Posljednji tjedan studenoga Hrvatska gospodarska komora organizirala je gospodarsku delegaciju u Toronto, koja je bila fokusirana primarno na tri industrije – svima nama dragu, IT industriju, transport i logistiku te kozmetičku industriju. Delegaciji se pridružilo petnaestak hrvatskih IT poduzeća. Osim standardnih aktivnosti koje su uključivale gospodarski forum, B2B sastanke i večernje druženje s kanadsko-hrvatskom gospodarskom komorom i hrvatskim iseljenicima koji su uključeni u lokalno gospodarstvo i znanost, imali smo i tri vrlo zanimljiva posjeta nekim institucijama, prilično poznatim u svijetu prema svojoj inovativnosti.

Nekoliko općenitih informacija za uvod – Toronto Greater Area, inače je četvrti grad prema veličini u Sjevernoj Americi, nakon Mexico Cityja, New Yorka i Los Angelesa. Kao tehnološka regija, nalaze se na drugom mjestu, odmah iza Silicon Valleyja, a ispred RTP-a u Sjevernoj Karolini i Bostona. University of Toronto na ovogodišnjoj je listi najboljih svjetskih sveučilišta na 22. mjestu.

Prvo smo posjetili Communitech Hub u obližnjem gradiću Kitcheneru, unutar kojeg se nalazi i nadaleko poznati inkubator Velocity sveučilišta Waterloo. Osim što se radi o lijepom i inspirativnom okruženju, koje je vrlo ugodno za rad, vrijedi istaknuti dva zanimljiva koncepta. Osim standardne inkubatorsko-akceleratorske funkcionalnosti, Communitech ima i dio u kojem se razvija Corporate Innovation, u kojem se nalaze inovacijski timovi pedesetak vodećih globalnih i kanadskih kompanija, uključujući General Motors, Deloitte i lokalnu perjanicu Blackberry. Ideja izmještanja inovacijskih odjela iz korporacija u zasebni high-tech community, izbjegavanje je korporativnog, striktnog načina razmišljanja i omogućavanje lakše, dvosmjerne komunikacije između startupa i korporacija. Iz tog dijela poslovanja Communitech se dijelom financira, a korporacije kreiraju inovacije koje koriste u poslovanju. Drugi zanimljiv pristup je u inkubatoru Velocity, a to je politika sveučilišta Waterloo, koje financira i podržava inkubator, prema kojoj ni sveučilište ni inkubator ne traže dio udjela i vlasništva u projektu, nego sva intelektualna i komercijalna prava pripadaju vlasniku ideje kojeg inkubator podržava, te, naravno, investitora koji ulaže novac u razvoj tvrtke.

Nakon toga, smo posjetili i sveučilište Waterloo, gdje su nam prezentirali kooperativni pristup inženjerskim studijima, koji tijekom studija uključuje četiri semestra plaćenog rada u nekoj od preko 600 kompanija koje su partneri sveučilišta. Tako tijekom samog studija budući inženjeri mogu iz prve ruke vidjeti koja su im područja zanimljiva, te ovisno o tome, birati koje će kolegije slušati u sljedećim semestrima. Za tvrtke partnere i buduće poslodavce, to je odličan način privlačenja mladih talenata. Također, sveučilište Waterloo jedna je od četiri vodeće svjetske institucije u istraživanjima vezanim za nanotehnologije i kvantno računalstvo, a novi fantastičan laboratorij i zgradu u kojoj se nalazi, svojim je donacijama financirao Mike Lazaridis, osnivač i bivši CEO BlackBerryja.

Treće mjesto koje smo imali priliku posjetiti je MaRS Discover District, projekt koji je počeo prije desetak godina, i koji je staru gradsku bolnicu koju je grad prestao koristiti, pretvorio u vodeći hi-tech i istraživački hub u Kanadi, i jedan od vodećih u svijetu. Neprofitni centar dijelom je financiran od donacija dobrotvora, dijelom javnim sredstvima, a dijelom vlastitim prihodima, te se od skromnog početka prije 12 godina, proširio na zaista impresivan kompleks u kojem se sljubljuju stara arhitektura i moderne poslovne zgrade. MaRS također ne uzima udjele u tvrtkama koje prolaze proces inkubacije i akceleracije kod njih, a pomažu im i u osiguravanju kapitala za razvoj. Prošle godine su tvrtke iz programa MaRS od investitora primile fascinantan iznos od preko 1,3 milijarde dolara. Za usporedbu, prema mojoj procjeni, cijeli hi-tech sektor u Hrvatskoj ove je godine privukao možda oko 40 milijuna USD investicija, od čega većinu čine investicije u Rimac Automobile i Microblink. Dakle, jedan jedini MaRS privukao je za svoje polaznike 30 puta više investicija nego cijela hrvatska hi-tech industrija.

Sve to, iz naše je perspektive zaista fascinantno. Sve te startup tvrtke rade zaista inovativne stvari u područjima čistih tehnologija, fintecha, zdravstva, biotehnologije, umjetne inteligencije, velikih podataka… Cijela ta krasna priča posljedica je uređenog i ambicioznog ekosustava, koji podržava poduzetništvo i inovativnost. Javna uprava i gradovi financiraju razvoj, a privatni donatori i korporacije. Mentori s iskustvom u pojedinim područjima, menadžmentu, prodaji i financijama, angažirani su u inovacijskim centrima, i pomažu kompanijama u pozicioniranju na tržištu i razvoju. Investitori traže kvalitetne ideje u koje mogu uložiti, a poduzetnici te ideje razvijaju u uspješne kompanije. Rezultat je kontinuirani razvoj i napredak u svim područjima, koji se odražava na rast gospodarstva i razvoj cijele zajednice.

Naravno, bilo bi sjajno takav ekosustav uspostaviti i u Hrvatskoj, ali to, nažalost, u nekom kraćem roku neće biti moguće, zbog toga što ni u jednom od bitnih segmenata Hrvatska nije niti blizu ovih standarda koji postoje u Torontu i okolici. Te segmente samo ću ukratko nabrojati, a svaki od njih, i eventualni potencijalni koraci, mogu biti temelj neke buduće rasprave – općenito mali potencijal ideja i razvoja (cijela Hrvatska ima upola manje stanovnika od regije oko Toronta), nedostatak znanja i financija na sveučilištima, nepostojanje interesa javne uprave za razvoj, nepostojanje donatora, mali potencijal mobilnosti i poduzetničkih ideja, nedostatak kvalitetnih mentora, te u konačnici, nedostatak interesa investitora za malobrojne hrvatske inovativne startupe, što je posljedica svega dosad navedenog.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.