Lenovova serije ThinkPad X2xx smjestila se između klasičnih 14-inčnih modela iz serije T4xx i premium modela ThinkPad X1 Carbon. Ovogodišnji predstavnik odaziva se na ime X280, a predstavlja prvi veliki redizajn još od modela X240, koji je lansiran prije čak četiri godine. Osim nove Intelove CPU platforme, koja donosi procesore s četiri fizičke jezgre čak i u ovakve 12,5-inčne laptope, najveći novitet bez sumnje je redizajnirano kućište, koje je serije X2xx ponovno svelo na razumne dimenzije u odnosu na slične uređaje. Točnije, novo je kućište tri milimetra tanje i skoro 300 grama (ukupno 1.137 grama) lakše od prethodnog. Dizajn je, naravno, vrlo usklađen s onim što Lenovo nudi na ostalim ovogodišnjim ThinkPadovima.

Crno kućište izgubilo je gumasti finiš, a dobilo glađu mat teksturu. Odabir materijala uvjetovan je klasom – magnezijska legura u kombinaciji s karbonskim vlaknima, od kojih je izrađen poklopac. On je s tijelom povezan s dvije metalne šarke koje dozvoljavaju rastvaranje do 180°, no nažalost, nisu dovoljno labave da omogućuju otvaranje bez korištenja obje ruke. Na poleđini uređaja nalazi se usis za rashladni sustav te dva pristojna zvučnika. Unutrašnjosti je moguće relativno lako pristupiti jer ju štite samo nekoliko vijaka s križnom glavom. Naknadno je laptopu moguće promijeniti SSD i bateriju, ali nije moguće nadograditi memoriju jer su oba “modula” od po 4 GB zalemljena na matičnu ploču. Stariji uređaji iz iste serije inače su imali odvojivu bateriju, s opcijom instalacije jače i glomaznije baterije za korisnike većih zahtjeva. Još jedan slobodni utor na našem primjerku je M.2 utor, namijenjen ugradnji LTE modema. Laptop na stražnjem rubu ima utor za SIM karticu, no koji ne funkcionira bez interne kartice. Zanimljivo je da je taj otvor iskorišten za implementaciju microSD čitača, što mu pristup čini vrlo nepraktičnim.

Na lijevom boku smješteni su USB-C 3.1 Gen1 port, koji ujedno služi kao primarni port za punjenje laptopa, Thunderbolt 3 / USB-C 3.1 Gen2, mini ethernet port (za rad potreban adapter), USB 3.1 Gen1, HDMI i combo konektor za headset. Na suprotnoj su strani čitač pametnih kartica, namijenjen autentikaciji korisnika, USB 3.1 Gen1 (stalno aktivni, namijenjen punjenju mobitela i slično) te bravica Kensington. Između USB porta i čitača kartica smješten je ispušni otvor rashladnog sustava. X280 može se spojiti i na dock, no u tom slučaju koristi se i Thunderbolt 3 i mini ethernet port. Preko Thunderbolta 3 možete se spojiti i na prikladni monitor koji će preko kabela također na sebe povući brdo konektora. Što se tiče dodatnih sigurnosnih mogućnosti, treba spomenuti web-kameru s kliznim poklopčićem. Lenovo u ponudi ima i varijantu uređaja s IR kamerom, koja, pak, omogućuje autentikaciju licem, no ona iz nekog razloga nema poklopčić kojim se možemo i fizički zaštititi od radoznalih hakera.

Testirana varijanta opremljena je Full HD IPS ekranom prosječnih mogućnosti. Maksimalna svjetlina iznosi 268 cd/m², što je natprosječno, no ne i izvrsno. Mogućnost reprodukcije boja je slabija, s pokrivenošću sRGB spektra od 68%. Tvornička kalibracija game je dobra, a toplina boja nešto je viša od idealne (7.100 umjesto 6.500 kelvina). Ukratko, vrlo solidan uredski monitor, no ništa više od toga. U kontekstu dizajna, okvir monitora, nažalost, ne slijedi trendove, pa su letvice neugledno debele. Da nije tako, Lenovo bi u kućište istih dimenzija mogao ubaciti i monitor veće dijagonale.

Ispod monitora kočoperi se prekrasno izvedena tipkovnica s velikim enterom i bijelim pozadinskim osvjetljenjem s nekoliko razina jakosti. Malu zamjerku upućujemo na račun smanjenih gabarita tipki, na kojima su hrvatski dijakritici, no to nije nešto na što se ne da navići. Usred tipkovnice je precizni crveni TrackPoint, koji možete koristiti u kombinaciji s velikim i dobro izvedenim touchpadom s integriranim tipkama. Iznad touchpada nalaze se tri tipke, namijenjene uporabi s TrackPointom. Desno od touchpada je čitač otiska prsta.

Ispod haube prilično je snažan četverojezgreni procesor Core i5-8250U nove generacije, što predstavlja golemo ubrzanje u odnosu na starije verzije laptopa. Rashladni sustav se, doduše, ne može baš nositi s njegovim punim opterećenjem, što možemo vidjeti iz grafikona kontinuiranog izvođenja testa Cinebench R15. Pri opterećenju svih jezgri inicijalni rezultat je 597 boda, a nakon nekoliko izvođenja, performanse padaju na oko 510 bodova, što je, dakle, pad od 15-ak posto. Kad je pod opterećenjem samo jedna jezgra, performanse su konstantne (145 cb). Kad uređaj skinemo na bateriju, performanse dodatno padaju zbog kresanja maksimalne Turbo frekvencije procesora. Inicijalni višejezgreni test iznosi 556 bodova, dakle, 10% manje nego na napajanju, a mjerenjem brzine samo jedne jezgre, dolazimo do 128 bodova. Autonomija pod baterijom inače je dosta dobra – izmjerili smo skoro šest sati uz svjetlinu ekrana od 190 cd/m². S obzirom na to da je riječ o testu pod konstantnim laganim opterećenjem, u praksi se pri uredskom radu može očekivati autonomija od 12-ak sati.

Od ostatka internog hardvera imamo 256-gigabajtni NVMe SSD relativno skromnih performansi, što za laptope, nažalost, nije ništa čudno. To konkretno znači da je brzina čitanja izvrsna, a brzina pisanja je na razini boljih SATA SSD-ova. S obzirom na namjenu računala, tu nema ništa sporno. Za mrežu se brine kombinacija Intelovih adaptera – I219-V za žični gigabitni pristup te Intel Dual Band Wireless-AC 8265 za bežično spajanje do brzine od 667 Mbit/s.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.