elemenata, od kojih svaki predstavlja određeni segment poslovnog plana, koji je potrebno pretpostaviti kako bi se postigla profitabilnost IoT-ove usluge. Europska komisija prihvaća i preporučuje metodu Cross – Cutting, preporučenu od PwC-a. Radi se o poslovnom modelu s 9 propozicija ili hipoteza. Kako bi se o svakoj od njih kvalitetno moglo diskutirati, treba prikupiti što više točnih i svježih podataka. To valja imati na umu jer je potencijal IoT usluga vrlo širok, a sam poslovni koncept nešto drugačiji od poslovnih modela dosadašnjih usluga. Najčešća pogreška nestrpljivih budućih poduzetnika je subjektivna procjena i postavljanje nerealnih pretpostavki, koje često imaju više veze s lijepim željama nego sa stvarnom situacijom. Zbog toga, svih 9 propozicija iziskuju duboku analizu, istraživanje na Internetu, raspitivanje i analiziranje.

Ako analiziramo poslovni IoT-ov model Cross Cutting za Smart Cars (povezana vozila) možemo ga predočiti ovako: U području apliciranja IoT-a na Smart Cars imamo prilike za razvijanje međusektorskog poslovnog modela za B2C (business – to – consumer), B2B (business – to – business) i za B2B2C (business – to – business – to consumer).

Na tržištu B2C i B2B2C, prikupljeni podaci od povezanih vozila mogu biti analizirani i procesirani, ne samo tako da pružaju usluge o stanju u prometu, već omogućuju nove proizvode i usluge, posebno u područjima mobilnosti, sigurnosti i povezivanja s kućanstvima.

U okviru B2B tržišta ti podaci mogu se dati na korištenje trećoj strani, koja ih može koristiti za prodajne i pretprodajne namjene, primjerice, osiguravajućim društvima.

IoT-ovi moduli

IoT postaje funkcionalan kada sve komponente, svi moduli IoT-ova sustava simultano rade u komunikaciji uređaja jednih s drugima. IoT se realizira povezivanjem sljedećih modula: Fizički modul – HW odnosno Things ili stvari; Komunikacijski modul; Procesni modul; Poslužiteljski modul.

Senzori i aktuatori (roboti, starteri) dio su fizičkog modula. Senzor je uređaj, modul ili podsustav čija je svrha otkrivanje događaja ili promjena u okolišu, i slanje informacija drugim elektroničkim komponentama, najčešće računalnom procesoru. Senzor se uvijek koristi s drugom elektronikom, bilo jednostavnom poput svjetiljke ili složenom poput računala. Things, ili stvari u kontekstu IoT-a, uređaji su koji su sastavljeni od više komponenti, poput korisničkog sučelja, senzora i startera, komponenti za procesiranje i spremanje podataka i dugotrajne baterije.

Većina spojenih uređaja mora imati sučelje za interakciju korisnika i uređaja. Zbog suženih grafičkih sposobnosti ili male veličine ekrana (općenito zbog veličine), ti uređaji (Things) dizajnirani su tako da omogućuju minimalnu površinu za interakciju ili inovativna korisnička sučelja, poput prepoznavanja glasa ili pokreta. Porasla im je popularnost kada je omogućeno da korisnički pametni telefon postane primarno korisničko sučelje.

Aktuator je pretvarač energije u kretanje i dio je uređaja odgovornog za pokretanje i upravljanje mehanizmom ili sustavom. Jednostavnim riječima, to je starter.

Zadaća mrežnog modula je da u realnom vremenu prenosi točne informacije između uređaja i mreže (slojevi 1, 2 i 3 OSI modela). Za povezivanje s mrežom koriste se uglavnom četiri tipa radijskih mreža – Kratkog dometa, male snage: RFID, NFC, Bluetooth Low Energy (BLE), SigBee, Z – Wave; Srednjeg dometa: WiFi, EnOcean; Dalekog dometa, male snage: LoRa, Sigfox, Weightless, Narrowband Fidelity (NB-Fi); te Dalekog dometa, veće snage: GSM, 3G, 4G, LTE, WIMAX, GPS…

Modul za procesiranje (koji je djelomice i u senzoru), osim procesiranja, ima ulogu da reagira na događaje. Ovisno o odabranoj arhitekturi, procesni modul može biti u cloudu ili spušten dublje u mrežu, u takozvani Fog. Gateway djeluje kao posrednik između ugrađenih uređaja (senzora) i servera u cloudu.

Svrha poslužiteljskog modula je prikupljanje dinamičkih podataka s uređaja i pretvaranje u statičke podatke za obradu. Vezano uz pohranu podataka za IoT, karakteristično je to da se pružatelji IoT-ovih usluga oslanjaju na mogućnost skalabilnosti pohrane u cloud, u kombinaciji s tehnikama pohrane koja je sposobna za rukovanje Big Datom. Primjerice, umjesto tradicionalnih baza podataka poput Microsoftova SQL-a ili Oraclea, uobičajeno se koriste NoSQL (ne samo SQL) baze.

Na aplikacijskoj razini ovdje se podaci moraju podići na višu razinu, primjerice, korporativnu ili globalnu.

IoT-ova matrica: horizontalni i vertikalni sektori i podupiruća organizacija

Tvrtke i organizacije koje omogućuju IoT spadaju u horizontalni dio IoT-ove matrice, a u vertikalnom dijelu nalaze se industrije. Kategorizacija horizontalnih komponenti IoT-ove matrice logički je podijeljena prema onome čemu pridonosi IoT; HW, SW, mreži, platformi, pružateljima usluga. Tvrtke smještene horizontalno nisu usmjerene na samo jednu industriju, nego nastoje pružati svoje usluge za što više vertikalno smještenih industrija.

Na europskom tržištu danas postoje brojne organizacije koje podupiru razvoj IoT-a. To su, primjerice, organizacije za standardizaciju – koje razvijaju, koordiniraju ili izrađuju tehničke standarde za širok opseg potreba, istraživački centri – ne samo da rade zasebno, nego se udružuju u istraživačke konzorcije i tehničke asocijacije, države – štite građane od zloupotreba (kršenja privatnosti, nesigurnih proizvoda), pomažu grupiranjima tvrtki, financijski ih pomažu, financijske organizacije – pružaju ili olakšavaju prikupljanje financijske sektore za startupe (malo i srednje poduzetništvo).

Identifikacija obećavajućih područja za aktivnosti Cross – Cutting

U PwC-ovoj studiji navode se podaci konzultantske kuće Chetan Sharma Consulting, prema kojima je 2016. godine u Sjedinjenim Američkim Državama prvi put na mobilne mreže priključeno više automobila nego mobilnih uređaja. Od ukupnog broja priključenja, 32% odnosi se na automobile, 31% na mobilne telefone, 23% na tablete i 14% M2M. U SAD-u je 2016. godine znatno porastao broj tvrtki koje koriste i prodaju IoT uređaje, a tvrtke koje se bave proizvodnjom, transportom i energentima, kao i proizvođači IT opreme, shvatili su da je IoT veliko područje na kojem se mogu pozicionirati. Te industrije okrenule su se IoT-u jer Things dokazuju vrijednost njihovih primarnih proizvoda (poput brojača za vodu, plin i slično) i dijagnosticiraju im gdje njihovi uređaji griješe, a generirani podaci pomažu im da unaprijede svoje proizvode. Primjerice, 28% poslovnih korisnika Vodafonea trenutačno imaju u tijeku neki od IoT projekata, a njih 35% pokrenut će u sljedećih godinu dana.

Mnoge tvrtke koriste IoT kako bi automatizirale svoje procese i omogućile povezivanje uređaja, a njih gotovo polovica koriste IoT kao podršku poslovnoj transformaciji. Zanimljivi su podaci koji se navode u studiji kako rapidno rastu investicije u određena IoT-ova područja, takozvani Industrial Internet of Things ili IIoT (industrijsku proizvodnju, rudarstvo, naftnu industriju, komunalne usluge i agronomiju) te da ga predvode male startup tvrtke. Ovdje treba napomenuti kako se unutar EU unatrag nekoliko godina na različite načine pokušava inicirati i pomoći najboljim europskim startupima. Također, mnogi europski gradovi, poput Barcelone i Londona, pokušavaju se promovirati kao IoT-gradovi hubova, a startupi su se općenito rasprostranili diljem EU. Što se tiče prognoze u koja je područja IoT-a perspektivno ulagati, Forrester Report dao je na to najbolje odgovore.

Kritični izazovi na tržištu IoT-a

U okviru poslovnog modela Cross – Cutting, uz IoT se veže šest kritičnih problema koji bi ga mogli pratiti. Neki se tiču doticaja IoT-a s korisnicima, a drugi su pozadinski, u području razvoja i pružanja usluga, odnosno infrastrukture.

Kao i kod svih novih tehnologija, u prvo se vrijeme očekuju nepoznanice u susretu korisnika s IoT-om. Svaki Things je vrijedan jer može prikupljati i slati informacije. Zbog toga je potrebno da senzori budu jednostavni za postavljanje, održavanje i troubleshooting. Neki od izazova tiču se trajanja baterija u senzorima ili sigurnosti prijenosa i obrade informacija.

Također, potrebno je osigurati interoperabilnost različitijih krajnjih uređaja. Tradicionalno, proizvođači opreme često se odlučuju za nestandardna, takozvana vendor locked rješenja, kako bi zaštitili vlastite proizvode. Taj problem često koincidira i s uspješnošću pronalazaka. Zbog svoje masovnosti, proizvođači opreme pitanje interoperabilnosti IoT-a trebaju šire sagledavati.

Infrastrukturni izazovi tiču se suočavanja s porastom potrošnje energije za prijenos i obradu informacija. Dapače, svaki novi Thing za uštedu energije dodan u ekosustav istovremeno je i potrošač električne energije u mreži (zbog komunikacije s uređajem i obradom informacija).

Drugi infrastrukturni izazov je pitanje malicioznih napada na mrežu i zaštita internetske usluge. Kod IoT-ovih mreža više se sumnja na mogućnost “krađe” senzora na mreži, od klasičnih cyber napada. Smatra se da online krađe senzora mogu dovesti i do napada na DNS server.

Kombinirani poslovni modeli za IoT

Komisija EU predlaže europskim tvrtkama koje se bave ili se namjeravaju baviti IoT-om, da svoje poslovne ideje baziraju na poslovnom modelu Cross – Cutting, a prema dokumentu “Strategic Research&Innovation Roadmap and Business Opportunities for ICT in Manufacturing” od četrdesetak stranica. Taj dokument nastao je u okviru projekta Road4FAME, koji su vodili University of Cambridge i predstavnici europske poslovne zajednice. On detektira potrebe europskih proizvodnih tvrtki i strateški plan istraživanja i inovacija za IT arhitekture i usluge u proizvodnji. Dokument se usredotočio na arhitekture i usluge koje olakšavaju agilne i fleksibilne proizvodne procese, olakšavaju interoperabilnost u distribuiranim proizvodnim okruženjima, podržavaju učinkovitu suradnju u kontekstualnim poduzećima i pružaju temelje za održivu proizvodnju.

IoT Vallue Chain sastoji se od šest cjelina, koje su međusektorski zavisne i posebno relevantne za IoT. Unutar svake od šest cjelina identificiran je niz poslovnih prilika kroz Canvas poslovni model, a na sve poslovne prilike utječu važni pokretači i trendovi, različiti tržišni trendovi (na koje opet utječu različita udruživanja), efekti svih vrsta umrežavanja, servitizacija (proces usmjeren na proizvođače koji se udružuju da bi usmjerili svoje poslovanje) i potrošnju. IoT Vallue Chain sastoji se od sljedećih kategorija: Modularna HW rješenja, Virtualno dijeljenje imovine, Pohrana podataka i posredovanje, Analiza podataka i uvid u njih, Dinamičko grupiranje podataka, Dematerijalizacija polja podataka.

Kategorija I. – srce svakog IoT-ovog sustava je HW oprema. Ta oprema omogućuje “hvatanje” signala, generiranje podataka, prijenos podataka i pokretanje nekih radnji zasnovanih na okidačima ili starterima. Integrirani HW ima ekonomskih prednosti za upotrebu u nekoj specifičnoj vertikalnoj industriji, a za poslovni model Cross – Cutting važno je da postoje modularna i fleksibilna generička tehnološka rješenja koja će odgovarati korisnicima. Ako proizvođači IoT opreme žele zaraditi na količinama, moraju se fokusirati na interoperabilna rješenja koja su sposobna komunicirati na više načina s uređajima oko sebe. To je iznimno važno jer će ICT stručnjaci i arhitekti IoT-ovih mreža projektirati vrlo različita IoT-ova rješenja. Proizvođači IoT-ova HW-a trebaju imati na umu da je masovnom uspjehu otpornika i dioda pomoglo to što kupci koji su ih kupovali u prodavaonicama elektroničkih komponenta nisu bili opterećeni pitanjima interoperabilnosti i pouzdanosti.

Kategorija II. – s obzirom na digitalnu i decentraliziranu prirodu tržišta IoT-a, postaje moguće i potrebno, u najkraćem vremenu virtualno konsolidirati distribuiranu imovinu i dijeliti njen kapacitet. To postaje ponavljajućim izvorom prihoda za ulagače u IoT-ovu imovinu. Vlasnici usluga u cloudu uspješno primjenjuju taj model tako da dio slobodnih kapaciteta na svojim farmama servera iznajmljuju za neke druge ekosustave. Treba napomenuti da decentraliziran i distribuiran sustav, poput IoT-a, možda neće potpuno dopustiti sinkroniziranje i sinergiju sa svakim pojedinačnim uređajem izvan ekosustava.

Kategorija III. – od svakog senzora spojenog u IoT-ovu mrežu očekuje se da generira i šalje nekakve podatke. Zbog centraliziranog sustava upravljanja podacima nužno je da bude i horizontalno orijentiran. Pružatelj usluge neće biti samo odgovoran za sigurnu pohranu i prijenos podataka, nego će također pružati dodatne usluge kao što su strukturiranje podataka pa čak i posredovanje, prodaja anonimnih podataka trećim stranama za adekvatnu naknadu za isporučene podatke. Paralela se može povući s načinom kako mirovinski fondovi prikupljaju i ulažu u većem opsegu radi boljeg povrata ulaganja.

Kategorija IV. – sljedeći korak u lancu vrijednosti za IoT je analiza podataka kao usluga, koja mora omogućiti jeftin i jednostavan intuitivan pristup, omogućujući jeftin i intuitivan pristup za automatsko i podržano donošenje odluka. Svaka platforma mora biti samouslužna ili omogućavati izvještavanje. Poslovni model za IoT uključuje strojno učenje za “pametno” optimiziranje dok u ovoj kategoriji postoji prostor za prilagođena, ali i personalizirana rješenja. Kao primjer te kategorije u lancu navodi se Eurostat, čiji su podaci i korisni i upotrebljivi za korisnike.

Kategorija V. – dinamičko i modularno povezivanje podataka je peta kategorija u IoT-ovu lancu vrijednosti. Horizontalno upravljanje omogućuje dodavanje poslovnih vrijednosti u IoT-ov ekosustav, poput usluga pohrane podataka. Usluge pohrane podataka inteligentno će kombinirati relevantne podatke iz različitih izvora kako bi ih ponudili kao nusprodukte krajnjim korisnicima koji će trebati inteligentne rezultate, a neće se baviti aktivnostima vezanim uz dobivanje inteligentnih podataka.

Kategorija VI. – nakon uloženih fiksnih troškova u nepregledne količine podataka, HW i SW, nove usluge mogu se isporučiti preko te infrastrukture, a da uloženi kapital ostane nevidljiv krajnjem korisniku. Konačni oblik podataka koji će biti dostupan većini korisnika bit će u obliku dematerijaliziranih polja podataka, dostupnih preko API-ja koji će se naplaćivati prema modelu tekuće raspodjele, odnosno naplaćivat će se prema modelu Pay-as-You-Go, samo za podatke koje će treća strana obraditi i uspjeti naplatiti krajnjem korisniku.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.