Katarina Pranjić stručnjakinja je za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma u Odjelu za porezne usluge tvrtke Pricewaterhouse Coopers (PwC) Hrvatska. Prva u našoj zemlji stekla je certifikat Virtual Currency and Blockchain Certificate, najveće međunarodne organizacije posvećene unapređenju znanja, vještina i stručnosti profesionalaca za otkrivanje i prevenciju financijskog kriminala, ACAMS (Association of Certified Anti-Money Laundering Specialists).

U PwC-u Hrvatska Katarina Pranjić zaposlena je od 2012. godine. Odgovorna je za pomoć u primjeni preporuka državnih nadzornih tijela te za savjetovanje klijenata o upravljanju rizicima u Odjelu za porezne usluge. Razgovarali smo s Katarinom o tim certifikatima i problematici zloporabe kriptovaluta i blockchain tehnologija općenito.

Certifikat

Što je Virtual Currency and Blockchain Certificate?
Certifikat koji sam dobila potvrda je mojeg razumijevanja znanja iz područja kriptovaluta i blockchain tehnologije s fokusom na sprečavanje financijskog kriminala – preciznije, s fokusom na sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma. Edukacija za taj certifikat bila je ponuđena samo stručnjacima članovima ACAMS zajednice, što znači da nije bila dostupna široj populaciji. Ja sam bila u prvoj grupi od 325 ljudi iz cijeloga svijeta koji su sudjelovali u toj edukaciji.

Kakva predznanja ste morali imati kako biste tom testu uopće pristupili i stekli taj certifikat?

Prvo sam trebala skupiti određeni broj bodova kako bih uopće mogla pristupiti ACAMS udruzi. Ti bodovi skupljaju se na razne načine. Gledaju se formalno obrazovanje, godine iskustva, objavljeni radovi (publikacije, eseji, stručni članci), ubrajaju se i pohađanja specijaliziranih seminara i konferencija, simpozija i kongresa. Naravno, relevantnih za struku. Tu nam se još mjeri i sve ono gdje smo predavali, itd. Ja sam najviše bodova prikupila na radnom iskustvu i na edukacijama koje sam pohađala. Trebalo mi je oko tri godine da skupim dovoljan broj bodova kako bih mogla pristupiti testiranju. Pritom, imala sam sreću da kao konzultant gradim iskustvo u više industrija, za razliku od drugih, koji su se fokusirali samo na vlastitu industriju ili na banke. Raznovrsnost iskustva dala mi je širu sliku i znatno snažniji networking koji mi je omogućio komunikaciju sa stručnjacima iz cijeloga svijeta koji su se ovom temom počeli baviti puno prije nego mi u našoj zemlji.

Na što su vas posebno upozorili na tečaju, na što treba paziti kad se blockchain tehnologija koristi u zločeste svrhe?

Studirali smo slučajeve koji su se već dogodili u stvarnom svijetu. Jedan od predavača bio je John Bandler, nekadašnji državni tužitelj američke savezne države New York, koji nam je ilustrirao neke od prvih slučajeva zloporabe kriptovaluta. Među njima su, naravno, Silk Road, Gold Age i tome slični slučajevi, u kojima se pokazalo da kriminalci kriptovalute koriste u razne svrhe, a ne samo za trgovinu ukradenim podacima. Trgovali su krivotvorenim dokumentima, ukradenim identitetima, podacima s ukradenih kreditnih kartica, no ponajviše se kriptovalutama koriste za “pranje” prljavog novca.

Drukčije rečeno, koriste se uobičajenim metodama pranja novca, no umjesto fiat valuta koriste se kriptovalutama koje onda pretvaraju u stvarni novac ili u neku robu visoke vrijednosti. Dakle, kriptovalute su samo novi alat za perače novca. To ide, otprilike, ovako: nezakonito stečen novac mora se prvo položiti u sustav, a nakon toga može se više puta “preslojiti” da bi mu se zameo trag. Najčešće se to radi pomoću tzv. “mula” – živih ljudi koji su, uz neku proviziju, u svoje ime, posredno kupovali ili mijenjali kriptovalute nezakonito stečenim novcem, recimo od prodaje droge, a u korist kriminalaca. Kriptovalute omogućuju jednostavan i brz način pranja novca, najviše zato što u tom segmentu još nemamo dovoljno regulative i nadzora.

Što se tiče tehnologije, blockchain omogućuje pouzdano i javno izvršavanje transakcija, ali ne identificira sudionike onako kako bi se identificirali u nadziranim financijskim institucijama. Osiguravanje anonimnosti omogućuje osobama koje se nalaze na sankcijskim listama da neometano prenose, trguju ili mijenjaju virtualne valute ili robu visoke vrijednosti bez praćenja izvora novca, krajnjih primatelja ili stvarnih vlasnika. Tako se omogućuje da novac stečen, primjerice, korupcijom, preslojavanjem i razmjenama može biti prenesen drugim osobama ili organizacijama. Dakle, te tehnologija, koja ima potencijal promijeniti poslovanje na bolje, također može biti iskorištena i u kriminalne svrhe.

Sprečavanje činidbi

Je li moguće tu rabotu nekako spriječiti ako nema nadzora, ili je on barem osjetno slabiji nego u standardnom financijskom sustavu?

Spriječiti pranje novca trgujući kriptovalutama nije baš laka zadaća. Usudila bih se reći da je to zasad nemoguće spriječiti u potpunosti, iako postoje metode koje daju rezultate. Kao i u svakom poslu – potrebno je pratiti rizike. Primjerice, ako ste vi pravna osoba koja želi poslovati sigurno i legalno – morate paziti s kime surađujete. Naravno da ćete provjeriti tko je s druge strane stola, tko je osoba s kojom ulazite u poslovni odnos. Pazit ćete na izvor novca i stvarne vlasnike. Kako sad ne bih duljila s tim, svaka tvrtka u svom poslovanju mora provesti procjenu rizika. To je elementarno.

Što vas je potaknulo na tu dodatnu edukaciju? Što je bio glavni motiv?

Znatiželja. Mene to zaista zanima. Ne prođe dan da nešto ne pročitam o temama kao što su pranje novca, kriptovalute, blockchain. Čitam članke i druge publikacije o tom temama i stalno kontaktiram s ljudima koje to također zanima.

Što je sljedeći korak; kako ćete iskoristiti to novostečeno znanje o virtualnim valutama i blockchain tehnologijama?

Znanje o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma već sam iskoristila na projektima koje radim za naše klijente, projektima koji se bave problematikom uspostavljanja kvalitetnog programa za sprečavanje financijskog kriminala usklađenog sa zakonom, a koji mora biti praktičan i adekvatan poslovanju nekog društva. Ponekad je to pregled postojećih mjera, ponekad savjetovanje oko unapređenja postojećih programa ili, pak, edukacija. Također, pomagala sam i oko mjera koje tvrtke obveznici trebaju poduzeti nakon obavljenog nadzora regulatora, bilo od HNB-a, ureda za sprečavanje pranja novca ili bilo kojeg drugog inspektorata.

Radim i na testiranju adekvatnosti programa zaštite od pranja novca koje su naši klijenti sami smislili. Nudimo razne usluge. Znanje iz područja sprečavanja pranja novca u sferi virtualnih valuta i blockchain tehnologije namjeravam koristiti i u savjetovanju tvrtki koje imaju klijente koji posluju virtualnim valutama ili, pak, u savjetovanju onih koji sami njima posluju a žele svoje poslovne procese uskladiti s preporukama stručnih međunarodnih tijela i organizacija.

Prema vašem mišljenju, zašto Hrvatska “kasni” s regulacijom kriptovaluta? Zašto mi u tome nismo napredni barem kao Slovenija ili Japan?

To je pitanje više za regulatora nego za mene. Koliko znam, radi se na tome, a o tome zašto to još nije učinjeno, zaista ne bih sad htjela špekulirati. Uz to, ja sam fokusirana na blockchain i kriptovalute samo u segmentu pranja novca.

Kriminalne svrhe

Postoje li neke naznake da se bitcoin ili druge kriptovalute koriste u kriminalne svrhe u našoj zemlji?

Za Hrvatsku nemam pouzdanih podataka o tome. Jedino što znam je izjava Hrvatske narodne banke koja je izjavila kako je utjecaj kriptovaluta na naše financijsko tržište još uvijek zanemariv. Što se tiče Europske unije, postoje podaci koji kažu da je gotovo četiri milijarde funti opranog novca preko virtualnih valuta “procirkuliralo” kroz europski financijski sustav.

U posljednje vrijeme imamo sve više ICO-a. Kako u tome prepoznati da nešto nije u redu?

Mislim da se u medijima ljude koji pokušavaju osmisliti usluge na blockchain tehnologiji i na nekoj od kriptovaluta stigmatizira i prije nego što se ustanovi što je to što zapravo žele postići. Mnogi među njima bave se razvojem zanimljivih proizvoda koji bi mogli revolucionirati financijsku i druge industrije. Naravno, među njima može biti ljudi koji će te tehnologije zloupotrijebiti, no to su oni koji će zloupotrijebiti svaki sustav, pa tako i sustave kriptovaluta i blockchain tehnologiju.

Kako se, općenito (kao tvrtke, kao pojedinci), možemo zaštititi od kripto kriminala, osim da se time uopće ne bavimo?

Kao što sam već naglasila, svaki poslovni odnos donosi rizike. Poslovni odnos u segmentu koji nije reguliran rizičniji je od ostalih poslovnih odnosa, jer tu postoji dosta faktora na koje ne možete utjecati. Savjetujem oprez. Puno opreza, i to bez obzira na to jeste li fizička ili pravna osoba. Prvo se trebate dobro upoznati s tim svijetom, naučiti sve što možete naučiti o bitcoinu i drugim kriptovalutama te o samoj blockchain tehnologiji te procijeniti rizike, bez obzira tjera li vas regulator na to ili ne.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.