Ivo Špigel - Kolijevka za macu

“Mali spava danju, a noću dere se pa onda uz moju gitaru budimo susjede!” KUD Idijoti & Peter Lovšin – “Dijete”

Ivo Špigel petak, 1. veljače 2019. u 00:00

U vrijeme kad pišem ovaj tekst, u Las Vegasu – gradu u kojemu nikada nisam bio, niti imam želju ili namjeru – traje veliki tehnološki show, CES 2019. Čitatelji Mreže, dakako, zasuti su informacijama uživo “s terena”, a bit će i gomiletina sadržaja u tiskanom izdanju, prije svega od kolege Petrica, a lako moguće i drugih.

Za mene je zanimljivo pratiti, kad je o takvim mega – giga događanjima riječ, poneku vijest koja se događa na marginama, zato što ima i više nego dovoljno onih koji će pratiti i pisati headline vijesti i događanja – najnoviji samovozeći auto ovog ili onog vodećeg proizvođača automobila, još tanji i još moćniji laptopi i tableti, i ostale niche zanimljivosti za geekove.

Doznajemo, dakle, pomalo na marginama, dragi čitatelji, da nam iz razvojnih labosa Lenova stiže – pametna budilica! Kad tehnolozi ili političari zalijepe izraz “pametno” na sve živo, imalo to smisla ili ne, to me iritira otprilike onoliko kao kad se i najbanalnije gluposti počasti aktualnim buzzwordima od blockchaina i umjetne inteligencije pa nadalje.

Elem... CES 2019 donosi nam, vjerovali ili ne – smart budilicu. Radujmo se! Prvi izvještaji javljaju da je jedna od fantastičnih mogućnosti smart budilice – preciznije “Lenovo Smart Clock” – to što ju možete raspaliti po smart glavi, odnosno kućištu. Ako to učinite jednom, budilica će malo pričekati pa vas ponovno buditi, a dva udarca po smart glavi isključit će alarm. Zamislite! Tako nešto revolucionarno sigurno još niste čuli, vidjeli, a kamoli doživjeli. Nije ni čudo da je partner Lenova, sveprisutni Google, objavio da je ova fantastična spravica jedan od highlighta nastupa jedne od najmoćnijih tech korporacija svijeta na jednom od najvećih tehnoloških sajmova. Žao mi je samo što nisam i osobno bio tamo, da malo odspavam na Lenovovom štandu nakon napornog obilaska CES-a pa svojski odalamim tu smart spravicu kad me pokuša probuditi!

Revolucionarnih otkrića i disruptivnih tehnoloških inovacija nikad dosta, pa tako stiže i spas za one među vama koji obožavaju kućne ljubimce. U ovom slučaju ne radi se o egzotičnim vrstama ptica, pripitomljenim krokodilima ili kućnim mravojedima, za koje u kakvom hipsterskom high end dućanu trebate redovito nabavljati nove količine mrava za vaš kućni mravinjak. Ne – govorimo o ponekad umiljatom, a ponekad krvoločnom dlakavom sisavcu, kojeg čovjek nikada nije baš do kraja pripitomio, naime o – mački.

Tvrtka PurrSong želi unaprijediti “korisničko iskustvo”, kako vaše, tako i vaše omiljene mačkice ili mačora, kad je riječ o – excuse my French – kakanju. Ne vašem – dakako! – već mačjem. LavvieBot je, vjerovali ili ne, high tech, sofisticirana, inteligentna, samočisteća “kutija za pijesak”. Izgleda poput minijaturne vešmašine. Na prednjoj strani je rupa – “prozorčić” – kroz koju se maca penje unutra, a jednom kad obavi to što treba obaviti, uređaj pažljivo pomete “rezultat” u za to posebno namijenjenu ladicu i – eto sreće! Vi, prezaposleni vlasnici mačaka, umjesto jednom ili dvaput dnevno, spremnik možete prazniti svakih tjedan ili dva, i sve će biti savršeno.

Treba li uopće spominjati da je mačji WC XXI. stoljeća opremljen svim mogućim metodama komunikacije s digitalnim društvom? Ne bih nabrajao sve opcije spajanja, ali jedan detalj me doista oduševio. Mobilna aplikacija (zar ste sumnjali?) pruža nezaobilaznu funkcionalnost push opcije, koja jednim od brojnih messaging alata javlja kad je vaš mačor (ili maca) obavio svoje.

Genijalno, zar ne? Sjedite na ultravažnom poslovnom sastanku. Vaš startup je na prekretnici, dotjerali ste beta verziju do razine na kojoj je spremna za stotine tisuća korisnika. Early adopteri iznimno su zadovoljni. Imaju, doduše, čitav niz primjedbi i prijedloga za unapređenje aplikacije, ali to je sasvim normalno, a i potencijalni investitori puni su razumijevanja, uostalom, vidjeli su već stotine kompanija u toj fazi razvoja.

Dogovorili ste najvažnije elemente ugovora, term sheet je na stolu i pred očima vam skakuću milijuni zelembaća koji će vam konačno omogućiti da zaposlite one ključne ljude koje do sada niste mogli odvući od njihova dobro plaćenog freelance posla. Marketinška agencija s kojom ste proveli sate trasirajući strategiju u niskom je startu, čekaju samo da se otvore financijske pipe, da lova počne redovito pristizati pa da unište konkurenciju na Snapu, Instagramu i već pomalo zastarjelim platformama poput Facebooka ili nedajbože Twittera.

Sve je, dakle, spremno, napetost je u zraku, šampanjac se hladi, kadli se iz vašeg mobitela čuje milozvučni “ping”. To je to – vaša suvremena high tech spravica za mačje kakice obavijestila vas je da se vaša draga mačkica pokakila.

To je, dakle, ta budućnost koju čekamo već desetljećima i o kojoj naši stari nisu mogli niti sanjati. Jadni naši djedovi i bake u njihovom starinskom, primitivnom svijetu bez Interneta. Teško je iz naše današnje perspektive, osobito ako ste born digital, zamisliti užas i gotovo ponižavajuću primitivnost tog svijeta.

Svijeta u kojemu ste morali lupiti vekericu da odspavate još pet minuta. Svijeta u kojemu vas kutija za pijesak – jadna, analogna – nije mogla niti znala obavijestiti da se dogodio taj ključni događaj. Da ne kažem – sranje.

Nije im bilo lako, ali barem su utrli put našoj svijetloj, smart, povezanoj današnjici. Valjda im barem na tome možemo biti zahvalni.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.