Prije nego što se pozabavimo sâmim laptopom, valja objasniti što je uopće taj Intelov Project Athena. Riječ je o strategiji razvoja tankih laptopa koju Intel provodi u suradnji sa svojim partnerima, s ciljem da se iskustvo kupaca laptopa premium kategorije digne na višu razinu te olakša kupnju. U neku ruku, Project Athena mogli bismo nazvati i Ultrabookom 2.0, s time da je ovaj put Intel odlučio dosta postrožiti parametre uređaja koji mogu biti obuhvaćeni programom. Osim korištenja Intelovih procesora i5 ili i7 8. generacije (ili novijih), Intelove WiFi 6 kartice te Intelova kontrolera Thunderbolt 3, Intel od proizvođača laptopa traži zadovoljavanje brojnih drugih parametara, a zauzvrat nudi inženjerske resurse te izdašnu marketinšku potporu.

Velik fokus stavljen je na iznimno brzo “buđenje” laptopa koje mora biti izvedeno u manje od jedne sekunde. Tehnologija za to postoji već nekoliko godina, no implementacija proizvođača laptopa često nije na razini koju je Intel inicijalno zamislio. Brz početak rada osigurat će biometrijsko logiranje, koje može biti implementirano čitačem otiska prsta i/ili IR kamerom, odnosno prepoznavanjem lica. Intel nije sretan ni s deklariranim trajanjem baterije, jer način testiranja autonomije među proizvođačima nije standardiziran.

Prema novom sustavu, laptopi Athena morat će ponuditi više od 16 sati autonomije prilikom lokalne reprodukcije videa (ekran podešen na svjetlinu od 150 cd/m², uključen način rada Airplane), odnosno više od 9 sati u svakodnevnom uredskom radu (WiFi spojen, svjetlina podešena na 250 cd/m², otvoren internetski preglednik s nekoliko otvorenih i učitanih web-stranica u tabovima). Takav način testiranja baterije sličan je našem vlastitom, koji rabimo pri testiranju izdržljivosti baterije laptopa – WiFi uključen i spojen, svjetlina ekrana podešena na 195 cd/m² i izvođenje uredskog podtesta PCMarka 8. Osim izdržljivosti baterije, Intel propisuje i brzinu punjenja baterije – od posve ispražnjenog laptopa do autonomije od 4 sata za manje od pola sata punjenja.

Kad je u pitanju dizajn tijela, traži se ultratanki klasični clamshell ili 2-u-1 dizajn, s ekranom osjetljivim na dodir. Dimenzije ekrana mogu biti od 12 do 15,6 inča, a razlučivost minimalno FHD s tankim okvirima na tri strane (deblja je samo donja letvica u kojoj je elektronika ekrana). Traži se i tipkovnica s pozadinskim osvjetljenjem, touchpad koji zadovoljava Microsoftovu specifikaciju Precision te podrška za digitalnu olovku (vjerojatno samo za 2-u-1 uređaje). Tu Intel nije posebno striktan kao kad je riječ o bateriji i brzini buđenja, što se moglo i očekivati, s obzirom na broj potencijalnih partnera koji će sudjelovati u projektu.

Školjkasta Yoga

Sve ovo što ste pročitali odnosi se na verziju 1.0 specifikacije za Project Athena, a koju je Intel otkrio na ovogodišnjem Computexu. Na istom su događaju demonstrirani i prvi laptopi razvijeni unutar nove inicijative, a jedan od njih bio je Lenovov Yoga S940. Laptop je prilično nov i još nije dostupan za kupnju u dosta zemalja, uključujući i Hrvatsku, pa nam je Lenovov ured poslao svoj primjerak na test.

S940 već u startu je vrlo neobičan laptop zbog toga što pripada seriji Yoga, a nema ekran koji se može rotirati za 360°. Štos je u tome da je Lenovo odnedavno odlučio obitelj IdeaPad Yoga podijeliti u dvije skupine – C varijante koje se mogu pretvoriti u tablet, i S varijante koje ne mogu, ali zato nude supertanki dizajn. Dakle, S940 je klasični clamshell laptop, a koji dizajnom i značajkama cilja na Dellovu uspješnicu XPS 13. Doduše, Dellov laptop ima 13-inčni ekran, pa samim time ima prednost u kontekstu manjih gabarita. S druge strane, sličniji 14-inčni model nudi Asus u obliku odličnog ZenBooka UX433.

Nova Yoga već na prvi pogled izgleda vrlo impresivno, zahvaljujući titanski sivom metalnom kućištu kompaktnih dimenzija, s pjeskarenim i anodiziranim finišem. Aluminijska legura iskorištena je za konstrukciju praktički kompletnog laptopa, s iznimkom plastičnog poklopca koji skriva komponente s donje strane, i koji je na tijelo fiksiran s nekoliko Torx vijaka. Poklopac se lako skida jer Lenovo na njemu ne koristi bravice koje ulaze u aluminijski dio tijela, što uvelike pojednostavljuje nadogradnju i čišćenje laptopa od prašine. Doduše, kod ovakvo malih laptopa mogućnosti nadogradnje iznimno su ograničene, zato što je jedina izmjenjiva komponenta M.2 SSD – ostale su zalemljene na matičnu ploču.

Dimenzije tijela su 321 × 198 mm, a debljina varira od 14 do 12,5 milimetara, tako da je kućište laptopa blago zakošeno u odnosu na ruke korisnika. Bočne stranice nisu “odrezane”, ravno već malo zakošeno, tako da je poklopac laptopa zapravo nešto veći nego baza. Na lijevom boku baze nalazi se USB-C konektor za napajanje, signalizacijska LED-ica i konektor za slušalice, a na desnom boku su dva Thunderbolt 3 konektora. Samim time, laptop nameće korištenje ili adaptera ili nekakvog USB-C huba, ili specijaliziranih periferija. Dosta nezgodno, s obzirom na to da su USB-A konektori još uvijek dominantni na periferijama.

Fenomenalan ekran

Ispod dosta čvrstog poklopca ekrana na našoj se testnoj Yogi nalazi iznimno impresivan 14-inčni 4K IPS ekran. Čak i ako zanemarimo visoku razlučivost te ostale karakteristike panela, impresivna je fizička implementacija. Bočne i gornja letvica okvira debljine su samo 5,5 mm, a ekran je zaštićen sjajnim staklom, koje je na rubovima blago zaobljeno, baš kao na nekim mobitelima. Model koji smo testirali nije opremljen senzorom dodira, što bi moglo implicirati da neće sve varijante određenog laptopa zadovoljavati Intelove zahtjeve za Athenu. Nadalje, zanimljivo je da se na stranicama Lenova Velike Britanije može naručiti S940, no ponuđene su samo dvije varijante – s FHD i 4K ekranom, jednakog sjajnog finiša i bez ekrana osjetljivog na dodir.

Iako ekran izgleda fenomenalno, dobro je potvrditi dojmove i instrumentom. Naš kolorimetar izmjerio je 100-postotnu pokrivenost sRGB palete boja, 83-postotnu AdobeRGB palete te DeltaE vrijednost točnosti boja od samo 1,22 boda (sve ispod 3 je odlično). Istodobno svjetlina ide do visokih 500 cd/m², zbog čega se ovaj laptop može bez problema koristiti i pod jarkim svjetlom. Doduše, tu situaciju malo komplicira onaj sjajni finiš ekrana, zbog kojeg korisnik mora više pripaziti na njegovu poziciju zbog refleksija. Tvornička kalibracija nije idealna (temperatura bijele točke 7.900 kelvina, tonski odziv gamma 2.4), pa će zahtjevniji u ovom smislu morati sami napraviti kalibraciju ekrana.

Iznad ekrana implementirana je HD web-kamera s IR modulom, zbog čega se na laptop možemo logirati biometrijskom snimkom lica. U kontekstu normalnog snimanja, kamera nudi dosta slabu kvalitetu prikaza, što je, nažalost, posve uobičajeno za web-kamere na laptopima, čak i na ovakvim premium modelima. Dio u kojem je kamera malo je izvučen u odnosu na ostatak gornje letvice ekrana, što je zgodan trik za zadržavanje okvirno malih gabarita, a stvaranje adekvatnog prostora za kameru. Taj izvučeni dio ujedno služi za otvaranje poklopca laptopa, a što je moguće izvesti korištenjem samo jedne ruke, pod uvjetom da je laptop postavljen na ravnu površinu. Osim kvalitete ekrana, treba pohvaliti i zvučnike, koji su iznimno glasni i natprosječno kvalitetni za uređaj ovakvih dimenzija.

Gipka tipkovnica

Tipkovnica na ovom uređaju ima bijelo pozadinsko osvjetljenje, podesivo na dvije jačine ili isključeno. Tipke imaju dosta kratak hod, što bi moglo zasmetati jednom dijelu korisnika. Vašem autoru tipkovnica poprilično dobro leži, iako inače tipka na mehaničkoj tipkovnici niskog profila ili na tipkovnici ThinkPada T440, čije tipke imaju osjetno veći hod i klasičniji dizajn. Gornji red tipki je kondenziran, a ostatak je adekvatnih dimenzija, osim ako baš nemate ogromne ruke i debele prste. Tipke za navigaciju po tekstu nisu izdvojene, ali dosta ih je lako koristiti jer su sekundarna funkcija kursorskih tipki. S druge strane, tipkovnica nije tako čvrsta koliko smo očekivali da će biti. Točnije, malo se svija u središnjem dijelu. Ispod nje smješten je vrlo ugodan touchpad s integriranim tipkama jasno definiranog klika, koji se za komunikaciju s Windowsima oslanja na Microsoftove drivere Precision Touchpad.

Što se hardverske strane priče tiče, mi smo na testu imali jači od dva modela, opremljen četverojezgrenim procesorom Whiskey Lake i7-8565U, sparenim sa 16 GB LP-DDR3 memorije (dva modula zalemljena na matičnu ploču) i Hynixovim NVMe SSD-om kapaciteta 1 TB. Glede mreže, S940 oslanja se na Intelovu mrežnu karticu Wireless-AC 9650, a ne na Intelovu novu WiFi 6 karticu AX200. Samim time, ovo je još jedna značajka koja ne zadovoljava specifikacije Projecta Athena.

Kad su u pitanju performanse, S940, nažalost, ne impresionira. U Cinebenchu R15 rezultat kreće od 437 bodova, kad je laptop “hladan”, no rezultat pada na oko 335 bodova nakon zagrijavanja kućišta i dosezanja termalnog limita hlađenja. Za usporedbu, prosječan rezultat za ovaj procesor, prema bazi web-stranica Notebookchecka, jest 595 bodova. Situacija s performansama kad je opterećena samo jedna jezgra ništa nije bolja – dobili smo samo 121 bod, u odnosu na prosječnih 174. Iako bi se loši rezultati mogli na prvu loptu pripisati lošijem hlađenju, odnosno fokusu na kompaktni dizajn, loše single-thread performanse kod kojih zagrijavanje procesora zasigurno nije problem, impliciraju da je problem nešto drugo – možda nekakva ograničenja u ranoj reviziji UEFI-ja. Buka ventilatora dosta je visoke frekvencije, no relativno niske jakosti od 39 dBA.

Softverske kontrole ventilatora dostupne su tako da možemo odabrati automatiku ili, pak, sami odabrati jedan od dva profila rada – viša buka i fokus na performanse, ili manja buka i fokus na tiši rad. Ako ste osjetljiviji na buku, preporučujemo vam da stvari uzmete u svoje ruke, jer automatski sustav forsira višu razinu buke i performansi kada je laptop spojen na napajanje. Na istome mjestu, kada lijevom tipkom miša kliknete na Lenovovu ikonu baterije u donjem desnom kutu ekrana, možete odabrati brzo punjenje baterije, koje nije uključeno tvornički radi čuvanja baterije od pretjeranog trošenja. U tom režimu rada baterija se od nule do maksimuma može napuniti unutar sat i pol, odnosno do 33% za pola sata.

To nas dovodi do vjerojatno najveće mane testiranog laptopa, a to je skromno trajanje baterije. Ugrađena 52-vatsatna baterija u PCMarkovom testu uredskog rada, s uključenim WiFi-jem i svjetlinom ekrana podešenom na 195 cd/m², izdržala je nešto više od četiri sata korištenja, što nikako nije dovoljno za laptop koji je namijenjen korisnicima koji će ga često rabiti kad su izvan ureda ili doma. Podsjetimo se, Intel u sklopu Projecta Athena traži minimalno 9 sati uredskog rada, uz 25% višu svjetlinu nego što smo mi podesili. Inače, sâm Lenovo u specifikacijama laptopa navodi maksimalno vrijeme autonomije od 7 i pol sati za model s UHD ekranom, a 17 i pol za model s FHD ekranom. Samim time, ako vam se S940 baš sviđa, a baterija vam je bitnija od UHD ekrana, jeftiniji model nameće se kao odličan izbor. Zapravo, s obzirom na probleme s performansama na procesoru i7, ali i naše dosadašnje iskustvo s takvim kompaktnim laptopima, činjenica da FHD model ima procesor i5 umjesto i7, ne bi vas trebala zabrinjavati.

No što je s kompatibilnosti s Projectom Athena? Iz službenih izvora, nažalost, nismo dobili neke korisne informacije pa možemo pretpostaviti da je verzija Yoge S940, kompatibilna sa specifikacijama Project Athena, još uvijek u pripremi te kako će na tržište stići onda kada budu spremni Intelovi 10-nanometarski mobilni procesori.

Baterija: 4:08 h

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.