Iako su konvertibilni laptopi obično 13-inčni ili manji, modeli s većim ekranom, usprkos višoj masi, imaju svoje prednosti. Nedavno smo imali prilike isprobati Lenovov IdeaPad Yoga C930, koji se također može pohvaliti 14-inčnim ekranom, a sada je, pak, pred nama vrlo sličan uređaj iz HP-ove game. Ono što EliteBook x360 1040 G5 u startu razlikuje od Lenovova pulena jest fokus na korporativne korisnike. EliteBook u sebi ima kombinaciju Intelove platforme vPro, koja omogućuje, odnosno olakšava, daljinsko održavanje laptopa od tvrtkina IT odjela. Tu je i HP-ova vlastita ponuda sigurnosnih značajki u obliku Sure Start BIOS-a, internetskog preglednika Sure Click, koji svaki tab vrti u virtualiziranom kontejneru radi zaštite host OS-a, itd. Primjerice, ovo je jedan od rijetkih laptopa koji nude trostruku zaštitu autentikacije korisnika na računalu – preko čitača otiska prsta, preko IR web-kamere i standardne tekstualne lozinke.

Odlično kućište

 EliteBook poput Yoge ima podršku za korištenje digitalne olovke koja nam omogućuje da potpuno iskoristimo prednosti ekrana osjetljivog na dodir i sâmog formata laptopa. Olovka Active Pen se ne isporučuje sa svim varijantama laptopa, no s ovim modelom kojeg smo testirali dolazi. S druge strane, olovka na Yogi standardna je oprema, ima svoj utor u kućištu laptopa, gdje se sprema pri transportu, a istovremeno i puni. HP-ova olovka ima ugrađen magnet te se pričvršćuje na bok laptopa, otkuda pri prenošenju može lako spasti (što nam se nekoliko puta i dogodilo). Punjenje je potrebno napraviti ručno, preko USB-C konektora skrivenog iza gumenog poklopčića. Olovka je većih dimenzija nego ona na Yogi, lakše se i bolje koristi te je bliže karakteristikama olovaka koje se inače koriste na grafičkim tabletima.

Kao što možete pretpostaviti, i laptop se puni preko USB-C konektora, što je svakako dobrodošla značajka. Na desnom boku dva su Thunderbolt 3 konektora, od kojih se jedan koristi za punjenje laptopa, HDMI konektor pune veličine, USB 3.1 Gen1, koji može biti iskorišten za punjenje drugih uređaja, čak i kad je laptop sklopljen, a na lijevom boku je još jedan takav USB konektor, kombinirani konektor za slušalice i mikrofon te utor za Kensington bravicu. Neki modeli imaju i LTE modem pa se na lijevom boku nalazi utor za nano-SIM karticu. Čitača SD kartice, nažalost, nema. Kao i kod ostalih konvertibilnih laptopa, na bokovima EliteBooka x360 nalazimo tipke za uključivanje računala te reguliranje glasnoće zvučnika.

EliteBookove standardno krasi aluminijsko kućište prirodne boje pa ni ovaj nije iznimka. Korištenje ovako svijetle boje vrlo je zahvalno u pogledu vidljivosti mrlja na laptopu. Poklopac i gornji dio baze laptopa završeni su pjeskarenjem, a rubovi su brušeni, pa time i sjajniji, a dodatni sjajni detalji su bočne tipke te kromirani HP-ov logo na poklopcu laptopa. Na čvrstoću i kvalitetu izvedbe kućišta ne možemo se požaliti, što se moglo i očekivati za poslovni laptop visoke klase. Donji dio baze laptopa prekriven je plastičnom pločom, koja je za kućište fiksirana T5 tipom vijaka. Pristup unutrašnjosti laptopa samim time nije težak. Tu nalazimo bateriju od 58 Wh, sustav za hlađenje, koji se sastoji od dva ventilatora koji izbacuju toplinu na stražnji rub kućišta, i M.2 SSD koji je skriven iza aluminijske pločice. Memorija i WLAN modul zalemljeni su na matičnu ploču, i samim time nije ih moguće lako zamijeniti. Masa laptopa iznosi 1,43 kg

Svijetao ekran, ali…

Kod laptopa visoke klase, pogotovo ovakvih koji se mogu koristiti kao tableti, ekran je iznimno bitna stavka korisničkog iskustva. EliteBook x360 1040 G5 u testiranoj varijanti, prema našem kolorimetru, ima vrlo dobar FHD IPS ekran. Vršna svjetlina je odličnih 600 cd/m², pokrivenost sRGB palete boja 94%, uz DeltaE vrijednost od samo 0,78 bodova (drugim riječima, boje su vrlo vjerne). Toplina bijele točke kalibrirana je na 6.900 kelvina, uz vrijednost gamma krivulje od idealnih 2.2 i kontrastni omjer 1.100:1. Problem je, nažalost, to što je vanjski finiš ekrana anti-glare mat tipa. Sloj AG materijala očito je predebeo, jer ekran čini zrnatim usprkos solidnoj nativnoj razlučivosti FHD-a. Uz to, drastično je smanjen i kut gledanja pa ekran nudi punu svjetlinu samo ako se gleda pod idealnim kutem, a u svim drugim slučajevima izgleda tamno, visokoj maksimalnoj svjetlini unatoč. Osim s ovakvim, uređaj je dostupan s još nekoliko različitih varijanti ekrana. S jednakim FHD ekranom, no sjajnim finišem kojeg ne muče spomenuti problemi zrnatosti i ograničenog kuta gledanja. Nadalje, tu su FHD ekran slabije svjetline (400 cd/m²) s AG i sjajnim finišem, te 4K ekran svjetline 500 cd/m² sa sjajnim finišem. Ovaj “jači” FHD ekran, koji je implementiran u naš uređaj, nudi još jedan trik koji će znati cijeniti zahtjevni korisnici – brzinu osvježavanja od 120 Hz, što čini interakciju s ekranom iznimno fluidnom, bilo da koristite prst, digitalnu olovku, touchpad ili miš.

Treba naglasiti da je testirani uređaj opremljen i tehnologijom smanjivanja vidljivog kuta ekrana SureView, radi povećanja privatnosti na javnim mjestima, no ta se funkcija aktivira preko tipke i nije standardno uključena. Rubovi ekrana relativno su tanki. Točnije, tanke su bočne letvice, a gornja i donja i dalje su ostale debele. Debljina gornje letvice može se, doduše, objasniti implementacijom IR kamere, koja omogućuje funkciju autentikacije u Windowse Windows Hello u svim svjetlosnim uvjetima. Sâma je kamera razlučivosti Full HD, no ne neke osobito visoke kvalitete snimke.

Aluminijsku bazu laptopa krasi ugodna tipkovnica s bijelim pozadinskim osvjetljenjem, s lijeve i desne strane uokvirena zvučnicima koje potpisuje Bang & Olufsen. Još jedan par zvučnika nalazi se na donjem dijelu baze, pa na raspolaganju zapravo imamo četiri zvučnika koji u praksi zvuče dosta dobro i glasno. Gornji red tipki manji je od ostalih, baš kao i kursorske tipke, koje nisu izdvojene od ostatka tipkovnice. Programerima i administratorima mogla bi se svidjeti činjenica da su tipke za navigaciju tekstom (Home, End, Page Up i Page Down) smještene u stupac na krajnjem desnom rubu tipkovnice, što olakšava korištenje.

Čitač otiska prsta spomenuli smo ranije, a on je smješten s desne strane, ispod tipkovnice. Touchpad je također izveden odlično. Podržava Microsoftovu specifikaciju Precision touchpad te je iznimno precizan, s jasno definiranim integriranim tipkama.

Osrednje performanse

Hardversku osnovu testiranog modela čini nešto stariji četverojezgreni procesor Core i5-8350U, sparen s jednim 8-gigabajtnim modulom 2.400-megahercne DDR4 memorije. Samim time, memorijski kontroler radi u jednokanalnom modu, a kako je memorija zalemljena, nadogradnja nije moguća. S druge strane, jače varijante istog laptopa mogu biti opremljene s do 32 GB memorije, koja će raditi dvokanalno. Maksimalnih 32 GB memorije za ovakav tip uređaja prilično je neobično – ostali modeli uglavnom nude 16 GB. S izborom SSD-a HP se nije baš proslavio – tu je 256-gigabajtni SK-Hynixov NVMe SSD dosta slabih performansi (u odnosu na ono što NVMe SSD-ovi teoretski mogu).

Performanse procesora pristojne su, iako treba naglasiti kako sumnjamo da se rashladni sustav može nositi s i7 procesorom koji je također dostupan kao opcija. Ovaj ugrađeni i5 nekakav je optimum za ovo kućište i ovakav rashladni sustav. Ventilatori su kalibrirani da se ne uključuju često, a kad se uključe, pod visokim opterećenjem, imaju dosta visok zvuk, koji ne prelazi razinu od prihvatljivih 41 dBA. Pritom temperatura tipkovnice ide do 37 °C u središnjem dijelu, odnosno 31 °C na bočnim dijelovima tipkovnice. Za mrežnu komunikaciju brine se Intelovo rješenje Wireless-AC 8265 u vPro varijanti. Riječ je o starijem mrežnom adapteru, koji u 2x2 konfiguraciji ide do brzine od 866 Mb/s. Bluetooth 5.0 nije podržan, već samo starija verzija standarda 4.2.

Na kraju, tu je jedan od najbitnijih aspekata svakog poslovnog laptopa, a to je trajanje baterije. Na ovom smo uređaju trajanje baterije mjerili novim testom integriranim u PCMark 10, a koji stvara realnije opterećenje nego test iz starijeg PCMarka 8 koji smo dosad koristili. Uz svjetlinu ekrana podešenu na 190 cd/m² i uključen te aktivan WiFi, na ovom smo uređaju iz baterije izvukli gotovo 10 sati rada, što je prilično impresivna brojka.

Baterija – 9:42 h

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.