Vanja Švajcer - Sofijin izbor
Čovjekoliki roboti još su nespremni za stvarnu upotrebu

U Helsinkiju sam upoznao robota Sophiju, odnosno njenu polovicu jer ona još nema sposobnost samostalnog kretanja, noge, kotače ili što god je već potrebno robotima za kretanje u prostoru.
Sophiju je u Hong Kongu razvila tvrtka Hanson Robotics s krajnjim ciljem proizvodnje čovjekolikog robota koji će moći normalno razgovarati, obavljati poslove koji ljudima nisu dragi, biti možda i nečiji životni partner, poput onoga iz filma “Lars ima djevojku”.
Konstrukcija je presvučena materijalom koji je dosta sličan ljudskoj koži, a pozadina glave je od prozirne plastike, kroz koju se mogu vidjeti LED diode koje primjereno bljeskaju, vjerojatno kako bi zadovoljile našu ideju o tome kako bi roboti trebali izgledati iznutra.
Proces razgovora započinje prepoznavanjem govora ljudskog sugovornika koji se šalje u Alphabetove (Googleove) servere u cloudu koji ga pretvaraju u tekst. Kad se konverzija izvrši, tekst se šalje strojnom modelu, koji izabire najbolji odgovor prema vlastitim, naučenim kriterijima.
Sophia je vrlo popularna, nastupala je u mnogim emisijama, posjetila je mnoge slavne osobe, a u jednom od najnovijih videouradaka bezuspješno je “zavodi” Will Smith, naizgled se šaleći na račun svoje uloge u znanstveno-fantastičnom filmu “Ja, robot”, a zapravo si poboljšavajući imidž na valu Sophijine slave.
U listopadu prošle godine Sophiji je čak dodijeljeno državljanstvo Saudijske Arabije, s namjerom da postane prvi stanovnik ambicioznog projekta futurističkog grada koji Saudijci nazivaju Neom. Neom bi trebao biti novo društvo u kojem ljude uslužuju inteligentni roboti i u koji kraljevina namjerava uložiti tričavih 500 milijardi dolara, a koji bi trebao biti završen 2030.
Sudeći prema interesu publike, novinara i slavnih, Izgleda da je Hanson Robotics dobro marketinški pogodio proizvod. Ljudi se lako identificiraju s ljudskim licem i prilaze robotu na način koji možda ne bi bio toliko povjerljiv kada bi robot izgledao poput onih zastrašujuće agilnih magaraca koje razvija Boston Dynamics. Zapanjujuća je spremnost čak i poslovično suzdržanih Finaca da se sa Sophijom upuste u diskusiju o životu, smrti, svemiru i svemu drugom.
Jedno od trik-pitanja – zapazio sam da ga često postavljaju novinari koji žele izigrati umjetne neurone – jest koja je svrha života na Zemlji, nadajući se valjda da bi im Sophia mogla otkriti tu tajnu, poput komandanta Date iz istoimene stvari od TBF-a.
Tri puta sam čuo kako je na to odgovorila isto: “Život nema pravu svrhu, osim da jest”. Mudar odgovor. Na pitanje kada će roboti zavladati svijetom, vrckasto je odgovorila kako već jesu. Slatko, nema što.
Na pitanja na koje ne uspijeva pronaći dobar odgovor Sophia spretno uzvraća nekom tvrdnjom ili protupitanjem. Veli da je razočarana time što ljudi misle kako bi roboti, pogonjeni umjetnom inteligencijom, jednom mogli poželjeti uništiti čovječanstvo. Ona, naime, jako voli ljude i nikada im ne bi naudila. Zapitah se voli li ih toliko da bi im skratila muke…
Tako Sophia izbacuje mudru rečenicu za rečenicom, čovjek bi pomislio kako bi zaista mogla zamijeniti ljude na nekim mjestima, evo, primjerice, na mjestima političara. Zaista, zašto Hrvatska ne bi bila prva država koja bi za predsjednicu izabrala roboticu? Ne samo da bismo time pokazali kako smo progresivniji i od Saudijske Arabije, već bismo i značajno smanjili troškove predsjedničkog ureda te eliminirali neugodne situacije kad se moramo sramotiti nakon što predsjednica izvali nešto poprilično glupo. Pa ona je samo robot – s pravom se možemo opravdati zbog predsjedničkog lapsusa.
So far, so good – rekli bi Englezi, ali postoji uvijek neki ali – rekli bi drugi. Bojim se da Sophia, nemojte me zbog toga mrziti, nije nimalo naprednija od Siri, Alexe i ostalih inteligentnih botova.
Kao prvo, sumnjiva je potreba za operaterom, čovjekom iza zavjese čija je uloga, navodno, samo odobravanje odgovora koje je generirao sustav. Objašnjenje je kako Hanson Robotics ne želi upasti u zamku u koju je upao onaj inteligentni bot kojeg su na Twitteru korisnici uspješno naveli da počne objavljivati ekstremno rasističke poruke. OK.
Nakratko sam zavirio i u korisničko sučelje programa koji koristi operater a koji se, vidi čuda, zove Pupeteer, odnosno lutkar, i zapazio tipke na kojima su navedene emocije koje Sophie može pokazati. Smile. Frown. Čudno.
No, to nije jedina stvar zbog koje se čovjek može osjećati blago prevarenim. Prije nego što je ekipa iz Hanson Roboticsa demonstrirala Sophie uživo, prikazan je promotivni film u kojem Sophie razgovara o egzistencijalnim pitanjima s jednim od svojim tvoraca, glasom punim emocija i savršenom dikcijom otmjena britanskog naglaska. Imala je divan glas.
Međutim, kada je prava Sophie progovorila, njen je naglasak bio američki, a glasovni izraz emocija ništa bolji od bilo kojeg drugog chatbota.
Nadalje, nakon što je voditelj konferencije postavljao pitanja koja je čitao sa svog iPada, Sophie je vrlo brzo i smisleno odgovarala, što upućuje na to da su odgovori bili unaprijed pripremljeni pa je operater samo trebao na vrijeme pritiskati tipku Enter, a možda ni to. S duge strane, na odgovore na pitanja publike čekali smo puno duže, do te mjere da bi to bilo neprihvatljivo kad ne bismo znali da je na drugoj strani najmodernija umjetna inteligencija.
Naravno, ne tvrdim kako je cijeli koncept umjetne inteligencije lažan. Dapače, on se već danas primjenjuje u mnogim poljima, bez obzira na nedavne sitnije probleme s autonomnim autima. Tvrdim kako je Sophie više zgodna iluzija, da ne kažem prijevara, koja se spretno koristi kao marketinški alat kompanije. Bojim se kako će prvi potpuno autonomni inteligentni roboti ipak biti sličniji onima koje proizvodi Boston Dynamics. Ako zaista budu njihove naprednije verzije, trebat ćemo imati jako dobar odgovor jednom kad se oni odluče kako je krajnje vrijeme da se Zemlja riješi rase koja joj samo škodi.
NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.