Tvrtka IoT Net Adria potpisala je ekskluzivni ugovor s kompanijom Sigfox, vodećim globalnim servisom za povezivanje stvari (IOT – Internet of Things) i pokrenula prvu nacionalnu IoT mrežu u Hrvatskoj. Riječ je o sustavu koji će poticati hrvatska IT poduzeća, integratore sustava, startup tvrtke ali i pojedince, da se uključe u razvoj inovativnih IoT implementacija koje se temelje na Sigfoxovoj tehnologiji. O tome smo razgovarali s Brunom Crničkim, suosnivačem i izvršnim direktorom tvrtke IoT Net Adria.

Ispričajte nam, u nekoliko rečenica, što je IoT Net Adria. Što je “priča” iza vaše tvrtke?
Ideja se rodila prošle godine, kad sam intenzivnije počeo istraživati Internet stvari (Internet of Things) i njegovu primjenu. Istraživanjem smo zaključili da većina postojećih mrežnih infrastruktura u Hrvatskoj nije pogodna za masovnu primjenu IoT tehnologija. Mobilne i druge mreže u Hrvatskoj nisu prikladne za to – čak ni za neki industrijski M2M. Troše dosta električne energije i zahtijevaju instalaciju dodatne infrastrukture, a ako se poželite spajati na neke lokalne mreže koje postoje u našoj zemlji, morate riješiti niz logističkih, sigurnosnih i pravnih problema.

Ukratko, istraživanjem smo našli čak dvanaest tehnoloških rješenja koja – svako na svoj način – rješavaju izazove IoT tehnologije. Izazovi se ogledaju u dosegu postojećih Wi-Fi i drugih mreža, zatim potrošnje energije i cijene povezivanja. Kako biste ostvarili masovnu primjenu IoT tehnologija, morate ih tako konfigurirati da ukupni trošak vlasništva bude u prihvatljivom iznosu. Proveli smo i preliminarno istraživanje lokalnog tržišta kako bismo vidjeli kome i koliko je sve to u Hrvatskoj interesantno. Pokazalo se da IoT sve zanima, no malo tko o tim tehnologijama zna dovoljno.

Opišite nam, ukratko, poslovni plan koji treba rezultirati prvom IoT mrežom u našoj zemlji.

Nakon analize tehničkih karakteristika IoT sustava koji već postoje u svijetu, proučili smo  – prije nego što smo počeli raditi vlastiti poslovni plan – njihove poslovne modele i na koje sve načine tvrtke koje se time bave u svijetu monetiziraju IoT usluge. Ustanovili smo da tu postoji nekoliko poslovnih modela.

S jedne strane, imate 4G i 5G mreže velikih telekomunikacijskih operatera na koju se nadograđuje tehnologija NarrowBand IoT (NB-IoT) – jedna posve nova, vrhunska, tehnologija čije vrijeme tek dolazi. Problem s tim sustavima je to što su vezani za postojeće telekomunikacijske infrastrukture, imaju dedicirane frekvencije i trebaju imati jako veliki broj ćelija žele li pokriti prostor koji se želi obuhvatiti IoT mrežom. Nitko tko već nema infrastrukturu i svoje bazne postaje, ne može ući u taj segment. Cijena komunikacijskih modula, veze, roaminga, ali i potrošnja energije bit će ograničavajući faktori za neke primjene NB-IoT-a.

Poruke među strojevima

Druga tehnologija i poslovni model je LoRa. Tu smo već tijekom istraživanja naišli i na zainteresirane partnere, no uvjet je bio da odmah podignemo nacionalnu mrežu. Analizirali smo i vidjeli da niti jedan takav projekt nije uspio do kraja baš u tome – u širenju na nacionalnu razinu. Prednost te tehnologije je to što je otvorena za sve – može se koristiti kao Wi-Fi. Kupite baznu stanicu LoRe, stavite je kod sebe doma, i to je to. Ta tehnologija posebno je pogodna za primjenu u zatvorenim, industrijskim prostorima, i pogonima u kojima već postoji mrežna infrastruktura.

LoRa ima, ovisno o načinu instalacije, doseg radijusa oko kilometar, i sve je u redu dok ste na tom prostoru sami i izolirani. Međutim, čim se pojavi druga Lora, pojavljuje se interferencija i niz drugih tehničkih problema. Kako ne bih duljio, pokazalo se da LoRa u urbanim sredinama jednostavno ne funkcionira tako da omogući primjenu kakvu smo mi trebali. Nizozemci i Šveđani pokušali su nešto s time, no u oba slučaja projekti su ostali na lokalnoj razini.

Dakle, unatoč tome što je LoRa, mjereno cijenom bazne stanice, otvoreno i jeftino rješenje, ima dva ozbiljna minusa: bilo tko u bilo kojem trenutku može zasmetati vašoj mreži instaliranjem vlastite mreže LoRa i, iako joj je doseg veći od WiFi mreža, još uvijek je taj doseg premali da bi bio komercijalno isplativ. Zato smo, nakon svih tih analiza, odabrali Sigfoxovu tehnologiju.

Što su glavne prednosti Sigfoxove tehnologije?
Riječ je o jednostavnoj tehnologiji – u otvorenom spektru na 868 MHz preko te mreže možete sa svakog uređaja slati do 140 poruka u jednom danu. To je definirano europskom regulativom koja određuje da niti jedan uređaj koji radi na tim frekvencijama ne smije emitirati dulje od 1% vremena unutar jednog sata. Tehnički, možete staviti da to bude šest poruka koje idu zaredom, ili svakih deset minuta jedna poruka, itd. Programirate to onako kako vama najviše odgovara.

Svaka poruka može nositi samo dvanaest bajta. Međutim, u taj podatkovni “prostor” stane mnogo informacija, samo se morate odmaknuti od ideje da je to komunikacija za ljude, jer nije – to je komunikacija namijenjena uređajima koji, često, šalju samo jednu poruku dnevno. Ta poruka kaže “živ sam”, “baterija mi je na toj i toj razini” i “nemam ili imam što javiti”.

Tek kada detektira promjenu za koju je konfiguriran, uređaj šalje poruku. Uređaj ili rješenje koje korisnik koristi mogu biti izrazito složeni, ali za komunikaciju među njima najčešće je dovoljno nekoliko bajta u pravom trenutku. Prema analizama koje smo našli, ali i sami radili, preko 80% IoT uređaja ne traži niti veću količinu podataka niti veću brzinu prijenosa od one koju nudi Sigfox.

Izradi lokalno – primijeni globalno

Sigfoxova mreža ima veliki doseg i malu potrošnju energije. Jedna pristupna točka može pokriti radijus od pet kilometara, u urbanoj okolini u zatvorenom prostoru. Na jednu točku može se istodobno spojiti velik broj uređaja koji na jednoj bateriji rade i po 5 ili 10 godina i više, ovisno o korištenju. Sami uređaji dosta su jeftini. Dodatna prednost je i to što Sigfox ima samo jednog nacionalnog operatera u svakoj državi u kojoj posluje. Ono što nam se još svidjelo, posebno kad smo radili dugoročne procjene, jest to što je Sigfox globalna mreža, podijeljena u samo pet zemljopisnih zona.

Svaka pristupna točka na Sigfoxovoj mreži, bez obzira na to gdje je postavljena u svijetu, dio je te globalne mreže koja se ubrzano postavlja. To zapravo znači da vi uređaj koji inače koristite tu, u Hrvatskoj, kod sebe doma, možete uzeti sa sobom i postaviti ga bilo gdje izvan Hrvatske, u brojnim državama gdje Sigfox i partneri posluju, i bez ikakvih preinaka i prijava poslati poruku koja će biti prihvaćena i obrađena. To je vrlo dobra stvar za startup tvrtke koje razvijaju vlastita rješenja – jer ta rješenja mogu onda raditi bilo gdje u svijetu. Nakon svih tih analiza, napravili smo poslovni plan i počeli.

Opišite nam ukratko taj poslovni plan, koji treba rezultirati prvom IoT mrežom u našoj zemlji.
Registrirali smo tvrtku koja ima četiri osnivača – tvrtka Comping je većinski vlasnik tvrtke IoT Net Adria, s trojicom suosnivača. Počeli smo u travnju prošle godine i do jeseni smo riješili financiranje projekta. To je išlo iznenađujuće brzo – nekoliko banaka bilo je spremno poduprijeti naš plan te smo se već na konferenciji Sigfox World Expo u Pragu, u rujnu prošle godine, prvi put predstavili u poslovnom svijetu kao novi nacionalni operater na toj tehnologiji. U studenom smo postavili prvu baznu stanicu tu u Zagrebu, a prije nekoliko dana i u Čakovcu. Plan i obaveza nam je da u dvije godine postignemo 80% pokrivenosti stanovništva u Hrvatskoj. Nadamo se da ćemo taj cilj ostvariti i puno prije.

Što ja, kao običan korisnik, mogu napraviti s vašom IoT mrežom?

Imate niz senzora koji se mogu spojiti na Sigfoxovu mrežu. Od uređaja za praćenje imovine i pošiljaka, mjerenje temperature i vlažnosti zraka, detektora dima, detektora pokreta, do, da sad ne nabrajam unedogled – uređaja za mjerenje koncentracije ugljičnog monoksida i dioksida. To je posebno zanimljivo za ljude koji imaju podrume u kojima drže vino, ljude koji imaju plinske bojlere i slične uređaje, i situacije u kojima je važno znati koncentraciju tih plinova.

Svake godine u našoj zemlji dogodi se neka tragedija vezana uz trovanje ugljičnim dioksidom ili monoksidom. Imate i jednu zanimljivu primjenu Sigfoxove IoT mreže u Švedskoj. Tamo je taj sustav postavljen kao treći sigurnosni sloj kod alarmnih sustava. Prva razina je napravljena na fiksnoj mreži, backup te fiksne mreže je napravljen pomoću standardne mobilne mreže, a Sigfox je postavljen kao treći sloj, koji funkcionira čak i ako stavite neki jammer – uređaj koji sprječava širenje radiosignala.

Uz to, cijene IoT senzora sve su niže, iako se, zasad, rijetko prodaju u maloprodaji. Takav pristup izabrala je tvrtka Innogi, koja u Češkoj radi kao distributer plina. Oni posebnom televizijskom kampanjom nude uređaj koji se spoji na plinomjer i prati potrošnju, a preko aplikacije za mobitel korisnik te podatke možete pratiti po satima, danima, mjesečno, s time da možete pratiti i neke parametre definirane u ugovoru s opskrbljivačem plina – kao što je cijena plina. To znači da u svakom trenutku možete znati koliko vas košta potrošeni plin u jednom konkretnom danu, tjednu ili mjesecu.

Mnoštvo primjena

Imate i još jednu zanimljivu primjenu IoT mreže. Recimo, u vikendici niste svaki dan, što znači da vam se netko može ilegalno useliti, a da za to ne znate dok ne dođete tamo. Ili, ako vam pukne vodovodna cijev, voda će curiti sve dok to ne popravite, što može trajati danima, itd. S IoT uređajem možete imati stalnu i potpunu kontrolu nad takvim stvarima. IoT uređaj možete staviti i u svoj automobil i osiguranje plaćati samo za dane kada je vozilo sudjelovalo u prometu. Takva primjena već se događa u Estoniji.

U Francuskoj imate IoT opremljene poštanske sandučiće koji vam na mobitel javljaju da vam je stigla neka pošta. U gradu Lyonu pomoću takvih uređaja prate korištenje defibrilatora na postajama javnog prijevoza. Primjena IoT tehnologije ima gotovo beskonačno. Analitičke kuće poput Gartnera u svojim izvještajima navode desetke milijardi uređaja, s time da oni navode doslovno sve. Od računala, mobitela, tableta, pametnih televizora, pa sve do umreženih hladnjaka, bojlera, vodomjera, plinomjera – broj takvih uređaja raste eksponencijalno, a nismo se ni dotakli industrijskih primjena te tehnologije. Primjerice, poljoprivreda je područje u kojem se IoT tehnologije mogu primijeniti na razne načine.

Poljoprivreda je za IoT mreže gotovo idealna djelatnost, jer na polju (najčešće) nemate struju, što znači da morate imati uređaje koji rade na bateriju ili na solarno napajanje. Tako možete povezati lokalne meteostanice koje mjere temperaturu i vlažnost na nekom polju, količinu kiše, kiselost tla, prisutnost određenih spojeva u tlu, uređaje s kamerama koje prate promjene na usjevima i detektiraju potencijalne probleme kao što su pojava bolesti ili nekih štetnika. Najzabavnija primjena za koju sam čuo bila je kad su u jednoj tvrtki IoT senzor zalijepili šefu za stolac pa su tako znali kad ustaje od stola i kreće u šetnju pogonima.

Što prva IoT mreža donosi kao vrijednost domaćoj IT zajednici, a onda i svima drugima koji će se njome koristiti?
Tvrtka IoT Net bit će isključivo connectivity provider – što znači da nas, u punom kapacitetu, neće biti više od desetak zaposlenih. Naš glavni posao bit će održavanje svima jednako dostupne mreže, i prodaja usluga. Tehnički dio posla već smo eksternalizirali partnerima, a ono što nam je sad važno jest razvoj ekosustava tvrtki koje će nuditi svoja IoT rješenja korisnicima.

Primjerice, Sigfoxova mreža u Češkoj u manje od dvije godine narasla je na ekosustav od 160 tvrtki partnera – proizvođača hardvera i softvera za IoT ili tvrtki koje nude neki oblik poslovne analitike za svoje klijente. Francuska je u blizini Toulousea organizirala kampus za tvrtke koje razvijaju IoT, i taj kraj zovu “IoT valley”, (dolina IoT-a). Nama se nakon prve konferencije za medije, održane prije nekoliko mjeseci, već javilo gotovo trideset tvrtki iz Hrvatske koje se bave nečim što se temelji na Internetu stvari.

Šezdeset zemalja

Sigfoxova mreža u Europi je već razvijena – Portugal, Španjolska, Francuska, Italija, zemlje Beneluxa, potpuno su pokriveni, kao i cijela Irska, Češka, Slovačka, Skandinavija i Baltik. Velika Britanija i Njemačka trenutačno su na oko pedeset posto – tamo se upravo postavlja mreža. Ukupno u 40 zemalja mreža je već prisutna, a u Kini je prije nekoliko dana potpisan ugovor za projekt vrijedan preko 300 milijuna eura. Hrvatska je prva zemlja JI Europe sa Sigfoxovom mrežom. Mi ćemo u Hrvatskoj prodavati uslugu definiranu u četiri korisnička “paketa” – ovisno o broju poruka koje dnevno šalje određeni uređaj. Najmanji paket definiran je na dvije poruke po uređaju, a obuhvaća sve vrste senzora koje sam već naveo, senzora za detekciju dima, vlage, temperature, itd. Paket s najviše poruka namijenjen je uređajima od kojih očekujete da se često javljaju ili kontinuirano mjere, prate i izvještavaju.

Kolika je, prema vašim procjenama, potencijalna vrijednost budućeg hrvatskog IoT tržišta?
To je teško sada procijeniti jer dosta ovisi o idejama za nove aplikacije i usluge koje će se moći ponuditi preko IoT mreže. U ovom trenu, samo za one primjene koje trenutačno nude Sigfoxovi partneri, riječ je poslovima u vrijednosti većoj od nekoliko desetaka milijuna eura godišnje.

Imate li konkurenciju u Hrvatskoj, i što je to što vas bitno razlikuje od njih?
Ovisi o tome kako na to gledate. Imamo konkurenciju u velikim telekomima koji će u doglednoj budućnosti izaći na tržište sa svojom NBIoT tehnologijom. To je viša tehnološka razina, mreža s manjom latencijom, većom propusnošću podataka, ali i s višom ukupnom cijenom za krajnjeg korisnika (uređaj, energija, veza, roaming). Imate i LoRa tehnologiju, o kojoj sam već nešto rekao. I ta tehnološka platforma ima svoju publiku.

Ona je dobra za izolirana rješenja i za korisnike koje žele sve konce držati u svojim rukama. Međutim, zahtijeva dosta veliki angažman, od kupnje opreme i uređaja, do gradnje vlastitog clouda preko kojeg će kolati podaci, itd. Sigfox je tu u prednosti jer nudi trenutačno rješenje, koje je odmah primjenjivo u velikom broju zemalja, i cjenovno je prihvatljivo. Dakle, imamo konkurenciju, no imamo i nekoliko prednosti koje nas čine zanimljivim partnerom hrvatskim korisnicima. Relativno je malo rješenja na kojima su ove tehnologije jednako primjenjive i svaka će sigurno imati svoje korisnike.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.