Evo nas! Znali smo da će taj dan doći kad-tad, znali smo zapravo i točno kad, a sad smo tu, pred vratima velikog, neki kažu i povijesnog događaja. Samo nekoliko dana nakon što ovaj broj Mreže stigne do vas, dragi čitatelji, 1 siječnja 2020. godine, Hrvatska preuzima predsjedanje Vijećem EU.

Koliko je Vlada dobro pripremila taj projekt, kako će on biti zapažen, hoće li ga ili neće primijetiti i građani – o svemu tome doznat ćemo više kada dođe vrijeme. Ono što mene iz perspektive kolumnista zanima, to su prioriteti. Na što ćemo staviti naglasak, koje su teme koje ćemo kao predsjedavajuća država ogromne Unije htjeti otvarati i nametati?

Stjecajem različitih okolnosti, imao sam prilike sudjelovati u zbivanjima vezanim uz “predsjednikovanje” u tri europske države – u Estoniji i Bugarskoj 2017. godine te početkom ove, 2019., u Rumunjskoj. U sva tri slučaja dobio sam poziv za sudjelovanjem, u obliku predavanja, moderiranja ili sudjelovanja u panelima i razgovorima. 2017. pozivali su me organizatori iz zemlje domaćina, a ove godine Europska komisija i njen “Startup Europe” tim, o čemu sam i pisao u Mreži.

Ono što je bilo zajedničko za sva događanja u kojima sam sudjelovao bila je želja domaćina, organizatora, da na ovaj ili onaj način stavi naglasak na teme digitalnog društva, startupa, inovacija i tehnologije općenito. Estonci su, primjerice, digitalno društvo i gospodarstvo stavili visoko na listu svojih prioriteta, s posebnim naglaskom na jedinstveno digitalno tržište EU, a osobito na nimalo trivijalan problem slobodne razmjene i propusnosti podataka. Kao što već znaju i vrapci na grani, temeljne postavke EU su mobilnost građana, roba i usluga te na njima temeljeno jedinstveno digitalno tržište i rušenje prepreka poslovanju. Jedna od takvih prepreka različiti su propisi i poslovne prakse koje uvjetuju lociranje baza podataka unutar granica pojedine države. Da sad ne širim priču, Estonci su, dakle, koristili svoj mandat na čelu EU kako bi pokretali različite diskusije i inicijative oko rušenja takvih barijera i izgradnje EU kao jedinstvenog “podatkovnog prostora”.

Nedugo nakon tog mog posjeta maloj, ali po digitalizaciji globalno poznatoj baltičkoj zemlji, gdje sam imao doista veliku čast održati kraće izlaganje i u estonskom parlamentu, njihov je premijer Jüri Ratas posjetio svog hrvatskog kolegu Plenkovića. Moram priznati da sam se dobro zabavljao čitajući izjave našeg vrlog predsjednika Vlade o tome kako ćemo se “ugledati na estonski model” i kako ćemo na tom tragu aktivno i ambiciozno i mi razvijati projekte digitalne transformacije (blagi smiješak).

Evo nas, kako rekoh, na pragu “predsjednikovanja”, kad ćemo imati priliku postavljati prioritete u diskusiji. Premijer je na izlaganju u NSK predstavio tzv. “krovne prioritete”: Europa koja “raste, povezuje, štiti i koja je utjecajna”, najkraće govoreći. Bilo je u tom izlaganju i ponešto “digitalnog”, od digitalnog gospodarstva do izazova novih tehnologija pa se ne može reći kako je baš sasvim ignorirano. No – koliko će se ispod tih krovova doista naći prostora i interesa za tehnološke teme – to ćemo tek vidjeti.

Indikatori zasad nisu baš najbolji. Poznato je da smo propustili potpisati zajedničke dokumente i deklaracije o umjetnoj inteligenciji i blockchainu na dan kad ih je potpisala velika većina članica EU (10. travnja 2018.), ali smo se ipak, eto, naknadno odlučili pridružiti. AI deklaraciju potpisali smo posljednji (!), u srpnju 2018., nakon što su se preostale članice koje nisu potpisale s većinom pridružile u svibnju. Što se blockchaina tiče, sasvim friške vijesti govore da je Vlada početkom listopada ove godine, pukih godinu i po nakon originalnog potpisivanja, donijela odluku kojom je ministar Horvat dobio ovlaštenje da stavi i svoj potpis na to partnerstvo.

Nisu, dakako, potpisi na takve dokumente, partnerstva i deklaracije toliko važni da bez njih ne bismo mogli. Čast Hrvatske u međunarodnoj tehnološkoj utrci ionako se brani daleko od Banskih dvora – naše inovativne kompanije i timovi na fakultetima koji sudjeluju u međunarodnim projektima mnogo više pridonose izgradnji imidža i renomea negoli nečiji potpisi na nekom komadu papira. Upravo dok pišem ove retke, iz Londona dolazi sjajna vijest – Delta Reality, kompanija koja je prve korake radila u ZIP inkubatoru kroz projekt Mash.me, poharala je najveći turistički sajam na svijetu i vraća se iz Londona sa zlatom koje su osvojili projektom “Kuća vještice Mare” za istarski Svetvinčenat – virtualna i proširena stvarnost u sjajnoj primjeni.

Gotovo danomice čitamo o uspjesima hrvatskih tech kompanija, znanstvenika, inovatora i istraživača na globalnoj sceni. Bojan Šlat spašava svjetske oceane od zagađenja plastikom. Marin Soljačić radi na fundamentalnim istraživanjima bežičnog prijenosa energije, istodobno pokrećući kompanije koje ta istraživanja s njegova matičnog MIT-a iznose na okrutnu realnost tržišta. Davor Duboković i CloudSense grade kompleksna CRM rješenja zasnovana na platformi Salesforce, pritom usko surađujući s kolegom kolumnistom Draženom Oreščaninom, suosnivačem planetarno uspješne Poslovne inteligencije. O Rimcu i Infobipu već je toliko toga rečeno a, realno, tek se zagrijavaju i na početku su dugog i uspješnog puta. Zvijezde globalne investicijske zajednice, poput Nenada Marovca iz DN Capitala, Davora Hebela iz Eight Roads Venturesa, ili Marka Sršana iz TechStarsa London s velikim zanimanjem prate zbivanja u “starom kraju”. Da je malo više inicijative i mudrosti u naših vrlih organizatora “predsjednikovanja”, svi bi se oni mogli i trebali okupiti na jakom tehnološkom eventu koji bi bio jedan od vrhunaca prve polovice iduće godine. No – nije rečeno da se to neće dogoditi, ali ne u organizaciji “nadležnih”, već u sklopu jedne privatne inicijative. Za sada ne mogu reći više od toga, ali – “stay tuned to this channel”.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.