Međutim, to je samo jedna od aktivnosti kojima je IRIM velikim sistemskim utjecajem trajno promijenio hrvatsko školstvo. Mnogi to vide, a kad generacije s kojima IRIM radi – trenutačni doseg je čak do 100.000 djece – malo narastu, svi će vidjeti da su zapravo postavljeni temelji za razvoj nacije digitalnih stvaralaca, koliko god to ambiciozno zvučalo, a tema bila zagađena prijašnjim utopijama bez ikakve osnove o “zemlji znanja”. Posađena je šuma čiji se rast više ne može zaustaviti, a tu šumu i dalje sadimo i njegujemo.

Ukratko: uz najveću privatnu donaciju u školstvo u Hrvatskoj razvijen je globalno jedinstven i uspješan program STEM edukacije. Doseg do 100.000 djece ostvaren je uz snažan razvoj sadržaja, sustava poduke i razvoj zajednice edukatora. Među projektima ističu se Croatian makers, robotička liga s preko 500 ustanova i preko 10.000 uključene djece; programiranje je najprije kampanjski, a zatim sustavno uvedeno u osnovne škole kroz najveću hrvatsku dobrotvornu crowdfunding kampanju STEM revoluciju i njen nastavak, projekt ProMikro. Kao dio složenog ekosustava razvijeni su napredni projekti kao što su međunarodno natjecanje, uz poduku, iz napredne robotike i napredni projekti u Internetu stvari. Iako čitav pokret ima jasne odlike “waterfall” razvoja, u njemu funkcioniraju i “agilni” projekti kao što je STEM auto, kojim se besplatne radionice programiranja i robotike dovode u manje razvijene dijelove zemlje.

Robotička liga

Robotička liga Croatian Makers naš je prvi sistemski projekt bez kojeg ostali veliki projekti ne bi bili mogući. Iako, naravno, IRIM nije “izmislio” robotiku u osnovnim školama, ona se uglavnom bila odvijala u izoliranim centrima za manji broj djece, koja su imala sreću biti blizu kvalitetnog edukatora, koji je, pak, imao pristup sredstvima kako bi nabavio opremu, ili imala bogatije roditelje, i tako dalje. Tipično natjecanje bio je “kup” – tj. izolirana natjecanja u kojima najbolji, ili oni s najskupljom opremom, pobijede i plasiraju se za neko međunarodno natjecanje, a ostali idu kući do druge takve prigode.

Ideja robotičke lige bila je da se odvija lokalno i redovito, kroz kola lige. U kolima lige sudjeluje sada i oko 2.000 učenika, a u tzv. fizičkom kolu – za razliku od online kola – učenici dolaze na preko 30 lokacija širom zemlje, tako da nitko ne mora putovati više od pola sata, ili najviše sat. Nema ispadanja, iako imamo pobjednika – a pobjednici su timovi. Ovo je originalni IRIM-ov projekt koji se pokazao izuzetno životnim. Iako smo počeli s idejom pilot-projekta za samo 30 škola, sada je u tri vala proširenja uključeno već više od 500 škola, udruga, dječjih domova, knjižnica, s preko 2.500 robota koje smo donirali. Platforma je edukacijski robot mBot, koji je najbolji robot upravo u toj klasi koja nas zanima.

No, robotika nije za sve, a neosporno je da kompetencije u novim tehnologijama trebaju svoj djeci kako bi bila ravnopravni građani 21. stoljeća. S druge strane, hrvatsko školstvo naročito je zaostalo u poduci u suvremenim tehnologijama. Primjerice, prema istraživanju TIMSS, koje je ekvivalent PISA za osnovne škole, hrvatska djeca najmanje u EU upotrebljavaju tehnologiju u nastavi prirodoslovnih predmeta. Stoga smo trebali potpuno demokratsku tehnologiju i našli je u fantastičnom micro:bitu, čija nevjerojatno uspješna implementacija u hrvatske škole ne bi bila moguća bez lige Croatian makers – naime, oslonili smo se na taj veliki i živi ekosustav.

Uvođenje micro:bita i programiranja

Micro:bitova iznimno niska cijena, male ulazne barijere, izrazito bogato okružje i izrazita upotrebljivost u fizičkom računalstvu, zato što ima ugrađene senzore, čine njegov ekosustav trenutačno najsjajnijom galaksijom u univerzumu edukacijske tehnologije, a micro:bit neospornim “pobjednikom” u klasi. Stoga ga nakon nacionalnih distribucija u UK (dobila su ga sva djeca 7. razreda) i na Islandu (sva djeca u 6. i 7. razredu) te u Hrvatskoj, kao nacionalnu tehnologiju usvaja i Singapur državnom nabavom 100.000 komada za poduku u, kako kažu, “školama i obiteljima” te se brzo i intenzivno širi velikim projektima od najbogatijih zemalja kao što su Kanada, Saudijska Arabija i Tajvan, preko Kine, do siromašnih kao što je Šri Lanka, koja upravo nabavlja 10.000 komada za pilot-projekt u 100 škola! Hrvatska je u tome avangardna, i dobro je da smo u tako bitnim stvarima avangarda!

Uvođenje micro:bitova se nastavilo, tako da ih je do početka programa ProMikro bilo već skoro 30.000 u Hrvatskoj. Između ostaloga, iskorišteni su za uvođenje informatike za sve učenike 1.-4. razreda u Varaždinskoj županiji, a dobili su ih i svi đaci 5. razreda u Osijeku, itd.

Nakon STEM revolucije uspjeli smo Ministarstvu znanosti i obrazovanja prezentirati dobre strane tog projekta i MZO je sa svojom agencijom CARNet financirao nabavu mikroračunala za sve učenike 6. razreda – na natječaju je pobijedio micro:bit – IRIM je donirao cjelokupnu organizaciju projekta, razvoj sadržaja i ostalo, HUP je donirao honorare za edukatore, a Hrvatska pošta dostavu. U do sada u Hrvatskoj neviđenoj suradnji privatno financirane dobrotvorne organizacije, države i privatnog sektora za mali novac programiranje je de facto uvedeno u hrvatske škole, i to na najbolji mogući način: međupredmetno i kao fizičko računalstvo! Državni proračun ovaj je projekt stajao manje od 4 milijuna kuna, što je zaista u okvirima u kojima se kreće proračun za obrazovanje bagatelni novac. Obrazovano je preko 2.000 učitelja – od kojih 30% nikad nije programiralo, a 40% vrlo rijetko – i skoro svi oni su nakon tri vala po 170 radionica širom zemlje uvjereni da djecu sada mogu učiti programirati, i imaju namjeru, za početak, to činiti na micro:bitu. Za ilustraciju, samo obrazovanja učitelja u Singapuru donacijom od 3,5 milijuna dolara provodi Microsoft, a teško je i zamisliti bi li naša država uopće mogla tako sustavno i efektivno obrazovati tako velik broj učitelja. To su zapravo temelji na kojima se od iduće školske godine uvodi programiranje u 5. i 6. razrede osnovnih škola.

Paralelno, radili smo i na naprednim projektima. Jedno je napredno robotičko međunarodno natjecanje WER, za koje smo donirali napredne robote u Hrvatskoj, Srbiji i BiH. Zatim, organizirali smo, prvi put uz značajniju donaciju “sa strane” (Hrvatski Telekom) projekt Interneta stvari uz Logo za niže razrede osnovne škole. U njih uključujemo uspješnije sudionike naših masovnih projekata, kako bismo im pružili izazove u skladu s njihovim mogućnostima i omogućili daljnji razvoj – to su budući “Rimci” – a ujedno ih motiviramo da ostanu u ekosustavu i razvijaju ga.

Kruna ovih naprednih projekata ipak je ovogodišnji projekt naprednog Interneta stvari, u kojem će nakon pozivnih kreativnih natječaja, preko 100 osnovnih i srednjih škola, dječjih domova i ostalih, simultano mjeriti i javno prikazivati mjerenje 7 ekoloških varijabli! To je bez sumnje globalno jedinstven projekt.

Naša najveća snaga su, naravno, posvećeni edukatori, kojima u stvari omogućujemo da budu ono što mogu. Velik naglasak upravo je na njihovim edukacijama i razvoju sadržaja. Do sada smo u naše aktivnosti uključili, i educirali ih, oko 3.000 edukatora. Posebnu ulogu u tome ima naša mreža “ambasadora”, najboljih edukatora koji obrazuju druge. Također, razvili smo zaista veliku količinu edukativnog sadržaja koji svakom djetetu ili odraslom, s ili bez učitelja, omogućuje jednostavan razvoj u programiranju i drugom korištenju digitalnih tehnologija – više možete pogledati na našem edukativnom portalu Izradi!

IRIM-ovo ključno financiranje dolazi od Nenada i Rujane Bakić, a nakon njih, najveći iznos donirali su građani i organizacije u Hrvatskoj kroz kampanju STEM revolucije, koju je podržala i Vlada RH. Građani, trgovačka društva i organizacije donacijama nas i inače podržavaju. IRIM je počeo dobivati sredstva i od raznih razvojnih fondova te je na jasnom putu samoodrživosti. Neovisno o tome, kao što vidite, posađena je šuma koja praktički jamči da će Hrvatska jednom biti nacija digitalnih stvaralaca!

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.