Vjerujem da će taj datum pravni svijet pamtiti kao točku preokreta, kao onaj trenutak nakon kojeg ništa više nije bilo kao prije. Debater pravnom svijetu donosi preokret kakav je computer vision donio self driving tehnologiji i cijeloj transportnoj industriji.

Projekt Debater, najnovije čudo iz Watsonove radionice, softver je koji suvereno može sudjelovati u debati s ljudima, istražiti zadanu temu, izložiti činjenice, ponuditi adekvatno rezoniranje i zauzeti stav, čak i onda kada se radi o pitanjima na koja odgovori nisu izvjesni i predvidljivi. Štoviše, moglo bi se reći da je Debater najpogodniji za raspravljanje o temama koje imaju višestruke pro i kontra argumente. Ne samo da je u stanju izložiti svoje argumente, nego i saslušati kontraargumente osobe s druge stane i na njih argumentirano uzvratiti.

Prezentacija koja je održana u lipnju u San Franciscu sastojala se u pravoj debati između softvera i vrhunskih, višestruko nagrađivanih debatera o dvije teme. Publika je na kraju debate imala priliku glasovati. Ljudi su odnijeli pobjedu kad su u pitanju bili emotivnost nastupa i sugestibilnost, ali su čak i ljudi iz publike ocijenili boljim i kvalitetnijim argumente koje je dao softver.

Da je za sintetički glas Debatera izabran Googleov Duplex, opskrbljen za ljude tipičnim pratećim zvukovima, ocjena bi možda bila i bolja. Međutim, tvorci Debatera namjerno su mu dali sintetički glas. Debater je u stanju, ne samo točno analizirati i prezentirati činjenice i zaključke, nego i u ključnom trenutku pokazati humor, što su karakteristike koje smo još jučer smatrali isključivo ljudskim.

Debatiram ja, debatiraš ti

Projekt Debater izazov je kojeg se IBM-ova ekipa uhvatila nakon Watsonova uspjeha u kvizu Jeopardyju. Na cirkularni mail, poslan 2011. godine svim istraživačima s upitom koji je novi izazov za IBM, javio se između ostalih Noah Slonim, s idejom o izgradnji softvera koji je sposoban debatirati s ljudima o najrazličitijim temama.

S govornicima (debaterima) sve je počelo u našoj profesiji, a kako stvari stoje, možda s Debaterom i završi jedno veliko poglavlje, ili se barem stubokom izmijeni način kako se ovaj posao radi već nekoliko tisuća godina.

Kao i svaka dobra ideja, i ova je u to vrijeme izgledala nemogućom jer je iziskivala objedinjavanje analitičkih i sintetičkih pristupa koji su se do tada smatrali nespojivim. IBM-u je trebalo oko godinu dana razmatranja i istraživanja prije nego što je projekt odobren. Projekt je vodio IBM-ov centar u Tel Avivu, kojem pripada idejni začetnik Debatora Noah Slonim. Nije slučajno da je baš njemu pala na pamet ova ideja; Izrael ima dugu tradiciju i vrlo snažnu kulturu javnog debatiranja o svakovrsnim temama.

Implikacije ove tehnologije zaista su nevjerojatne. Zamislite kako se vi ili vaša Alexa spajate na Debater umjesto Wikipedije, kako biste istražili argumente za i protiv odlaska na odmor u, recimo, Dansku. Zamislite implikacije ove tehnologije u analiziranju poplave fake newsa, ili još bolje, zamislite da vam umjesto vašeg odvjetnika odgovara na pitanje koje su prednosti, a koji nedostaci sklapanja ugovora na određeno vrijeme i/ili neodređeno vrijeme?

Debater radi ono što mi, odvjetnici, radimo veći dio svog vremena, u kojem savjetujemo klijente: istražujemo teme, prezentiramo rezultate, ponudimo pro i contra, predložimo svoje, i pustimo klijenta da izabere.

Smatra se da su Sokrat, Platon i drugi filozofi poznati po umijeću debatiranja, bili prvi odvjetnici u povijesti. Međutim, oni su imali dva problema – prvi je bio taj što odvjetništvo nije bilo priznato kao profesija pa su se morali praviti da su “prijatelji” stranaka pred sudom, a drugi to što nisu mogli legalno naplaćivati svoje usluge. Znači, s debaterima je sve počelo u našoj profesiji, a kako stvari stoje, s Debaterom možda i završi jedno veliko poglavlje, ili se barem stubokom izmijeni način kako se ovaj posao radi već nekoliko tisuća godina.

Kako je sve počelo?

Začeci legal techa sežu još u razdoblje nakon II. svjetskog rata; pravo je vrsta kôda i nije trebalo dugo da nekome na pamet padne mogućnost kodiranja toga kôda i obrade njegovih rezultata. Ipak, značajan napredak ostvaren je tek 80-tih godina prošlog stoljeća. Kamen temeljac legal techa postavile su dvije žene Carole Hafner i Anne Gardner. Modeli koje je razvila Anne Gardner i danas služe na određeni način jer se koriste kao podloga za izradu smart contracata.

Rani razvoj legal techa, uz dobre teorijske temelje, kao i mnoge druge, pratili su značajni izvedbeni problemi, uzrokovani nemogućnošću procesuiranja potrebnih podataka. Sustave razvijene u to vrijeme nazivamo legal expert sustavima čije je bitno obilježje da je svaki pojedini korak programa bio pomno predviđen, a onda i ručno unesen u program. Takva metodologija iziskivala je veliki utrošak vremena i znatne ljudske napore da bi se automatizirali određeni procesi. Stoga, možemo reći da su legal expert sustavi legal tech prve generacije. Mnogi današnji jednostavni chat bootovi, poput planetarno popularnog za poništavanje parkirnih kazni, nisu ništa drugo nego “apgrejdani” legal expert sustavi.

Prvi iskorak

Drugu generaciju legal techa omogućio je Watsonov text analytics softver. Godina je 2004., i IBM nakon pobjede protiv Kasparova traži nove izazove. Na legal techovu sreću, pronađeni su u kvizu Jeopardy. Legenda kaže da je Charles Lickel s članovima svojeg tima večerao u nekom restoranu. Primijetivši da je restoran neprirodno prazan, zapitao se gdje su svi otišli. Otkrio je tada da je osoblje u pozadinskim prostorijama gledalo kviz Jeopardy. Od prve ideje do realizacije Watsonove pobjede u kvizu Jeopardy proteklo je oko sedam godina. Za razliku od dotadašnjih text analitics softvera, Watson je, osim pretrage (searcha), prvi ponudio istraživanje (researche) tekstualnih podataka. IBM je potvrdio da su u početku rada koristili više od 100 različitih tehnika kako bi se analizirao prirodni jezik, identificirali izvori, pronašle i generirale hipoteze, pronašli i rangirali dokazi i hipoteze, da bi, za razliku o prethodnih sustava, dobili odgovor koji prethodno nije morao biti unesen u sustav.

Za razliku od anegdote o nastanku, nešto je manje poznato da Watson leži na open source tehnologiji Apache UIMA (Unstructured Information Management Architecture).

Manje je poznato i to da Watson ima problema s razumijevanjem pitanja, za razliku od nas, ljudi, koji dobro razumijemo pitanja, ali imamo problema s memoriranjem i analiziranjem podataka u rangu Watsonove memorije.

Poteškoće su još izraženije ako su pitanja kraća ili predstavljaju trik-pitanja, ili pitanja za koja su mogući kontradiktorni odgovori. Poteškoćama vezanim uz analizu pitanja doskočeno je tako da se svako pitanje razlomi na različite ključne fraze, za koje se onda traže statistički relevantne fraze. Glavna Watsonova inovacija nije se ogledala u stvaranju jednog algoritma koji bi operirao, nego u mogućnosti izvršavanja stotina nezavisnih algoritamskih analiza, od kojih se odaberu one koje su statistički relevantne.

ROSS, najpoznatiji legal tech startup zasnovan na Watsonovoj tehnologiji, daje odgovore na pitanja u postocima. On ne zna što je točno, već vam ponudi više odgovora na pitanje i za svaki iskaže statističku vjerojatnost da je točan. To ga, za razliku od legal expert sustava, čini podobnim za uporabu samo stručnjacima.

Što je sljedeće?

Debater predstavlja treću generaciju u legal techu. Donio nam je sve ono za što smo znali da su slabe Watsonove točke, mogućnosti rezoniranja i zauzimanja stava kad je situacija dvojbena, kad je potrebno analizirati pro i contra. Watson je mogao obrazložiti zašto je nešto tako kako jest, samo ako se “nafila” dovoljnom količinom podataka koji sadrže objašnjavajuće informacije, ali nije mogao samostalno (us)postavljati veze i odnose između pojmova. Iako se razvijao kao odvojeni projekt od Watsona, prema sadašnjim najavama, bit će integriran u Watson.

Središnje mjesto svake od tri generacije legal techa zauzima pravna ontologija, koja pravo razlaže na zadanu terminologiju (rječnik područja), osnovne koncepte, klasifikaciju i taksonomiju tih koncepata te povezanost koncepata i definiranje pravila koja vladaju među njima.

Tko god je proučavao pravni tekst zna da if u pravu redovito ne znači samo i jedino if. Zakonodavstvu je svojstvena dvosmislenost jer su tekstovi pisani u prirodnom jeziku koji nema “zagrada” pa domašaj i povezanost pojmova and/or/unless može biti nejasan.

Dodajte tome da je temeljni pristup u tumačenju pravnih pravila teleološki, dakle uzima u obzir cilj koji se propisom želi postići, a ne doslovno jezično tumačenje, te kako pravnicima obično matematička logika nije jača strana – i dobit ćete popriličnu zbrku. Ipak, i na tom je polju učinjeno toliko iskoraka da analitika, ne samo da s lakoćom analizira postojeću praksu, nego i razvija simulacijske modele potencijalnih kršenja propisa na temelju analize aktualnog regulatornog teksta. Znači, softveri bi nam uskoro mogli pomagati i u tome da donosimo bolje propise.

Nedavno je moja kći upisala prvu godinu IT smjera na Rochester Institute of Technology u Dubrovniku. Mnogi naši prijatelji tu su vijest komentirali s blagim razočaranjem zato što nije odabrala pravni fakultet i kasniji rad u mojem odvjetničkom uredu. Sudeći prema vijestima iz legal techa, uskoro bih mogla dobiti partnera u uredu kojem se nisam nadala.