Na prvi pogled pred nama su dva klasična pisača iz poznate nam Epsonove linije uređaja sa sustavom ink tank, odnosno neprekidnim punjenjem tintom (Continuous Ink Supply System – CISS). Da vas podsjetimo, taj sustav Epson je na stolne pisače donio 2011., a prije toga se koristio na profesionalnim pisačima i ploterima raznih proizvođača, ali često kao naknadna prerada – zbog mogućnosti jednostavnog korištenja zamjenskih tinti, malo koji ga je proizvođač isporučivao tvornički ugrađenog, makar i kao opciju. U odnosu na klasičnu izvedbu tintnih pisača, Epsonovi pisači sa sustavom ink tank ne koriste dopunu tinte pomoću klasičnih spremnika koje kompletno mijenjate kada se tinta u njima potroši, nego vam omogućuju dolijevanje tinte iz posebnih bočica u vanjski spremnik, iz kojeg je onda pisač uzima prema potrebi. Prednost takvog načina ispisa znatno je niža cijena – iznos koji plaćate po otisku konkurencija teško može nadmašiti. Također, ako baš želite i mislite da vam se to isplati, u spremnik možete nalijevati i zamjensku tintu, jer pisač nema načina kojim bi ustanovio da ste to napravili.

Ipak, takav sustav ima i nekoliko nedostataka: inicijalna cijena uređaja viša je od očekivane (to jest, za isti novac dobit ćete klasični pisač boljih karakteristika i opreme), a sam sustav dolijevanja nije bio dovoljno rafiniran. Kroz Bug Lab prošao je povelik broj pisača sa sustavom ink tank, i tek smo u rijetkim slučajevima dopunu tinte uspjeli izvesti bez zapackavanja sebe, pisača i okoline.

Konkurencija je dobra stvar

Prije dvije godine stopama Epsona krenuo je i Canon – njegova serija stolnih pisača PIXMA G zasnivala se na istom principu, no rješavala je jednu boljku: sustav za dolijevanje tinti bio je izveden znatno bolje, uz minimalnu mogućnost da ćete se zaprljati prilikom dopunjavanja ili da će se tinta razliti tijekom transporta.

Čini se da je konkurencija dobra stvar, jer najnovija generacija Epsonovih inktankaša nudi istu stvar kao i Canon – ali izvedenu još bolje. Za razliku od prethodnih Epsonovih modela, na ovima je eliminiran ogromni vanjski spremnik koji je bio nezgrapno zakvačen za kućište pisača i predstavljao opasnost prilikom transporta (na novim modelima čak nema ni prekidača za stavljanje pisača u “transportno stanje”). Također, redizajnirane su bočice i sustav dolijevanja, i to tako da je sada praktično nemoguće razliti tintu po pisaču ili po stolu. Jednostavno okrenete otvorenu bočicu i stavite je na vrh spremnika – tinta neće poteći dok bočicu lagano ne pritisnete. Samim time, novi pisači znatno su ugodniji i jednostavniji za održavanje, a dopunu tinte možete na njima povjeriti i osobama koje baš nisu vične tehničkim poslovima. Kao i kod prethodnika, razinu tinte provjeravate vizualno – spremnici su s prednje strane prekriveni transparentnom plastikom i lako je utvrditi kada se razina tinte u nekome od njih približila dnu, što zahtijeva dolijevanje.

Jedan jači, jedan kućni

Na testu smo imali dva modela iz nove generacije pisača, oba višefunkcijska – Epson EcoTank ITS L4150 i L6190. Prvi nam je na test došao s praznim spremnicima. Nakon početnog oduševljenja jednostavnim ulijevanjem tinte, hladan tuš bilo je čekanje od čak 12 minuta da pisač odradi inicijalno punjenje sustava tintom. Srećom, taj postupak morate napraviti samo prvi put.

Zahvaljujući novom sustavu spremnika s tintom, uređaj je kompaktnih dimenzija, a zanimljiv dizajnerski detalj je i vrlo tanki poklopac skenera smještenog na vrhu. Budući da je riječ o uređaju iz ulaznog segmenta, ugrađen je isključivo plošni skener. Pohvaljujemo to što je Epson i ovaj model odlučio opremiti bežičnom mrežom pa i Wi-Fi Directom, što znatno olakšava ispis s mobilnih uređaja. Na žalost, za ugodno korištenje nedostaje kontrolna ploča sa zaslonom – kompliciranija podešavanja izvode se kroz softver na računalu. Postavljanje bežične mreže, nekada Epsonova boljka, ovdje je izvedeno prilično bezbolno – instalacijski program bez problema je prepoznao našu mrežu i spojio pisač na nju. Želite li koristiti Wi-Fi Direct, morat ćete prebaciti pisač u odgovarajući način rada, što se obavlja tipkom na kontrolnoj ploči. Pisač nije pretjerano brz – dobit ćete nekih 5 stranica po minuti u boji te dvostruko više ako ispisujete crno-bijelo.

EcoTank ITS L6190 znatno je ozbiljniji i zaokruženiji uređaj. Opremljen je jedinicom za automatski obostrani ispis te automatskim ulagačem dokumenata (ADF) koji, nažalost, ne skenira obostrano. Tu su i ugrađeni Ethernet priključak (pored USB-a te Wi-Fija i Wi-Fi Directa), kao i kontrolna ploča sa zaslonom osjetljivim na dodir koja korištenje čini bržim i ugodnijim. Sučelje zaslona prevedeno je na hrvatski. Zanimljivo je da ugrađenim telefaksom također upravljate preko zaslona – na kontrolnoj ploči ne postoji klasična telefonska (T9) tipkovnica za tu namjenu.

Pisač je također osjetno brži od slabijeg modela – 15 stranica po minuti crno-bijelo i 8 stranica u boji, što se poklapa s rezultatima koje smo izmjerili. Kao i kod slabijeg modela, i ovaj ima zanimljivu dizajnersku sitnicu kod skenera – ADF je izveden u obliku posebnog poklopca, i dok ga ne rasklopite nećete ni primijetiti da postoji.

Kao i većina dosadašnjih modela iz Epsonove ponude pisača s ink tankom, i ovi modeli namijenjeni su za kućnu i uredsku upotrebu te koriste ispisni mehanizam s četiri boje. Na kvalitetu ispisa nemamo osobitih primjedbi – više je nego dovoljna za ispis uredskih dokumenata, web-stranica i sličnih sadržaja.

Najbolja strana oba uređaja je cijena otiska – u paketu s njima dobit ćete dovoljno bočica tinte za ispis 14.000 crno-bijelih stranica te 11.200 (model L6190) odnosno 5.200 (model L4150) stranica. Što se tiče bočica koje kasnije nabavljate, one traju slično – 7.000 stranica crne te 6.000 stranica (pojedinačno) svaka boja.

Na žalost, uz sve ovo ide i naličje – cijena samih uređaja značajno je viša od cijene usporedivih uređaja sličnih karakteristika i brzine koje danas možete pronaći na tržištu.

 NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.