Nadam se da ste, baš kao i ja, s radošću ušli u 2019. godinu, godinu u kojoj ćemo biti još stariji i još mudriji nego u 2018. Srećom, neizbježan i nimalo privlačan proces starenja u stvarnom životu može se fino ublažiti mladalačkim profilnim fotografijama na Fejsbucima. Tako će većini prijatelja, koje ionako već desetljećima nisam sreo licem u lice, izgledati da pripadam onim rijetkim sretnicima kojima je vrijeme stalo prije nekih desetak godina, što se sasvim slučajno poklapa s vremenom kad sam posljednji put objavio neku recentnu fotografiju.

Ako uljepšavate stvarnost u vašim objavama na socijalnim mrežama znajte da ste u dobrom društvu u kojem se nalaze i mnogi drugi, slavniji i poznatiji ljudi, korporacije pa čak i države. Uostalom, zašto bismo mi bili gori od jednog Elona Muska i njegovih briljantnih misli, poput one o skorom ljudskom, točnije veganskom, naseljavanju Marsa ili obećanjima o revoluciji javnog prijevoza u Los Angelesu pomoću ispodprosječno realiziranog i razmjerno kratkog tunela koji je izgradila njegova kompanija za bušenje i građevinu Boring, doista sjajno izabranog imena?

O lažnim sadržajima na mreži već je dosta napisano i izrečeno, spomenut ću samo miješanje virtualne i prave stvarnosti u obliku lažnih SMS-ova i pripadajuću aferu u Hrvatskoj, kao i takozvane deep fake videouratke u kojima se trodimenzionalnim računalnim modelom lica neke osobe može uvjerljivo upravljati kao nekom marionetom. Tu deep fake tehniku izvrsno bi mogli iskoristiti neki naši političari, primjerice ministar Krstičević, kako bi uspješno završio nikad dovršenu rečenicu o uspjehu sustava domovinske sigurnosti, započetu prije nekoliko mjeseci na sjednici Vlade.

O lažnom mrežnom prometu objavljeno je u 2018. tek nešto manje materijala. New York Times objavio je zanimljiv članak o tome kako je već 2013. pedeset posto korisničkog prometa na YouTubeu generirano od automatiziranih softverskih agenata, to jest robota. To je, navodno, zabrinulo zaposlenike YouTubea koji se bave razvojem algoritama za detekciju lažnog prometa do te mjere da su se pobojali kako će algoritmi u jednom trenutku lažni promet prepoznavati kao stvaran i obrnuto, jer će lažnog prometa biti više pa će on zapravo biti normalan, a ljudski generiran promet samo anomalija.

Posljedica velike količine lažnog prometa i lažnog sadržaja jest i to da ćemo i sami sve teže prepoznavati razliku između istine i laži, jer će laž postati norma, to jest istina. Takvu situaciju, koju su prigodno nazvali Inverzija, dobro je opisao Max Read, urednik i novinar američkog časopisa New York u interesantnom članku u kojem navodi pojave koje nas vode u takvo stanje. Prema Readovim riječima, internetska inverzija čeka nas u ovoj godini, ako se nije već dogodila prošle.

Na žalost, zbog ogromne količine lažnog prometa, danas se i službene informacije o broju pregleda internetskih sadržaja, poput Netflixove nedavne vijesti kako je film “Birdbox” u prvom tjednu od objave na platformi, pogledan preko 45 milijuna puta, trebaju uzeti sa zdravom dozom rezerve. Naime, nigdje se ne spominje kako se pregledi broje i moguće je da je objavljeni broj zapravo broj korisnika koji su započeli s gledanjem, a ne nužno i broj gledatelja koji su doista do kraja pogledali film.

Broj pregleda nekog sadržaja odavno je postao valuta kojom generatori sadržaja, bilo to individualni korisnici, influenceri, bilo korporacije, privlače sredstva koja se troše na internetsko oglašavanje i marketing te razvoj novih istovrsnih programa. Zato ne čudi da online videoplatforme kao Netflix ili YouTube pomalo preuveličavaju stvarne brojke.

Kako su pregledi, baš kao i klikovi, virtualna valuta, tako se mogu zamijeniti i za pravi novac, a trgovina pregledima cvate. Cijena 5000 pregleda vašeg sadržaja na YouTubeu kreće se oko više nego prihvatljivih 15 dolara. Pri tome treba imati na umu kako se za zabilježbu jednog pogleda treba prikazati barem 30 sekundi sadržaja, što znači kako za vaših petnaestak dolara dobijete više od četrdeset sati računalnog vremena.

To me podsjetilo na epizodu kada je Sophos, prije kojih desetak godina, tek započinjao svoj YouTube kanal i ubrzo spoznao kako je omjer sredstava uloženih u razvoj sadržaja i broja pregleda dosta nepovoljan. U cilju poboljšanja tog omjera, a i očuvanja pozicija u marketinškom odjelu, došlo se do neke inovativne marketinške agencije koja je obećala da će Sophos njenim angažmanom značajno povećati broj pregleda na YouTubeu.

Kad smo nakon nekoliko dana vidjeli da imamo nekoliko stotina tisuća pregleda, odmah nam je bilo jasno o čemu se radi. Tražili ste? Evo vam ga! Već tada su, znači, postojale prve farme računala za automatsko pregledavanje sadržaja koje su se do danas razvile do neslućenih razmjera. Ako niste već naletjeli na videosnimku jedne od kineskih farmi telefona za generiranje pregleda i povećavanje broja instalacija appova, svakako ih pogledajte. Vrlo su impresivne i pokazuju kako se, uz relativno malo ulaganje u telefone starijih generacija, može izgraditi sasvim uspješan biznis.

Iz svega ovoga možda ste zaključili kako nisam pretjerano optimističan u pogledu kvalitete internetskog sadržaja u budućnosti, ali prevarili biste se. Sjetimo li se samo kako je internetski sadržaj izgledao do prije desetak godina, odmah će nam biti jasno da se on, unatoč ovim negativnim pojavama, eksponencijalno poboljšavao s mogućnošću postavljanja vlastitog sadržaja, servisima za streaming glazbenog i videosadržaja te mnogim drugim uslugama koje su nam život učinili znatno boljim od zlatnog doba televizije.

Iako će u 2019., kao i sljedećim godinama, sve teže biti razdvojiti pravi od lažnog sadržaja, baš kao i pravi od lažnog prometa, treba vjerovati kako će pozitivan razvoj prevladati i dovesti nas do danas neslućene razine kvalitete. Inverzija nam pritom ne bi trebala previše smetati.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.