Financijska izvješća, porezi i ostale sitnice. S obzirom na to da je kraj godine, u mojim mislima nezaobilazna tema su financijska izvješća i porezi. Ovo je vrijeme kada poduzetnici pokazuju najveći interes za bilancu i račun dobiti i gubitka, pri čemu ih uobičajeno najviše zanima koliko će platiti poreza na dobit. U tom smislu, pamtit ćemo 2017. godinu kao godinu s najnižim stopama poreza na dobit od kada je naše države. Naime, da se podsjetimo, početkom godine stupila je na snagu “porezna reforma”, pri čemu je bilo puno promjena, a ona najzanimljivija svakako je smanjenje stope poreza na dobit na 12% za tvrtke koje imaju prihode do 3 mil. kuna te stopa od 18% za sve ostale. Nadam se da ste mudro planirali prihode, pogotovo ako se krećete oko te granice od 3 milijuna kuna.

Ako ugovarate neki posao koji biste realno mogli odraditi i u siječnju 2018., a s kojim biste premašili spomenuti iznos prihoda u ovoj godini, razmislite o tome da ga zaista odradite u siječnju, jer bi vas u suprotnom mogao više koštati nego što ste uopće fakturirali. Primjerice, imate prihode 2,95 mil. kn i bruto dobit od 800 tisuća kuna. Stisnete do kraja godine još jedan ugovor od 51.000 kn i premašite 3 mil. kn pa na svih 800 tisuća platite 18% umjesto 12%, što je razlika od 54.000 kn (te, naravno, i akontacije poreza na dobit plaćate po većoj stopi tijekom 2018.). Nije baš isplativ taj zadnji ugovor, zar ne? Ta granica vrlo je nezgodna i za one poduzetnike koji PDV plaćaju po naplati, jer prelaskom granice od 3 mil. kn oporezivih prihoda, od 2018. više ne mogu biti obveznici PDV-a po naplati. već po fakturiranom. Ako vam se to dogodilo, planirajte likvidnost, jer ćete krajem siječnja morati platiti sav PDV koji je ostao neplaćen iz 2017., kad ste bili u režimu plaćanja PDV-a po naplaćenim fakturama. Dakle, oprez!

Osim poreza, vrlo su bitni financijski pokazatelji koji iz njih proizlaze. O tome sam detaljno pisala u kolumni početkom godine pa ću sada samo kratko na to podsjetiti. Dakle, financijska izvješća osobna su iskaznica svake tvrtke i prva stvar koju će pogledati vaši kupci, dobavljači, poslovni partneri, kreditori, a sve češće na poslovne servise odlaze i potencijalni budući zaposlenici. No, u posljednje vrijeme financijski izvještaji postaju iznimno bitni i pri prijavama na natječaje financirane iz fondova EU, jer se u većini njih boduju određeni pokazatelji poslovanja te čine razliku između pada ili prolaza na natječaju.

Riječ je primarno o pokazateljima neto profitne marže, koeficijentu tekuće likvidnosti te koeficijentu zaduženosti.

Tvrtke koje razvijaju vlastita rješenja vjerojatno će htjeti za njih dobiti potporu iz fondova EU. U tom slučaju (ali i inače), razmotrite zadovoljava li razvojni projekt uvjete za kapitalizaciju troškova razvoja. To će privremeno uvećati osnovicu poreza na dobit, ali dugoročno je, prema mojem mišljenju, dobra odluka. Također, nosi i pozamašan broj bodova na natječajima iz fondova EU koji su vezani uz komercijalizaciju inovacija.

Porezne olakšice – od iduće godine Hrvatska za mnoge tvrtke može postati porezna oaza (u smislu poreza na dobit, ostali porezi i doprinosi, nažalost, i dalje ostaju previsoki).

Dosta IT tvrtki već neko vrijeme koristi Zakon o poticanju ulaganja, što im omogućava, između ostalog, prepolovljenu stopu poreza na dobit. Iako je Zakonom moguće postići i nula posto poreza na dobit, kod IT sektora u pravilu nema takvih situacija jer to zahtijeva ulaganje u dugotrajnu imovinu veće od 3 mil. eura. Stoga oni sretnici koji su imali nešto investicija u uređenje poslovnog prostora, opremu, licence i slično, nekako dođu do minimalnog ulaganja od 150.000 eura pa sada plaćaju porez na dobit po stopi od 6% ili 9%. Iduća godina, 2018., mogla bi biti godina u kojoj će softveraši najvjerojatnije platiti manje poreza na dobit nego do sada, i to ne zato što će im dobit biti manja.

Vjerojatno i ptice na grani već znaju da CISEx godinama forsira i kritizira Vlade redom jer smo izgubili državnu potporu za istraživačko-razvojne projekte kojom se umanjuje porezna osnovica, a ujedno smo negodovali i oko Zakona o poticanju ulaganja jer je minimalno ulaganje od 150.000 eura u dugotrajnu imovinu za najveći broj IT tvrtki i dalje nedostižno.

Tijekom 2017. napokon se priča pomaknula te smo se izborili za izmjene Zakona o poticanju ulaganja, u kojem će IT tvrtke imati posebne uvjete, a napokon smo dobili i Zakon o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte pa očekujemo prve prijave projekata negdje u proljeće 2018. kad Zakon prođe sve procedure usvajanja.

Izmjene Zakona o poticanju ulaganja omogućuju za IT tvrtke da ulaganjem od 50.000 eura u dugotrajnu imovinu i otvaranjem 10 novih radnih mjesta u tri godine, koriste 50% umanjenja porezne stope. Zakon predviđa i neke druge izmjene, pa će tako mikropoduzetnici moći kupovati i rabljenu opremu a da im se ona priznaje u investiciju. Ako ste mikropoduzetnik i nećete baš otvoriti 10 radnih mjesta u tri godine, možete ih otvoriti tri te koristiti olakšice na rok do najviše pet godina (uz ulaganje u dugotrajnu imovinu). Vjerujem da će ove izmjene dovesti do plimnog vala u prijavama IT tvrtki na mjere prema ovom Zakonu. Nadam se da će biti tako jer zbog vas smo na tome i ustrajali.

Ovih dana završilo je e-savjetovanje oko Zakona o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte. Nacrt će doživjeti još određene izmjene, ali njegova suština ostaje ista – ako želite raditi razvoj novog proizvoda ili usluge, prijavite projekt i dobijete status nositelja potpore. Svi troškovi razvojno-istraživačkog projekta umanjuju osnovicu poreza na dobit, i to čak za 125-200% ostvarenih troškova. Primjerice, imate poreznu osnovicu 1 mil. kn, ali ste imali troškova razvoja 1 mil. kn i dobili ste za projekt odobrenje. Umanjujete poreznu osnovicu za 1,250.000 kn (125% troškova razvojnog istraživanja) te ostvarujete čak i porezni gubitak od 125.000 kn, koji prenosite u iduću godinu, i tada koristite za manje plaćanja poreza na dobit. Dakle, u ovom primjeru, neto dobit je i dalje 1 mil. kuna, a plaćeni porez na dobit je 0 kuna. Mnoge IT tvrtke koristile su ovu mjeru do kraja 2014. pa će se mnogi sjetiti o čemu se radi.

Znam da je najveća boljka IT tvrtki nedostatak kadrova i visoko porezno opterećenje plaća, ali ove mjere mogu vam kompenzirati dosta pa vas pozivam da ih koristite. CISEx će imati radionicu na ovu temu u proljeće, pa ćemo tada o svemu detaljnije.

----------

Ocjena protekle godine – plešemo menuet uz dimnu zavjesu. Ova godina nekako mi je obilježena usponima i padovima, kao vruć pa hladan tuš, naizmjence. Ima dosta dobrih stvari, ali i onih manje dobrih, kad govorimo o regulatornom i zakonskom okruženju, poduzetničkoj klimi i deregulaciji. Nije nikako sve loše, dapače, mogu pohvaliti suradnju s Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta, koje zaista pokazuje sve više sluha za probleme s terena i dobru volju da rješava stvari (Zakon o državnoj potpori za RD projekte i izmjene Zakona o poticanju ulaganja rezultat je odlične suradnje s njima).

No, sveukupno gledano, ne mogu se oteti dojmu da svi zajedno plešemo menuet – ples koji karakterizira kompleksnost koraka, prođete cijelu dvoranu, promijenite partnere i na kraju završite na početnom mjestu.

CISEx si je zadao popis ciljeva i stvari na kojima smo radili intenzivno ove godine (i prošlih godina), i neke od njih su se ove godine napokon i dogodile, kao što su ove dvije mjere za porezne olakšice koje sam već opisala; informatika postaje obvezni predmet, dnevnice za terenski rad izjednačene su s onima za službeni put, nešto je pojednostavljena evidencija radnog vremena, dobili smo prvi put i kvotu za uvoz IT radne snage, a ima toga još. No, istovremeno se nismo pomaknuli s mjesta s optimizacijom Strategije pametne specijalizacije (u smislu da IT dobije svoju vertikalu, što je bitno za povlačenje novca iz fondova EU), Ministarstvo financija i dalje je gluho na prijedloge da se topli obrok i team building za zaposlenike ne oporezuje kao plaća, da se manje oporezuje vesting (opcije na dionice i udjele za zaposlenike). I dalje imamo zakone koji poduzetnike tretiraju kao kriminalce, i inspekcije koje kažnjavaju za veliko i malo slovo prilikom prijave poslovnog prostora. Poveselili smo se najavama da će se ukinuti članarina turističkim zajednicama ove godine za IT sektor (i smanjiti za neke druge djelatnosti), no, nedavno su mi iz Ministarstva turizma odgovorili kako to neće biti ove godine, bez potvrde da će se to zaista i dogoditi pa makar i iduće godine.

Još je veći problem u tome što se, uza svu priču o deregulaciji i smanjenju administrativnih prepreka, u biti podižu neke nove barijere novim prijedlozima zakona. Primjerice, računovođe se moraju boriti protiv prisilnih Komora i licenciranja, a poslodavce očekuje dodatna zavrzlama sa studentskim radom. Naime, ovih dana je na e-savjetovanju prijedlog zakona koji regulira rad studenata. Zakonom se omogućuje da na studentski ugovor rade i izvanredni studenti, no istodobno se nameće niz obveza tvrtkama koje zapošljavaju studente. U biti – studenti postaju praktički radnici s gotovo svim pravima kao i radnik s ugovorom o radu. Uvodi se minimalna satnica, evidencija radnog vremena, propisi oko ugovora (morate ga imati prije početka rada studenta), studentski rad podliježe inspekciji rada, ako je poslodavac dao poslovno uvjetovani otkaz djelatniku, ne smije na te i slične poslove zaposliti studenta idućih šest mjeseci... ne znam što bih rekla, studenti možda misle da je ovo za njih dobro, no mislim da nije. Ovo je dodatna regulacija tržišta rada (kao da nam Zakon o radu i more pravilnika vezanih uz njega nije već previše), ma što mi govorili o tome.

Spomenula sam da smo za 2017. prvi put dobili kvote za uvoz radne snage za IT – u prijedlogu Odluke o kvotama za 2018. opet su nestali IT stručnjaci pa smo opet zivkali, urgirali i, nadam se, uspjeli vratiti kvotu (nisam još vidjela konačnu Odluku).

----------

Nije bolja situacija ni s fondovima EU za poduzetnike. Evaluacije i dalje traju predugo pa je gotovo pravilo da od prijave projekta do ugovora o financiranju prođe i godina dana. Naravno da to usporava investicije, povlačenje novca iz EU, ali i destimulira poduzetnike da prijavljuju projekte. U ovom segmentu najodgovornijima držim MRRFEU, koji je krovno tijelo za distribuciju novca EU, i koje bi moralo učinkovitije raditi. No, umjesto da rade na pojednostavljenju procedura i ubrzanju procesa evaluacije, MRRFEU se bavi i hvali izmišljenim PR projektom “Slavonija”. Ta tema zaslužuje zasebnu kolumnu jer je nevjerojatno kako su spretno nametnuli narodu projekt “Slavonija” koji službeno ne postoji – nigdje ne piše da će se iz love EU dati silne milijarde za projekt Slavonija. Ali dobro zvuči, pa je MRRFEU dao nalog svim ministarstvima da na sve natječaje za poduzetnike stave čak 20% ukupnih bodova na regionalnu nerazvijenost. I tako sada imamo pred otvaranjem natječaj za jačanje istraživačko-razvojnih kapaciteta, koji prijavljuju fakulteti u suradnji s poduzetnicima, a na kojem je regionalna nerazvijenost 20% bodova.

Dakle, izvrsni IRI projekti iz Rijeke ili Zagreba nemaju nikakvih izgleda jer ide rang-lista, a novca ima za cca 25 projekata. Naravno da nema čovjeka u zemlji koji će reći da ne trebamo ujednačeni regionalni razvoj, ali ovo su potpuno pogrešne mjere – u IRI kapacitetima kao zemlja zaostajemo tri puta u odnosu na prosjek EU, i to nisu projekti na kojima umjetno forsiraš IRI kapacitete tamo gdje ih nema i neće ih nikad ni biti, a lova će otići u vjetar te mi kao društvo od toga nećemo na kraju dugoročno imati ništa. Cijela priča oko tog “projekta” postavljena je tako da ju je nezahvalno kritizirati, kao ono “jeste li vi za obitelj”. Pa naravno da smo za obitelj, tko je protiv obitelji... ali to ne znači da sam ujedno protiv osnovnih ljudskih prava LGBT zajednice. Tako i ovo – tko je protiv pomaganja Slavoniji? Nitko, ali ovo što radite nema smisla i ne pomaže nikome, a Hrvatskoj oduzima priliku jer mnogi vrhunski projekti s ogromnim tržišnim potencijalom neće vidjeti svijetlo dana jer su iz pogrešnog grada, pa će možda svega nekoliko kilometara lijevo ili desno na karti odlučiti o njihovoj sudbini.

Istovremeno, isto ministarstvo daje direktnom pogodbom ugovor od 10 milijuna kuna, ali i to prolazi gotovo neopaženo, vijest je bila živa sat vremena.

Poznato nam je svima da nam je gospodarstvo premalo digitalizirano. Imali smo kroz fondove EU dva natječaja za uvođenje IKT sustava u poslovanje, javilo se mnogo tvrtki, prosječni projekti bili su “teški” oko 650 tisuća kn, prosječna potpora iznosila je oko 450 tisuća kuna. Poveselili smo se najavama da takav natječaj ide opet krajem prosinca, i onda saznamo da je u planu da bude preko vaučera od maksimalno 10.000 eura po poduzetniku. Slično je i s natječajima Inovacije za novoosnovane MSP – bio je veliki interes poduzetnika na posljednjem natječaju koji je zatvoren krajem 2016., sada je u planu novi, no i za njega se spominjalo da bi mogao biti u obliku vaučera do 20.000 eura. Zaista se nadam da se to neće dogoditi jer bi bilo u potpunosti promašeno, CISEx komunicira i na tu temu s nadležnima. Dakle, imali smo dva dobra natječaja koja su urodila plodom, i sada ćemo to napustiti i napraviti nove modele za koje je jasno u startu da nisu ni blizu tako dobri... zašto?

I tako – ne podsjeća li i vas sve ovo na menuet? Vrtite se vrtite, poskakujete, razgovarate, sve prođete i obiđete, i kad muzika stane, vi opet na istom mjestu – umorni i izmoždeni. Nisam objasnila zašto spominjem dimnu zavjesu – pa zato što zbog Agrokora niti jedna vijest ne može živjeti duže od sata i sve padne u drugi plan. Dok se izvijesti tko je u Agrokoru kihnuo, piškio ili kakio, nema mjesta ni za što drugo u medijskom prostoru. Zato prolazi hrpa ovakvih namjernih ili nenamjernih propusta jer su ispod lupe javnosti. Mislim da je upravo taj aspekt najgora posljedica problema Agrokora – dimna zavjesa ispod koje prolazi svašta neprimijećeno, a koštat će nas u godinama koje dolaze.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.