Cijena kriptovaluta nema veze s pameću?! Zar cijena zlata (ili umjetnina) ima?
Nasuprot inicijalnoj ideji da se kriptovalute koriste kao sredstvo plaćanja koje ne kontrolira država, najnoviji rast njihove cijene objašnjava se pretpostavkom da su postale područje u koje se ulagači sklanjaju kada prijete poremećaji
Potkraj prošle godine, u prosincu, kriptovaluta ether (eth) spustila se, korak po korak, na svojevrsno dno relativno recentnog razdoblja, na samo osamdesetak američkih dolara. Slična se stvar, i u isto vrijeme, dogodila i s bitcoinom (btc), koji je zaronio do tek nešto iznad 3.000 američkih dolara. Činilo se da se zloguke prognoze ostvaruju. Jesmo-vam-rekli proroci, ponavljali su da su kriptovalute piramidalna shema, prijevara, kako nemaju veze s ekonomskom stvarnošću. Pad bitcoina s oko 20.000 dolara na 3.000 dolara, i ethera s oko 1.500 dolara na ispod sto dolara u samo godinu dana. činio se kao kraj.
No, već u siječnju 2019. btc je ponovno krenuo uvis i probio granicu od 4.000 dolara, što je rast od tridesetak posto, računa li se s najniže razine. Eth je istodobno, početkom siječnja ove godine, bio na 155 dolara. Gotovo da mu se vrijednost udvostručila – rast s najniže razine stremio je prema 100 posto. Raj za špekulante.
I to je poanta ovog prepričavanja i uopće ove kolumne. Uz dodatak, špekulacija ovdje nije negativan termin, nego je riječ o tržišnoj aktivnosti prikladnoj tehnološkom razdoblju i karakteru suvremene ekonomije. To što su “evoluirale” u očigledni “raj za špekulante” govori ustvari o transformaciji karaktera kriptovaluta, što je prava tema kolumne.
Kretanje, međutim, prepričavam jer je krajem svibnja/početkom lipnja, btc već vrijedio 8,7 tisuća dolara, a eth oko 270 američkih dolara. Te su vrijednosti dostignute u mjesečnim skokovima koji su povremeno dostizali tridesetak, četrdesetak posto. U paralelnom slalomu obnovljeni su i napisi koji su, s jedne strane, privlačili nove kupce, pitanjima hoće li se ponovno dostići dani slave, a s druge su strane s etabliranih adresa emitirana opetovana upozorenja da je sve to – prijevara (The Economist).
No, kudikamo su zanimljiviji napisi u kojima je analizirano što je izazvalo takav rast. Svi, više-manje ponavljaju slično, a ovdje ću komentirati jedan, objavljen u Forbesu 31. svibnja, na kraju mjeseca u kojem je btc startao s vrijednošću od “samo” 5.300 dolara (eth – 158 USD) pa računajte koliki su to pomaci (tendencioznim se zaokruživanjem za btc može reći da je iz zone od 5.000 dolara ušao u zonu od 9.000 dolara).
Prema Forbesovim navodima, tri su poticaja rastu kriptovaluta – geopolitički, tehnološki i regulatorni. Geopolitički su najzanimljiviji. Riječ je o trgovinskom ratu SAD-a i Kine, koji je – ponavlja se i u mnoštvu drugih napisa – utjecao na kretanje svih cijena, pa i cijena kriptovaluta. Prirodno je za takve geopolitičke pomake da utječu na tržišta, no činjenica da je kod kriptovaluta izazvao rast (a na mnogim drugim tržištima pad) sugerira, bolje rečeno – implicira, da ih se tretira kao sklonište, rezervnu poziciju koja može spasiti vrijednost novca.
U isto je vrijeme, naime, kineski yuan dostigao šestomjesečno dno. Kao da se dio novca iz yuana premjestio u kriptovalute. S kojim razlogom? Da se tom novcu sačuva vrijednost, ili je riječ o stražnjim izlaznim vratima za onaj novac koji ne želi da se primijeti kamo se zaputio. Ako je objašnjenje ovo drugo, onda se ponavlja povijest iz doba ciparske bankovne krize koja je – prema nekim tumačenjima – bila u pozadini prvog strelovitog rasta cijene bitcoina. Tada je izlaz iz ciparskog bankovnog sustava tražio novac ruskih oligarha. Ponovno, nikakvom moraliziranju nema mjesta.
Drugo tumačenje razlog za rast cijene pronalazi u činjenici da je u svibnju u New Yorku održana glavna godišnja blockchain konferencija koja je raspirila optimizam ulagača. Nema se tu što dodati. Ako je – neka je. Ako je, naime, tehnologija iza ovog rasta, to bolje. Iako, bolje je biti sumnjičav prema tom objašnjenju.
Napokon, Forbes spominje i treće objašnjenje, prema kojem je na rast cijena utjecala vijest o pokretanju aplikacije koja omogućuje da se kriptovalutama plaća u velikim maloprodajnim i lancima kafića i restorana. Riječ je o sustavu sličnom PayPalu, u kojem se prvo na račun ostavi određena količina kriptovaluta, a u trenutku plaćanja cijena se, izražena u dolarima, preračunava u kriptovalutu i skida s računa.
Iako to smatram vrlo zanimljivim rješenjem, entuzijasti kriptovaluta nisu ga prihvatili s oduševljenjem, jer ide protiv svih njihovih uvjerenja: cijena se ne izražava u bitcoinu nego u dolaru, a transakcija se primarno ne odvija u bitcoinovoj blockchain mreži.
To zapravo označava obrat koji se dogodio u kratkoj povijesti kriptovaluta. Ideja je bila da kriptovalute budu transakcijsko sredstvo, sredstvo plaćanja, koje ne kontrolira država. To očito nisu, prije svega zbog volatilnosti cijene. S druge strane, sve je govorilo protiv kriptovaluta kao ulagačkog instrumenta, a spašavanje štednje/ulaganja pojavilo se kao najuvjerljivije objašnjenje rasta cijena. Neki fondovi koji ulažu u kriptovalute potvrđuju da je najveća recentna potražnja upravo od institucionalnih investitora. To što cijena “nema veze s pameću” upravo je karakteristika takvih instrumenata. Kao da cijena zlata ili umjetnina, koje se kupuje da se dio novca “sačuva” ima veze s pameću?
NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.