Željko Ivanković - Socijalizam
Svijet izgleda drukčije s one strane na kojoj ljudi hodaju naglavačke
U ponedjeljak, 2. siječnja, u Australiji se nije radilo. Prema starom, socijalističkom običaju, kada bilo koji praznik pada na subotu ili nedjelju, odvoji se još jedan radni dan, da praznik ipak bude praznik, a ne kako grah padne. Radili su, naravno, veliki dućani (za njih je jedini neradni dan u godini 25. prosinca), odvozilo se i smeće ondje gdje se odvozi ponedjeljkom, vozili su autobusi… No, skoro svi bili su na godišnjem i između Božića i Nove godine, a mnogi i u prvom tjednu ove godine. Da ne bi bilo dileme, tako je i u mnogim drugim zemljama razvijenog socijalizma, recimo u Velikoj Britaniji i Japanu, gdje si za Novu uzmu tjedan slobodno (a tjedan slobodno imaju i polovicom godine, u svibnju, kad je tzv. Golden Week). Kad sam prije ovdje boravio duže vrijeme, u jednom sam razgovoru rekao da je Australija više socijalistička nego zemlje koje sam zapamtio kao nominalno socijalističke. Prvo su se namrštili, a onda smo se u složili: zaštita zaposlenika nezamislivo je snažna, tko nema stan lako dobije socijalni, ako ne može raditi čak i zbog "subjektivnih razloga" (alkoholičar ili narkoman), dobije i "hranarinu", djeca mu se zbrinu, itd. Rekao bih da Australci mogu računati da već imaju "temeljni dohodak" svoje vrste. Ali ne grebu se za njega. Vrtlar u Canberri sat naplaćuje i do 60 australskih dolara (računajte u kune ili eure, meni svejedno), a dvojica koje sam pozvao da mi poprave klimu već ujutro bili su toliko nasmiješeni da još ne mogu vjerovati kako nisu bili napušeni, iako je većina ovdje uglavnom dobre volje, iako je to neobično samo onome tko je došao iz Hrvatske. I sve to u zemlji koju se uvrštava u liberalno-kapitalističke, zajedno sa Sjedinjenim Državama i Velikom Britanijom (za razliku od socijalno-kapitalističkih, poput Njemačke, Skandinavije, itd.)
