ST50 je, dakle, najnovije rješenje za male korisnike iz Lenovove serverske ponude. Dakako, server mogu koristiti i veliki korisnici, no naglasak je na tome da je riječ o jeftinijem, kompaktnijem, samostojećem i tišem sustavu, koji će korisnik staviti u pogon unutar samog ureda. Na domaćem će tržištu ST50 biti dostupan u tri osnovne varijante, koje su zapravo modifikacije osnovnog modela koji Lenovo u ponudi ima s oznakom 7Y48A007EA. Varijanta koju smo mi testirali je najjača od tri, a značajna je po tome što ima dvije pločice memorije te po dva SSD-a i čvrsta diska. Srednje skupa varijanta je jednaka, samo ima samo jednu 8-gigabajtnu memorijsku pločicu, a na najjeftinijoj varijanti, osim dodatne memorije, gubimo i oba SSD-a, a što, pak, drastično spušta cijenu.

ST50 ima obličje mini toweru u kojem se krije matična ploča mATX formata. Zamišljeno je da server stoji samostalno na svoje četiri gumene nožice, no Lenovo nudi i opcionalno rackmount kit koji omogućuje montažu u serverski ormar, gdje će ST50 zauzeti četiri mjesta po visini (dakle, i dalje stoji uspravno). S prednje strane računala imamo vidljiv DVD snimač, dva USB-a 3.1 Gen1, malenu tipku za uključivanje servera, dvije LED-ice (power-on status i aktivnost diskova). Kraj LED-a u gornjem dijelu također je skriven senzor ambijentalne temperature – dosta zgodno.

Skroman usis

Donje tri četvrtine maske zauzima prostor za usis svježeg zraka, no on nije baš optimalno iskorišten jer je iza njega uglavnom puna čelična ploča. Iznimka je otvor pri dnu maske, na koji je tvornički montiran jedan 80-milimetarski ventilator, a iza kojeg se u kućištu nalazi kavez s diskovima. U našem slučaju, to su dva Toshibina čvrsta diska poslovne klase, kapaciteta 2 TB, brzine ploča od 7.200 rpm. Diskovi su okrenuti prema bočnoj stranici, i lako se vade pomoću plastičnih ručkica. Gornji kavez u kojem se nalazi DVD snimač u našem je slučaju zapravo kombo kavez, jer je DVD snimač tankog tipa, a kombiniran je s 2,5-inčnim SATA SSD-om. Još jedan SSD ugrađen je ispod tog kaveza. Zanimljivo je da je kombo kavez opremljen malenim 40-milimetarskim ventilatorom, što je s obzirom na korištenje SSD-a, objektivno nepotrebno.

SSD-ovi su inače Intelovi, poslovna serija D3-S4510, kapaciteta 240 GB. Temeljeni su na 64-slojnom TLC NAND flashu, što znači da su performanse u ovakvom kapacitetu skromnije. Zajamčena izdržljivost je 900 TB zapisa, što ispadne maksimalno 2,1 GB po danu unutar pet godina eksploatacije. Podržana je i 256-bitna AES enkripcija. Inače, kad spominjemo enkripciju, valja napomenuti da UEFI matične ploče nudi mogućnost zaštite podataka na diskovima lozinkom. Drugim riječima, mogućnost zaštite od fizičke krađe podataka vađenjem diska iz servera. Čipset na kojem je ploča temeljena, Intel C246, podržava formiranje jednog RAID polja tipa 0,1, 10, 5, a za više od toga potrebno je kupiti dodatni hardverski kontroler, koji se priključuje u jedan od dostupnih PCIe 3.0 utora – x16, x1, x4 (fizički x16).

Sva četiri SATA porta koje ploča nudi, popunjeni su. Zanimljivo je da se u donjem desnom rubu ploče nalaze i M.2 utori, no tako su postavljeni da su neiskoristivi, što je razočaravajuće s obzirom na cijenu konfiguracije. Od dodatnih nedokumentiranih portova na unutarnjem dijelu ploče imamo HDMI priključak (ispod procesora), mikrofonski i linijski ulaz (desni rub ploče), USB-C (također desni rub ploče). Na desnom rubu također se nalaze i četiri USB porta A tipa, na koje su spojeni i prednji USB konektori. To tehnički znači da u jedan od tih utora možemo spojiti USB memoriju s “lakšim” operacijskim sustavom, i tako imati na raspolaganju sva četiri diska i SSD-a.

Na stražnjoj strani kućišta na raspolaganju imamo dva USB-a 3.1 Gen1, dva USB-a 2.0, dva DisplayPorta integrirane grafičke kartice, VGA konektor, konektor za zvučnike i RJ-45 konektor Intelove gigabitne mrežne kartice. Sve je USB konektore moguće kontrolirati preko UEFI-ja i, prema želji isključiti. Vjerojatno većini nije bitno, no integrirana grafika iz novog Xeona podržava 4K razlučivost, uz osvježavanje od 60 Hz, što ranije nije bio slučaj. Za cirkuliranje zraka kroz kućište zaduženi su dedicirani 92-milimetarski ventilator koji visi na gumenim vijcima, te ventilator ugrađen u 250-vatno napajanje koje zadovoljava standard 80 PLUS Platinum. Bočna stranica kućišta skida se bez uporabe alata, a moguće ju je zaštititi od otvaranja uz pomoć Kensington bravice ili klasičnog lokota.

Xeonić

Računalo je temeljeno na novom Xeonu E-2124G. Riječ je o, za današnje pojmove, skromnijem procesoru s četiri fizičke jezgre i bez podrške za HyperThreading. Temeljni radni takt procesora je 3,4 GHz, uz maksimalni Turbo od 4,5 GHz. U praksi, pak, pod punim opterećenjem procesor održava takt od 4,1 GHz, a maksimalni takt ne ide više od 4,4 GHz. Procesor, prema Intelovim specifikacijama, podržava do 128 GB ECC memorije, no Lenovov server ne podržava više od 64 GB preko četiri memorijska utora. Dva su u našem slučaju bila popunjena 8-gigabajtnim ECC modulima DDR4 2666. Procesor hladi jednostavan aluminijski hladnjak s ventilatorom koji puše prema procesoru.

Kada govorimo o hlađenju, nemoguće je izbjeći i temu buke. Lenovo zapravo naglašava da je server dizajniran kao vrlo tih. U videu na YouTubeu Lenovo Press službe naglašava se da server emitira samo 19 dB buke, što ga čini prikladnim čak i za vrlo zahtjevne namjene kao što je studio za snimanje glazbe. U praksi to, nažalost, nije baš tako. Rashladni sustav konfigurira se kroz UEFI, a na raspolaganju nam je nekoliko profila – 2xHDD, 4xHDD, Performance i Full Speed. Tvornički je naštiman Performance, koji je umjereno bučan. Mi smo podesili profil 4xHDD, jer to odgovara našoj konfiguraciji, i u tom načinu rada sustav generira konstantnih 42 dBA. U toj konfiguraciji procesor pod punim opterećenjem dostiže maksimalnu temperaturu od 85 °C, s time da je prosječna nekoliko stupnjeva niža. Prebacivanjem u tiši režim rada, ventilatori na kućištu sporije se vrte, pa i buka dosta pada, na prosječnih 39 dBA. Ipak, pod punim opterećenjem događa se da se ventilator na procesoru naglo ubrza kako bi spustio temperaturu s maksimalnih 90 °C na prihvatljiviju razinu. S 39 dBA server je prilično tih, no ne i posve nečujan. S obzirom na svrhu servera, čini nam se da nema potrebe koristiti više brzine ventilatora.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.