Nova ruska raketa Sojuz-5 trebala bi prvi put poletjeti s kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu prije kraja ove godine. Puni operativni rad ne očekuje se prije 2028. godine.

Raketa Sojuz-5 bila je u razvoju zadnjih desetak godina. Za razliku od brojnih novijih raketa srednjeg dometa, nije ju moguće ponovno koristiti. Međutim, Rusija će se s njime odmaknuti od ovisnosti o Ukrajini.

Nazvana Irtiš, po rijeci koja teče kroz Rusiju i Kazahstan, raketa dolazi s elementima koje su prije proizvodili u Ukrajini, a sada u Rusiji. To je nešto veća kopija starije rakete proizvedene u Južmašu u Ukrajini, Zenit-2.

Ova raketa srednjeg dometa debitirala je 1980-ih i letjela je desetke misija do 2010-ih. Bila je to posljednja velika raketa razvijena u Sovjetskom Savezu, a dizajnirao ju je Južnoje konstruktorski biro u Dnjepru u Ukrajini. Prvi i drugi stupanj Zenita proizvedeni su tamo. Motor prvog stupnja RD-171 dizajnirao je i izgradio NPO Energomash u Rusiji.

Motor Sojuza-5 na kerozin i tekući kisik RD-171MV temelji se na tehnologiji koja seže desetljećima unatrag do rakete-nosača Energija, koju je Sovjetski Savez koristio za lansiranje svemirskog šatla Buran. Modificirana verzija, RD-171, korištena je za rakete Zenit.

Rusija također nastoji zamijeniti i obitelj raketa Zenit i zastarjelu raketu-nosač Proton-M. Nova raketa Irtiš imat će nešto veće glavne spremnike goriva, što će joj dati nosivost od oko 17 metričkih tona u nisku Zemljinu orbitu.