Pod procesorom Coffee Lake mislimo, dakako, na posljednju inačicu Intelove x86 arhitekture, koja je inkarnirana u sklopu procesora Core osme generacije. Ta relativno nova serija procesora bitna je zbog toga što predstavlja izravan odgovor na AMD-ove procesore Ryzen, koji su korisnicima inicijalno ponudili dvostruko više fizičkih procesorskih jezgri u odnosu na ekvivalentne procesore Core sedme generacije. Coffee Lake kao Intelov odgovor stoga nudi veći broj jezgri u odnosu na izravne prethodnike.

Četveropreg protiv ventilatora

U slučaju ovog EliteBooka riječ je o dvije fizičke jezgre više, što je povećanje od 100% u odnosu na stariji Intelov procesor. Točnije, laptop je temeljen na 15-vatnom modelu Core i5-8250U koji raspolaže s četiri fizičke jezgre s podrškom za Hyper Threading, koje rade na temeljnom taktu od 1,6 GHz, odnosno maksimalnom taktu od 3,4 GHz. Integrirana grafika iznimno je slična onoj iz prethodne generacije čipova, i samim time otužna je u odnosu na ono što nude AMD-ovi mobilni APU-ovi ili, pak, Intelovi procesori Kaby Lake-G. No, riječ je o poslovnom laptopu, i u tom je smislu grafika sasvim adekvatna.

Kada govorimo o performansama procesora u laptopima, veliku ulogu igra i kapacitet rashladnog sustava da temperaturu procesora drži pod kontrolom. U idealnom slučaju, procesor pod opterećenjem ima konzistentne performanse, no kada je riječ o kompaktnim poslovnim laptopima, implementacija hlađenja predstavlja kompromis između dimenzija, buke i performansi. Performanse procesora u EliteBooku padaju kako se uređaj zagrijava. Nakon šestog izvođenja testa Cinebench koji opterećuje sve jezgre procesora, rezultat je pao 12,5%, a potencijalno bi padao i ponešto više da smo nastavili s konstantnim opterećenjem. Isti test može se izvesti i tako da se opterećuje samo jedna jezgra, no u tom se slučaju hlađenja pokazuje dovoljno dobrim da performanse ne padaju.

Dobra stvar je to što je ventilator hlađenja čak i pod visokim opterećenjem zapravo dosta tih, što se svakako traži od uređaja poslovne namjene. Temperatura kućišta pod visokim opterećenjem doseže 34 °C na donjoj strani prijenosnika, 32 stupnja na desnoj strani tipkovnice, oko Entera, 29 stupnjeva s lijeve strane tipkovnice, odnosno 27 stupnjeva na odmorištima za dlanove. Kada se laptop ne “gazi”, te su temperature, dakako, nekoliko stupnjeva niže. Rashladni sustav topli zrak izbacuje preko otvora na lijevom boku uređaja.

Ojačana konstrukcija

Kada govorimo o radnoj temperaturi laptopa, u cijelu priču svakako treba uračunati i materijal od kojeg je načinjen. EliteBookovi su inače načinjeni uglavnom od aluminija, no HP je na ovom novom modelu pete generacije još malo pojačao konstrukciju. Donja polovica laptopa izrađena je od jednog komada aluminija, na koji je s donje strane vijcima fiksiran aluminijski poklopac koji priječi pristup komponentama. Od aluminija je izrađen i poklopac, ukrašen kromiranim HP logom. Jedini plastični dijelovi su tipke, unutarnji okvir ekrana te letvica na gornjem dijelu poklopca ekrana, koja služi za propuštanje radijskog signala WiFi antena. Poklopac ekrana za kućište je fiksiran preko jedne velike šarke, čime je povećana robusnost u odnosu na dvije manje šarke na modelu prošle generacije. Laptop je općenito izrađen vrlo impresivno i nemamo nikakvih zamjerki na čvrstoću konstrukcije i iskorištenih materijala. Teži samo 1,84 kg, a debeo je 17 mm.

Crni metalni okvir ekrana prosječne je debljine, i samim time, neimpresivan. Na gornjem dijelu smještena je web-kamera s kliznim poklopcem kojim možemo fizički blokirati leću, a oko nje su smješteni stereo mikrofoni. Donja letvica ukrašena je HP-ovim logom. Sâm ekran temeljen je na IPS tehnologiji, a nudi 15,6-inčnu dijagonalu razlučivosti Full HD. Riječ je o najslabijem tipu ekrana koji HP nudi na ovoj šasiji. To u praksi znači da imamo pokrivenost sRGB spektra od samo 67%, maksimalnu svjetlinu od 236 cd/m², uz kontrastni omjer od 1.000:1 i tvornički kalibriranu toplinu boja na 6900 kelvina, što je nešto hladnije od idealnih 6.500 kelvina. Ono što posebno bode u oči jest tvornička krivulja game, koja nam zapravo govori koliko je jako podešen kontrast monitora. Idealna vrijednost game je 2.2, a na ovom je laptopu ona 2.8, što znači da je ekran pretjerano kontrastan, zbog čega se gube detalji u sjenama i vrlo svijetlim područjima kadra. To je doduše moguće riješiti kalibracijom pomoću kolorimetra.

Osim vrlo prosječne mogućnosti prikaza boja i jakosti pozadinskog osvjetljenja, ekran pati i od neravnomjernog osvjetljenja kada je svjetlina niža od maksimalne. Lijeva strana ekrana na našem primjerku, prema mjerenju, imala je između 10 i 20 posto slabije osvjetljenje od desne. Ukratko, riječ je o IPS monitoru nižeg razreda, koji nudi bolju kvalitetu slike i šire kutove gledanja u odnosu na tipične TN monitore, no neće vam biti dovoljno dobar ako tražite točnost prikaza boja ili jako pozadinsko osvjetljenje koje se može nositi s vanjskim danjim svijetlom. Srećom, postoje i varijante s boljim monitorima, ali i više cijene.

Redizajnirana tipkovnica

S obzirom na to da je laptop 15-inčni, nudi raskošnu tipkovnicu s dediciranim numeričkim tipkama. Ona je u odnosu na model G4 redizajnirana – tipke su malo uglatije, baš kao i tijelo prijenosnika, a izmijenjen je i najgornji red tipki, gdje su dodane dedicirane tipke za upravljanje HP-ovom aplikacijom koja omogućuje sparivanje laptopa s mobitelom. Valja napomenuti da smo imali problema s korištenjem tipki za regulaciju svjetline ekrana – jednostavno nisu radile, što se vjerojatno može pripisati greški u driverima. Zveckanja ili savijanja na ovoj tipkovnici nema, no imajte na umu da tipke imaju relativno kratak hod, što se neće svidjeti dijelu korisnika. Pozadinsko osvjetljenje tipki bijele je boje, a implementirano je i u kombinaciji s hrvatskim znakovima koji su izvedeni jednako kao i ostale tipke na tipkovnici. Još jedan bijeli detalj su statusne LED-ice, smještene na lijevoj strani donjeg ruba kućišta prijenosnika.

Posred tipkovnice implementiran je PointStick, HP-ov ekvivalent Lenovova TrackPointa. Nažalost, iako je TrackPoint u pravilu povezan s iznimnom preciznosti, ovaj PointStick priuštit će vam sasvim suprotno iskustvo. Njegovoj upotrebljivosti ne pomaže činjenica da ima samo dvije tipke, a treća, inače namijenjena scrollanju, izostavljena je. Srećom, ispod tipki PointSticka smjestio se veliki stakleni touchpad s vlastitim integriranim tipkama. Touchpad je izrađen izvrsno te radi odlično, što treba zahvaliti poštivanju Microsoftove specifikacije Precision Touchpad. S desne strane tipkovnice imamo i čitač otiska prsta, ako preferirate taj način ulogiravanja u računalo.

Iznad tipkovnice se, pak, nalazi stilizirana letvica, iza koje se kriju zvučnici koje potpisuje Bang & Olufsen. Usprkos zvučnom imenu, nisu baš impresivni, pa je zahtjevnijim slušačima preporuka korištenje slušalica. Njih je moguće spojiti na combo konektor na desnom boku laptopa. Tu se nalaze i utor za SIM karticu (iako ova verzija nema 4G modem), jedan USB 3.1 Gen1 port, HDMI izlaz, rasklopivi konektor Intelove gigabitne mrežne kartice, HP-ov konektor za dock, Thunderbolt 3 i okrugli konektor za napajanje. S lijeve strane, pak, imamo još jedan USB 3.1 Gen1 i čitač pametnih kartica. Pohvaljujemo implementaciju Thunderbolta 3, koji otvara mogućnosti spajanja različitih uređaja visokih performansi, ili dockova, no ne sviđa nam se što je izbačen čitač kartica.

Na početku smo obradili mogućnosti procesora i hlađenja, no nismo naveli ostale specifikacije hardvera skrivenog u kućištu laptopa. Tu su jedna 8-gigabajtna pločica DDR4 2133 memorije, uz jedan slobodni utor koji ostavlja prostor za nadogradnju. Pohrana je riješena Toshibinim 256-gigabajtnim NVMe SSD-om, koji je spojen preko sučelja PCIe 3.0 x4 na procesor. Nažalost, riječ je o jednom od onih sporijih NVMe SSD-ova koji imaju dobre performanse prilikom čitanja, no nisu baš brzi prilikom pisanja. To u praksi znači da SSD pri sekvencijalnom čitanju “vuče” oko 2.000 MB/s, no samo 400 MB/s kad sekvencijalno piše. Opet, sasvim je to OK za uredski rad koji je primarni fokus ovog uređaja. Za bežično povezivanje također se brine Intelova kartica, i to Wireless-AC 8265, koja može povući do 667 Mbit/s preko protokola 802.11ac.

U kućištu se također krije i baterija od 57.000 mWh, koja ovom prijenosniku osigurava iznimno dobru autonomiju na tvorničkim postavkama. U našem standardiziranom testu, koji rabi svjetlinu ekrana od 190 cd/m² i baterijski test PCMarka 8 (Office Accelerated profil) laptop je izdržao impresivnih sedam i pol sati. E sad, primijetite da smo naglasili tvorničke postavke. To implicira da je Turbo Boost procesora isključen kad laptop radi preko baterije. Samim time, procesor ne diže takt iznad osnovnih 1,6 GHz, pa su mu performanse solidno ograničene. Da smo ga pustili da se razmaše (što je moguće podesiti preko UEFI-ja), autonomija bi zasigurno bila slabija.

 NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.