U prethodnih mjesec dana smo svi valjda naučili gotovo sve o starim i novim oblicima života iz medijske kampanje koju je Vipnet proveo prigodom preimenovanja tvrtke u A1. No, možda ipak postoji još ponešto što se može naučiti.

Davne 2001. godine odlučili smo mi osnovati našu tvrtku, koju smo htjeli nazvati, moram priznati nimalo maštovito, BI sustavi. U tom nazivu, kratica BI je značila Business Intelligence. Odvjetnica koja nam je radila prijavu na Trgovačkom sudu, na upit tamo neke referentice uhljebice, što znači taj BI nije rekla je “Brzi informacijski” ili neku sličnu bezazlenu laž, nego je rekla istinu. Onda joj je uhljebica rekla da to nije moguće jer se mogu registrirati imena koja sadrže samo hrvatske i latinske riječi. Bila je u pravu, jer tadašnji zakon nije dozvoljavao ništa drugo, a nakon dugogodišnje borbe, prije nekoliko smo godina uspjeli ipak to nebulozno pravilo promijeniti. Budući da nismo htjeli tvrtku nazvati Negotium Intelligentia, odlučili smo se na doslovni prijevod na hrvatski, pa kud puklo da puklo. Kad smo koliko-toliko uspješno prošli prvu prepreku, shvatili smo da bi bilo fora kada bismo tvrtku nazvali PI – Poslovna Inteligencija d.o.o., kako bismo mogli iskoristiti igru riječi gdje ova dvoslovna skraćenica također predstavlja i Arhimedovu konstantu, poznatiju kao π, a korištenu za izračun opsega i površine kruga.

Pakleni plan nam je bio da registriramo domenu www.pi.hr koja nam je tada bila strašno seksi. Zahtjev za registraciju domene uputili smo CARNET-u, od kojeg smo dobili odbijenicu, jer prema važećem pravilniku o registraciji domena, domena treba imati minimalno tri znaka. Pitali smo kolege iz povjerenstva nadležnog za dodjeljivanje domena kako je onda moguće da postoje dvoznakovne domene poput www.zv.hr koju još uvijek koristi Zagrebački velesajam, www.nn.hr koju koriste Narodne Novine, hibridna www.t.ht.hr koju koristi Hrvatski telekom ili www.hp.hr koju je tada koristila Hrvatska pošta, ali je više ne koristi. Ni u svijetu dvoznakovne domene nisu iščezle, primjerice, Hewlett-Packard i danas koristi www.hp.com.Odgovor je bio da su te domene dodijeljene prema starom pravilniku iz 2000. godine, a prema novom može biti tri ili više znakova, zbog toga što se Internet razvija i dvoznakovne domene jednostavno više nisu bile moguće. Nije nam bilo drago jer je naš pakleni plan propao, a niti jedna druga opcija .hr domene nije nam zvučala zgodno, pa smo odlučili registrirati i koristiti domenu inteligencija.com, koju koristimo i do dana današnjeg. Tijekom godina smo onda izbacili iz imena tvrtke i onaj prefiks PI koji se pokazao nepotrebnim.

Međutim, nedavno se pojavio novi oblik života, dvoznakovna domena www.a1.hr koju koristi rebrendirani lokalni komunikacijski operater u vlasništvu austrijske grupe. U ovoj državi baš se ne događa da se propisi pojednostavljuju i prilagođavaju poduzetnicima samo tako, pa sam malo zaguglao i provjerio što kaže Pravilnik o ustrojstvu i upravljanju vršnom nacionalnom internetskom domenom iz 2010. godine, koji je dostupan na stranicama Narodnih novina. I doista, članak 16. stavak prvi, vrlo nedvosmisleno kaže i dalje “Naziv domene sastoji se od niza od najmanje 3, a najviše 63 znaka”. Pročitao sam cijeli pravilnik i postoji hrpa članaka o raznim arbitražama, ali nisam našao nijedan članak ili dio pravilnika koji bi dozvolio da se nekome, bilo kome, neovisno o tome radi li se o tek osnovanoj hrvatskoj IT tvrtki ili velikom austrijskom komunikacijskom operateru, dodijeli dvoslovna domena.

Također, sasvim sam siguran da je to na neki način moguće i legalno, jer da nije, zar bi A1 dobio dvoslovnu domenu na korištenje? I doista, postoji Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i upravljanju vršnom nacionalnom internetskom domenom iz 2015. godine, koji kaže “U članku 16. stavak 1. mijenja se i glasi: ‘Naziv domene sastoji se od niza od najmanje jednog, a najviše 63 znaka’”. Postoji i cjenik domena, u kojem je registracija jednoznakovne i dvoznakovne domene bitno skuplja od registracije obične višeznakovne domene, slično kao personalizirane registracijske pločice na automobilima.

Dobro u cijeloj ovoj priči jest to da to što netko ima ili nema .hr domenu od dva, tri ili pet znakova neće nekome nanijeti neku štetu, kao što štetu može izazvati čovjek koji sa simptomima opake sinkope vozi gliser, policijski službenik koji kriminalcima dojavljuje da ga se njegovi kolege spremaju uhapsiti ili službenik državnog odvjetništva koji gubi spise važnih internih istraga.

Također, dobro je da su nadležno ministarstvo i CARNET koji upravlja domenama ipak, nakon četrnaest godina, promijenili pravilnik koji je imao prilično besmisleno ograničenje da domena mora imati minimalno tri znaka, neovisno o tome je li se to dogodilo na temelju zdravorazumske odluke ili potaknuto intervencijom nekog utjecajnog poslovnog subjekta kojem je trebala dvoslovna domena.

Za malu hrvatsku tvrtku, osnovanu davne 2001. godine, ova je odluka došla prekasno, ali možda ovaj tekst pomogne nekoj sljedećoj maloj hrvatskoj tvrtki da ipak uspije registrirati dvoznakovnu domenu jednog lijepog dana.

 NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.