Gledam nekakvo godišnje LinkedInovo istraživanje o marketingu. Ekipa evidentno nema pojma na što odgovara pa je klikala bezveze, a LinkedIn rezultate te bezveznoće i loše složenog, nestrukturiranog istraživanja s hrpom čudnih kvazi-pitanja, tumači kao uvid u Božje Proviđenje. To je i inače najčešći problem s istraživanjima i "istraživanjima", pitanja su loša, nejasno postavljena ili previše sugestivna, a istraživanje predugačko i s previše opcija za ičiji attention span. Onda ekipa poklika nešto bezveze, a autori istraživanja – posebno ako imaju veliku prezentacijsku moć kao LinkedIn – to plasiraju kao ne znam kakvo otkrovenje.

Uostalom evo linka pa pogledajte i ocijenite sami: https://lnkd.in/eKQT9Ek

Ja bi samo kratko odkomentirao jedan graf (od mnogo).... kaže, koji su vam marketinški prioriteti za 2019? Prva dva odgovora su no braineri – Drive more leads (63%) i Create brand awareness (62%). Obzirom da je bila u pitanju anketa s više mogućih odgovora čudi me da ova dva odabira nemaju i preko 90% jer su kako rekoh čisti no brainer. Svatko želi više leadova i svatko, osim ako ne dila drogu ili nešto drugo ilegalno, jači brand awareness. Tako da ako išta čudi, čude preniski postoci.

Interesantno je da uz takav interes za više prodajnih leadova i prepoznavanjem brenda marketingaši zapravo jako malo rade na tome, ali bez brige, jer na sljedeće dvije stavke rade još manje to jest usudio bih se reći – većina ih ne radi nimalo. Stavke su doduše zahtjevne i malo ih uopće to zna raditi.

Sljedeće dvije stavke su Create better content (58%) i Demonstrate thought leadership (40%), dakle proizvodnja boljeg sadržaja i demonstracija vodstva u razmišljanju (whatever the fuck that is, a na hrvatskom zvuči još blesavije nego na engleskom).

E sad.... izrada boljeg contenta. Većina ne da radi loš content, nego ne radi nikakav. A 58% kaže da im je to prioritet?

Bit ću vrlo direktan – neka proizvodnju contenta outsourcaju nama profesionalcima u medijima i influencerima. Content is our game. Ako je za 58% njih to zaista prioritet zašto nama content majstorima telefoni i mailboxi ne zvone sto na sat? Mislim, zvone, ali ne toliko koliko bi na temelju ove bofl ankete očekivali. Zato jer ekipa samo klika bezveze a ne stavlja novac gdje su im usta i prsti. OK nisu svi takvi i oni koji kuže stvar znaju kome se i gdje treba javiti.

Demonstrate thought leadership? To je valjda kad netko iz same kompanije pokaže kakva je on/ona faca i filozof i sve kuži, a ekipa klika i misli "koja dobra brija".

To se čak i u SAD desi iznimno rijetko, a kod nas praktično nikad. Među rijetke koji to rade dobro spomenuo bi Nenada Bakića i Sašu Cvetojevića. Saša zapravo uglavnom piše o stvarima koje nisu direktno vezane s njegovim projektima, iako mu ni influensanje svojega nije strano (i to je OK).

Za sve ostale, i opet isti savjet kao u pasusu iznad. Ako želite biti tot lider (thought leader) a ne da vam se ni tot ni lideršip (što shvaćam, jer iskreno to su naporne discipline), unajmite tot lidera da tota i liderira za vas.... Tot liders for rent d.o.o.

I rejzajte brend avernes. Pozdrav Severu Tasiću ma gde bio...

***

Za kraj nešto samo na prvi pogled drugačije, jer vezano je s igrom oko contenta u modernim vremenima. Vjerovali ili ne, ali Twitter smatra da je "learn to code" (nauči kodirati, ili nauči programirati) hate speech, poruka mržnje, prijetnja ili kajgod, u svakom slučaju vrijedno zabrane, brisanja, gašenja accounta i slično.

Dakle to je stvarno bolesno. Kako je došlo do toga? Zadnjih tjedana uslijedila je serija otkaza na nekim američkim, ajmo reć, lijevim medijima, po stavu bliskim našim "neprofitnim medijima", ovima za koje su kulturnjaci protestirali pred koji tjedan a i stalno su u nekim problemima. Nemam nikakav poseban komentar na to. Ako imaš business model radiš, ako nemaš ne radiš. No big deal. Svakodnevna pojava. Stvari se gase i pokreću, lova dođe i ode, poslovni modeli se mijenjaju i to je to.

Onda je ekipa te novinare i medije krenula zezati, ali na zaista benigan način - learn to code. Nauči programiranje umjesto što se baviš nekim stvarima koje očito danas nisu medijski utržive. Po meni je ovaj tip provokacije savršeno legitiman. Zaista nema ništa loše u tome da ti netko kaže da naučiš programiranje. Gdje je tu uvreda? Kakvi smo to debili postali?

Posebno je smiješno što su ti mediji koji sad dijele otkaze, bili prvi u kampanjama tipa "programerski tečaj za djevojke", "više žena u STEM-u i tech industriji" i sl. Ukratko govorili su svojim čitateljima, a posebno čitateljicama da nauče programiranje, learn to code! Kodiranje je budućnost, govoraše.

Puno puta sam objašnjavao svoj stav o tome, a to je da niti je STEM odgovor na sve, niti su spolno segregirani tečajevi (za bilo šta) dobra stvar, niti ikog (bilo žene ili muškarce) treba silom usmjeravati u neke profesije koje ih ne privlače same po sebi.

Mediji kao Huffington Post ili cijeli niz autorica tu kod nas u HR se ne slažu s mojim stavom. Oni misle da je jako cool kad se organiziraju tečajevi kodiranja samo za žene. Kodiranje je super! Više žena u STEM!

I sad su te novinarke i novinari počeli dobijati otkaze (u SAD). I kad im ekipa kaže "learn to code", što je bio njihov vlastiti savjet curama koji im se sad vraća u glavu, onda je to hate speech. Scenarij za Ben Stillerovu komediju.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.