Gledam podatke s HGK-ova skupa i istraživanja Digital & Tech o stalno rastućem broju zaposlenih u hrvatskoj informatičkoj industriji. I u najkriznijim godinama smo rasli, samo smo u jezivoj 2012., prvoj godini mandata najgore hrvatske vlade u povijesti, padali. Ima nas već 25 tisuća, za ovako malu zemlju sasvim solidan broj. Mnogi iz informatici bliskih i vezanih sektora tu nisu brojani. Čak ni mi, iz Buga i Mreže, nismo ubrojani, jer službeno spadamo u medijsku i izdavačku industriju, iako smo dušom i tijelom informatičari. To gdje spadamo, samo je pretpostavka, jer su začkoljice sustava klasifikacije djelatnosti tajna i mnogo pametnijima od mene. Kad smo već kod toga, fascinira me činjenica da je NKD, nacionalna klasifikacija djelatnosti, neizmijenjena od 2007.!!!

Zamislite koliko je ogromnih promjena svijet prošao otad… 2007. nisu postojali ni Uber ni AirBNB, ni sto drugih aplikacija i usluga koje danas drmaju svijetom, ne sjećam se točno u kojoj su fazi bili Skype, cloud computing, digitalni marketing i neke druge điđe, ali naša državna klasifikacija ne šljivi ništa od toga. Možeš ti, brate, izmisliti novo svjetsko čudo i okrenuti milijarde, ali u NKD-u ćeš se svrstati prema stanju kakvo je bilo prije debelih deset godina, i nema Boga da ti u tome pomogne.

U izvještaju s HGK-ova skupa u ovom broju prenijeli smo samo jedan graf, upravo ovaj sa zaposlenima. Izvještaj ima cijeli niz dosta zanimljivih podataka, sugeriram da ga skinete u PDF obličju i sami proučite: http://www.hgk.hr/konferncija-digital-tech-predstavljanje-pokazatelja-it-industrije-izvjestaj. Linkovi na prezentacije su dolje lijevo, najzanimljivija je četvrta odozgo.

Recimo, ukupni prihod hrvatske IT industrije u 2016. po županijama otkriva poraznu sliku. Na grad Zagreb otpada preko 15 milijardi kuna, ili 80%. Prva sljedeća regionalna jedinica je Istarska županija, s bijednih 0,87 milijardi kuna ili samo 4,4%, a na sve ostale županije otpada po manje od 2,5%. Dakle, ne da je sve u Zagrebu, nego apsolutno sve. Doduše, postavlja se i pitanje formalne lokacije registracije kompanije i mjesta knjiženja. Kako god, i država i IT bolesno su nam centralizirani.

Kod tih se pitanja sjetim razgovora sa Silvijem Kutićem iz Infobipa. Iako je osnivač, vlasnik i direktor jedne od najvećih, i prema dosegu najglobalnijih, hrvatskih kompanija, s uredima na svih šest (naseljenih) kontinenata, Kutić je privatno izraziti lokal-patriot. Čak i Pula je za njega prevelika i predaleka, on se smatra Vodnjancem, i u Vodnjanu – malom gradiću, za koji sam siguran da ga većina Hrvata ne bi znala isprve pronaći na karti – smjestio je sjedište Infobipa, u novoj, evo baš prije nekoliko mjeseci, otvorenoj zgradi.

Ako GDPR-manija, koja nam je i glavna tema u ovom izdanju Mreže, u 2018. ne donese rast od barem 15-ak posto, džaba smo krečili. Neka slična prilika za plašenje javnosti neće nam se tako skoro pružiti. Osim ako lobisti u Bruxellesu nešto ne smisle.

Kad se umjesto ukupnog prihoda pogleda izvoz, slika je tek malo manje centralizirana – 75,7% otpada na Zagreb, 8,1% na Istarsku županiju (valjda radi Infobipa?), a na prvu sljedeću iza Istarske (Splitsko-dalmatinsku) bijednih 2,9%. Preko pola hrvatskih županija je na ispod 1 posto udjela, dakle na razini statističke greške.

Meni i mnogim drugima, sebično, ovo paše. Kompletan se hrvatski IT može pratiti bez micanja iz Zagreba, svi susreti, presice, intervjui, medijska pokrivanja, ručkovi… sve se može obaviti u zoni vožnje Uberom za najviše 40-ak kuna. Iznimke se dogode nekoliko puta godišnje, za vrijeme većih korporativnih konferencija koje se događaju negdje na obali.

***

Kad smo kod korporativnih konferencija, u ovom broju pokrivamo i Advanced Technology Days, konferenciju zanimljivu po tome što je, koliko me sjećanje služi, prva i zasad jedina koja je iz okrilja IT korporacije – Microsofta – organizacijski prešla u ruke grupe organizatora koji predstavljaju “zajednicu”. Microsoft i dalje podržava skup, no sada samo izvanjski, kao sponzor.

Iako je zgodno u ovome pokušati vidjeti nešto optimistično, mislim da je zapravo prije u pitanju znak slabosti kod Microsofta Hrvatska, ni prvi, a vjerojatno niti posljednji. Organizatori u čijim je rukama sada Advanced Technology Days su, inače, uglavnom davni i stari suradnici Mreže, pa im na uspješnoj organizaciji čestitamo. Štoviše, Advanced Technology do ove je godine bio samo jedan dan (Day) a ove je godine ambiciozno postao Days.

Ono što smo primijetili u godinama najveće krize hrvatskog IT-a, dakle 2011., 2012. i 2013., jest to da će većina tvrtki odustati od svega i svačeg, ali od konferencije – ne. Može se rezati budžet i downscaleati sve i svašta, ali tvrtkina konferencija mora opstati kao simbolički znak snage i sposobnosti! Microsoft je, eto, odustao od Advanced Technology Daysa, što je rijedak konferencijski uzmak, iako ga oni vjerojatno ne bi priznali, vadeći se na to da konferencijom upravlja njihova “zajednica”, a oni je podržavaju kao sponzor. Naravno, Microsoft se i dalje drži WinDaysa, kao svoje najvažnije, i u regiji još uvijek najveće informatičke konferencije.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.