Oleg Maštruko - Licenca za ubijanje

Sve što trebate i želite znati o odnosu hrvatske države prema građanima i poduzetnicima možete vidjeti u posljednjim epizodama koje se tiču GDPR-a

Oleg Maštruko nedjelja, 1. travnja 2018. u 00:00
Oleg Maštruko
Oleg Maštruko

Pretpostavljam da čitateljima Mreže ne treba posebno pojašnjenje što je GDPR, i da se uvodi u sve zemlje EU krajem svibnja. Riječ je o novoj regulativi privatnosti – strožoj od ijedne dosad, koja nadomješta dosadašnja pravila privatnosti i obavezna je u svim zemljama EU. Uostalom, GDPR nam je bio veća tema nekoliko puta, tema broja prije nekoliko mjeseci, a bit će tema i opet kada bude potrebe. A potrebe će, očito, biti.

Fenomenalno je kako su naši birokrati shvatili zamisao iza GDPR-a! Osnovna intencija Bruxellesa bila je zaštita privatnosti pojedinaca, od države i velikih korporacija. Već i nakon površnog čitanja jasno je da je u središtu svakog članka pojedinac, građanin, kako i treba biti kada je riječ o privatnosti. Nigdje u originalnoj dokumentaciji ne može se iščitati namjera da države i javne tvrtke budu pošteđene GDPR-a, iako je u formulaciji i tumačenju nekih odredbi ostavljena sloboda zemljama članicama. Uostalom, sve ovo je više-manje klasika za svu regulativu koja dolazi iz Bruxellesa.

No, kada se tumačenja odredbi iz Bruxellesa dohvate hrvatski birokrati, možete biti sigurni da interes pojedinca, građanina, neće biti na prvom mjestu. Bit će na zadnjem. Naši krvoloci u državnim tijelima su i GDPR, kao i više europskih odredbi dosad, shvatili kao “licence to kill”, dozvolu za maltretiranje, pljačkanje i ubijanje privatnika. Kao, pa evo, nismo mi u Zagrebu ovo smislili, nego Brisel! Bruxelles im daje alat kojim se u državne (a svakako i poneke osobne) džepove može utrpati nove milijune od kazni! Ministar Lovro Kuščević, ali i ne samo on, u svom je tumačenju bio prilično jasan – GDPR je novi izvor prihoda za državu. Upitan o kaznama kada zakon krši država, izjavio je da nema smisla da kazne vrijede i tada, jer “što bi država sama sebi plaćala kaznu” (!?!).

Popis izuzetaka, prenosi Poslovni dnevnik mišljenje pravnice Ane Keglević Horvat, još je i širi. Kombinacijom članaka 45. i 47. izuzeti su svi poslovni subjekti koji nisu “poduzeća”: obrtnici, udruge, ustanove i drugi. “Država je mislila samo o tome kako izuzeti sebe, ali nisam sigurna je li razmišljala o najosjetljivijima, poput malih i srednjih poduzetnika koji čine većinu gospodarstva.”

Tako to vidi ministar uprave – država je jedini ubiratelj novca. GDPR je, međutim, tu primarno zato da ovlasti građane da tuže zlorabitelje. Dakle, ako se bude držalo osnovne ideje GDPR-a, država bi itekako mogla plaćati kazne – građanima, isto kao što bi to mogle i privatne tvrtke. Hrvatska država i inače podcjenjuje moć koju europsko zakonodavstvo daje pojedincu pa sporove za razne oblike maltretiranja građana redovito gubi na višim sudovima, poput onog u Strasbourgu. Na stotine se puta, nakon takvih sporova koji u milijunskim iznosima koštaju sve nas (jer se plaćaju iz državnog proračuna) postavilo pitanje odgovornosti uhljeba koji je stvarni krivac – nikad uz zadovoljavajući odgovor. GDPR bi ovdje stvar mogao učiniti još skupljima za državu (ne i za uhljebe ponaosob, oni su uvijek zaštićeni).

No, što je s tvrtkama iz privatnog sektora, kojem se ministar i ekipa najviše prijete?

Njih je plan derati bez milosti. Ovo je sasvim suprotno namjeri koju je EU imao kad je donio GDPR regulativu. Sve ovo nije ni blizu bila intencija zakonodavaca u Bruxellesu, no kako će se boriti protiv balkanske šerifske samovolje, tek nam ostaje vidjeti.

***

Bezobzirnost naše birokracije jednostavno je nevjerojatna. Iz ovakvih se primjera vidi kako oni zapravo gledaju na ulazak u EU – kao priliku za nove pljačke i maltretiranja, sada potkrijepljene “europskim zakonodavstvom”. Ali neka. Bring it on! Ova epizoda bit će dobar test za sve i svašta, a uz ostalo, očito i za odlučnost Europske komisije da u rubnim vukojebinama ustanovi vladavinu prava kako ju je Bruxelles zamislio, ili dozvoli kaubojštinu lokalnih šerifa.

Hrvatskim tvrtkama i poduzetnicima je prekipjelo. “Dokle tako? Ministre Kuščeviću, samo vi plaćajte kazne iz proračuna u proračun. Ali plaćajte i kazne iz vlastitog džepa, kao odgovorne osobe. Ovo je linija na kojoj treba reći DOSTA!” – kaže na Fejsu Saša Cvetojević, redovito među prvima kada treba dignuti glas za zaštitu biznisa i, uostalom, zdravog razuma.

Ana Keglević Horvat pojašnjava na Facebooku svoju izjavu koju su prenijeli neki mediji: “Prijedlogom zakona nije rečeno da se tijela državne vlasti neće morati uskladiti, ili da neće biti odgovorna, ili da se neće kazniti. Prijedlog zakona kaže da se ne bi mogli kazniti novčanom upravnom kaznom, već nekom drugom sankcijom, poput upozorenja ili opomene. Nije predviđena kazna za čelnike organizacija. Tehnički se to svede na to da ga se opomene, ali hoće li ta opomena obaviti svrhu kažnjavanja? Mislim da neće. GDPR je ostavio mogućnost da nacionalni zakoni ovako riješe pitanje izricanja novčane upravne kazne tijelima javne vlasti. Vjerojatno u nekim državama to dobro funkcionira. Mi baš i nismo u rangu tih država. Dakle, da – tijela javne vlasti moraju se uskladiti s GDPR-om do 25. svibnja, i da – odgovorni su za povrede GDPR-a. Prijedlog je da za eventualne povrede GDPR-a ne budu kažnjavani novčanom upravnom kaznom”.

Zaključak – opet nas majka EU spašava najbrutalnije primjene GDPR-a, ali ne može nametnuti – barem ne zasad – njegovo provođenje u najosjetljivijem državnom sektoru, gdje bi kazne trebale biti najveće. Sada samo zamislite što bi bilo da nismo u EU? Zakonodavci bi bez pardona prepisali pravila iz Bruxellesa, ali ovaj put bez ikakve obaveze da ih primjenjuju na “europski” način. Dobili bismo najgore od svega – najgore od Balkana i Bruxellesa. Zbog toga ulazak u EU smatram najvažnijim civilizacijskim dostignućem, jer našim uhljeb-šerifima ipak pokazuje da i nad popom ima pop, premda i taj drugi pop bio birokrat u duši.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.