Znači vizitke. Oni mali komadići papira koji se i dalje, usprkos svemu, razmjenjuju na poslovnim sastancima, na konferencijama, na afterwork minglingu ili na business speed datingu, ili već na nekom iznimno relevantnom i neizbježnom poslovnom događanju.

Prostranstva startupskih ekosustava posuta su kostima tvrtki i projekata koji su stali pred investitore na jednoj od bezbroj prilika za prezentiranje kako bi prezentirali, konačno, taj pitch nad pitchevima, tu prezentaciju koja će investitore uvjeriti da su upravo oni razbili tvrdokornu tvrđavu onog nečeg što bismo svi voljeli da je netko odavno riješio, samo što nije, ili barem ne tako da to neko rješenje postane općeprihvaćeno.

Kažu da je u Japanu pristojno vizitke uručivati poslovnom partneru s dvije ruke istodobno, iskazujući pritom sreću i poštovanje prema poslovnom partneru. Ne znam – nisam nikad bio u Zemlji izlazećeg sunca. Vidim, međutim, da su vizitke žive i zdrave usprkos nastojanjima tisuća startupa. Rješenja su se nizala pred našim očima – LinkedIn, Xing, bezbroj CRM-ova i contact managera...

I nikako da se dosegne taj Sveti Graal i eliminira potreba za vizitkama, da neko od tih silnih rješenja postane dominantno kako bismo imali neki API i neki standard. Ali ne...

Vizitke, informacije na njima, kontaktne koordinate naših poslovnih partnera i ostalih iz našeg networka, samo su jedan primjer nekih naizgled ne osobito važnih, ali ipak nekako iritantnih stvari za koje, usprkos svim digitalnim transformacijama i revolucijama i svemu ostalome, još nismo našli rješenja koja bi postala općeprihvaćena. Žilave zmije i zmajevi kojima poslovično inovativni tehno gurui nikako da stanu na rep.

Još jedna naizgled sasvim trivijalna tema iz istog područja, bilješke su na sastancima. Dovoljno sam star, a vjerujem kako i među čitateljima ima takvih (metuzaleme iz redakcije Buga i Mreže ne računam) da se sjećam starog dobrog Palm Pilota i njegovih raznih verzija i inkarnacija. Ako me sjećanje ne vara, moj odabrani gadget iz te generacije bio je Handspring Visor. Bile su to preteče današnjih pametnih telefona, i neke stvari su na njima zaista dobro funkcionirale. Ono što nije funkcioniralo bilo je – bilješke na sastancima. Koliko god se bogovi inovativnosti trudili, tada, kao i danas, najučinkovitiji način pisanja bilježaka na sastancima bili su i ostali – penkala i papir.

Priča se, dakako, malo mijenja, ovisno o “kulturi” samog sastanka i o načinima ponašanja ljudi koji za stolom sjede vama nasuprot. Ako je sastanak dovoljno geeky, i ako i vaši sugovornici redom rabe laptope, možda je OK da i vi otvorite “svoj”, i umjesto papirom i olovkom, bilješke vodite u omiljenoj aplikaciji na laptopu, tipkajući po tipkovnici.

Rukom pisane bilješke, međutim, kao i vizitke, i dan-danas ostale su tvrdokorna stvorenja koja su velikoj većini, barem je takvo moje osobno i poslovno iskustvo, ostale oslonci.

Sve to – vizitke, kontaktni podaci, bilješke... dakle, sve zajedno ulazi u neku kategoriju koju bismo mogli nazvati “osobna produktivnost”. Nekad su naslovnice kompjuterskih časopisa punile priče o suparništvu pojedinih text processora, prezentacijskih programa ili tabličnih kalkulatora. Svojedobno suparništvo odavno je zamijenila dominacija jedne jedine kompanije. “Pošalji mi, molim te, tu excelicu”, čuje se po hodnicima kompanija i organizacija širom svijeta, i već odavno nitko ne kaže “Pošalji mi, molim te, tu tablicu u Lotusu 1-2-3 ”. Microsoft se za svoju dominaciju izborio svim mogućim sredstvima, bila ona poštena ili ne. “Windows ain’t done’ Lotus won’t run!”, bio je svojedobno bojni poklič Windowsova razvojnog tima, ukazujući na to da su brojni talentirani inženjeri koji su razvijali Windowse “gubili vrijeme”, ne samo na razvoj što boljeg operacijskog sustava, već i na osmišljavanje načina da opstruiraju rad konkurentskih proizvoda na tim istim Windowsima.

Meni je zanimljivo to što u posljednje vrijeme nailazim na sve više Microsoftovih proizvoda koji su – tko bi rekao! – itekako korisni i upotrebljivi. U Perpetuumu intenzivno koristimo Microsoft Teams koji se pokazao – barem nama – kao itekako dobra alternativa za Slack. Za nepreglednu količinu malih, ili velikih, kompanija u svijetu koje se čvrsto oslanjaju na Microsoftove alate, Teams se doista može pokazati iznimno dobrim odabirom.

Tako Microsoft svoju davnašnju dominaciju u “uredskim” proizvodima prenosi i projicira na danas vrlo aktualne teme poput clouda, alata za timski rad i drugih.

No, na stranu sad Microsoft. Područje aplikacija i alata o kojima ovdje govorimo ostat će, barem se tako sada čini, područje vječnih frustracija. Ono što zasad možemo učiniti, jest odabrati upravo ona rješenja koja, ma koliko nesavršena bila, najbolje služe našem poslu i najbolje se uklapaju u naše radno okruženje.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.