Nevjerojatno koliko sam puta čuo poslovno-poduzetničku ideju koja se temelji na “ako to uzme milijun Kineza, mi smo bogati” ili varijaciju “ako to kupi samo svaki tisućiti Kinez...” ili treću varijaciju “ako dovučemo 100.000 Kineza kao goste, onda...”.

Ovo posljednje je model za preživljavanje Galeba, koji sam već komentirao kao najveću moguću bezumnost i fiskalnu neodgovornost lokalne vlasti. Protuargument je: “E, al ne kužiš ti brajo, kad mi obnovimo brod na kredit pa nam dođe 100.000 Kineza zaluđenih Titom, lova će se nositi kamionima”.

Kinezi, bezimeni, ljudi koje uopće ne doživljavamo kao individualce s imenom i prezimenom (kriv sam za to koliko i svatko drugi, ništa mi ne znače njihova imena i lica) nego kao neku masu koja se negdje slije gotovo kao da je voda. Sad je samo pitanje kako navesti tu masu da se slije, barem u malom postotku, baš tebi.

U međuvremenu, znate li neki nekineski biznis, baziran u EU, koji živi od toga što mu se slilo milijun-dva ili sto tih mitskih Kineza-kapljica vode? Sigurno ih ima, ali mi momentalno nijedan dobar primjer ne pada na pamet.

Možda su IOT uređaji novi Kinezi? Upravo u momentu kad ovo izdanje Mreže ide u distribuciju, organiziramo još jedan IOT Forum, premium skup tech zajednice u Hrvata, specifično njenog dijela koji se bavi Internetom stvari kao najprobitačnijom disciplinom danas u Hrvatskoj i svijetu. I na IOT Forumu dijelit ćemo ovu Mrežu. Riječ je o tehnologiji koja je u Hrvatskoj u onoj, po mnogočemu najzabavnijoj fazi – na prijelazu iz magije u nešto o čemu će uskoro ponešto trebati znati svi. Lani je glavna tema Foruma bila diskusija između tri glavne tehnologije za IOT te njihovih providera u Hrvatskoj.

Podsjetimo – imamo NB IOT, zatim Sigfoxovo proprietary rješenje, i najzad LoRaWAN. Fantastično je da su praktično od samog starta sve bitne tehnologije zastupljene u Hrvatskoj, i to vrlo jakim i pouzdanim igračima. O prednostima i manama pojedinih rješenja nećemo u ovoj kolumni, a nadam se niti na samom IOT Forumu. To smo pitanje, naime, uglavnom pretresli lani. Ako ste zakasnili… Paaa, niste trebali zakasniti. Dužnost je nas iz medija da vas podsjećamo na redovno praćenje materijala, ali i događaja uživo…

Uglavnom, godinu dana kasnije polako sazrijeva scena u kojoj više ne diskutiramo o razlikama benzinaca, dizelaša i električara, između VHS-a i Betamaxa, već o tome što nude implementatori, tvrtke srednjeg sloja, između providera i krajnjih korisnika, te što traže ti – krajnji korisnici. U slučaju IOT-a korisnik može biti pojedinac, koji, recimo, želi digitalizirati svoje plinsko brojilo, ali i jedinica lokalne uprave koja digitalizira parkirna mjesta ili javnu rasvjetu, ili jednu od stotina stvari i usluga koje se IOT-om mogu digitalizirati i unaprijediti. Upravo za taj sloj, tvrtke implementatore tehnologije, IOT otvara neslućena i ogromna područja.

Vratimo se milijardama Kineza. Tvrtka za istraživanje tržišta Gartner procjenjuje da je u svijetu u 2017. godini bilo korišteno 8,4 milijarde povezanih stvari, s 3,1 milijardom uređaja povezanih samo u poduzećima. Do 2020. godine, predviđa Gartner, tvrtke će imati 7,6 milijardi IOT priključaka. Svjetski gospodarski forum procjenjuje da bi samo industrijski Internet stvari mogao generirati globalnu ekonomiju za 14 trilijuna američkih dolara ekonomske vrijednosti do 2030. godine.

Gledajući te brojke, sjetio sam se komentara o Kinezima. Možda se ne treba tražiti svaki tisućiti Kinez, već svaki tisućiti IOT uređaj? Ili IOT uređaj koji radi za Kineze? Budući da u komunikaciji s uređajima nema jezičnih i kulturoloških prepreka, ništa ne sprečava tvrtku iz Hrvatske da danas-sutra bude vodeći globalni IOT implementator u nekom segmentu primjene. Ovo je moment u kojem se zauzimaju pozicije za godine i dekade koje dolaze.

***

Za to vrijeme nijedna druga industrija, turistička, ne pokazuje znakove stajanja. Kako objavljuje prijatelj Zoran Pejović, za vrijeme drugog kvartala broj hotelskih kapaciteta u pipelineu dosegnuo je rekordnih 1.704 hotela s nevjerojatnih 260.111 soba, što je rast od 23 posto za hotele i 19 posto za sobe u odnosu na lani (year over year, YOY).

Pipeline je u ovom slučaju termin koji se odnosi na sve kapacitete koji dolaze – one u izgradnji, planirane za početak građenja, ii one u “ranoj fazi planiranja”. Na one iz prve grupe (u stvarnom procesu gradnje) otpada nešto manje od pola spomenutih brojki (819 hotela i 128.284 sobe).

Turistička industrija, globalno, ne pokazuje znake usporavanja. To što se i kod nas povremeno javljaju likovi kojima su “stara bačvarija” i “naš stari način života” i kuknjava “turizam je ubija grad” bitniji od fancy restorana ili novog hotela, to će, bojim se, biti i dalje njihov problem. Ili naš, ako taj diskurs uspiju nametnuti šire, ali onda se ne trebamo čuditi kad nas opet svijet pretekne i ostavi u prašini, možda čak i zemlje od kojih to ne očekujemo i kojima se sada (u turističkom smislu) smijemo.

Takva zbivanja na planu turizma, dakako, otvaraju i mogućnosti za IT i tech, koji su oduvijek zapravo “servisne” industrije, dakle, one koje podržavaju neku drugu djelatnost, a nisu sami sebi svrha. Nitko ne računa Excel tablice radi samog užitka računanja Excel tablica... ali opet tko zna, ima svakakvih perverzija na svijetu.

Obično ne najavljujem naše evente toliko unaprijed, ali sad ipak hoću – u ožujku imamo naš tradicionalni premium event – 3T – Tourism, Travel and Tech. Imat ćemo jake keynotere (to znam već sad) s globalnim impaktom. Ne dozvolite da vas događaji preteknu, kao što je IOT neke pretekao već sad…

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.