Uredska računala generalno možemo podijeliti u dvije kategorije – modele kod kojih su kućište i monitor odvojeni te modele All-in-One, gdje je računalo ugrađeno u isto kućište kao i monitor. AIO PC-jevi tvrtkama su dragi zbog kompaktnijeg dizajna i znatne redukcije u broju kabela, no mana im je to što hardverski nisu jednako nadogradivi kao klasični modeli. Čak nije toliko stvar u nadogradnji samih komponenti koliko u činjenici da monitor nije moguće iskoristiti ponovno u kombinaciji s modernijim PC hardverom, a upravo taj hardver zastarijeva mnogo brže nego monitor i ulazne periferije.

Dellovo rješenje je OptiPlex 7070 Ultra – maleni PC temeljen na ultra mobilnim procesorima koje inače nalazimo u laptopima, prilagođen ugradnji na stražnju stranu monitora, bilo direktno, preko VESA nosača, bilo u prilagođeni stalak za monitore kompatibilan sa svim Dellovim monitorima. Dimenzije PC-ja su 96 × 256 × 20 mm. Drugim riječima, vrlo je tanak, poput modernog laganog laptopa, dosta uzak i vrlo dug. Predviđen je da stoji uspravno jer se na gornjoj užoj strani nalaze otvori za izbacivanje toplog zraka iz rashladnog sustava koji leži na procesoru, a na suprotnom kraju je glavnina konektora – USB-C 3.1 Gen2 s DisplayPortom i napajanjem, okrugli konektor za napajanje, RJ-45 konektor gigabitne mrežne kartice, USB 3.1 Gen2 i USB 3.1 Gen1. Na jednom boku je ostatak konektora – combo audiokonektor, USB-C 3.1 Gen2 s DisplayPortom, USB 3.1 Gen2 te LED-ica za aktivnost diska, a na drugom utor za Kensington bravicu. Povrh žične mreže sustav također ima i Wi-Fi podršku temeljenu na Qualcommovom kontroleru, kad je riječ o Wi-Fiju 5, odnosno Intelovom, ako je riječ o Wi-Fiju 6.

Jedan kabel za sve

Ponuda konektora prilično je moderna, no ključan je tu USB-C jer omogućuje smanjenje broja kabela koji se spajaju na računalo s tri na jedan. Umjesto da su monitor i OptiPlex povezani videokabelom i USB kabelom te da se PC napaja iz vlastitog adaptera, preko USB-C konektora, odnosno kabela kompatibilni monitor (USB-C konektorom koji podržava napajanje) može napajati PC, a preko istog kabela ide i video te USB signal. Povrh toga, preko USB-C porta, odnosno DisplayPorta linka, na OptiPlex moguće je spojiti do tri USB-C monitora zahvaljujući tehnologiji DisplayPort MST (Multi-Stream Transport).

U kućištu računala esencijalno su komponente laptopa – ultramobilni procesor iz Intelove obitelji Whiskey Lake, dva SO-DIMM utora, M.2 utor za Wi-Fi adapter i M.2 NVMe utor za SSD koji prima minijaturne SSD-ove formata 2230. Podržana je ugradnja i 2,5-inčnog SSD-a ili čvrstog diska, koji se na ploču spaja preko minijaturnog internog konektora koji traži korištenje odgovarajućeg adaptera za spajanje na sâm SSD ili disk. Pristup unutrašnjosti PC-ja vrlo je lagan – odstrani se jedan vijak, ploča koja se drži na ostatku kućišta, te se potom dva dijela kućišta klizno rasklope. Uzgred rečeno, 2,5-inčni disk ne ugrađuje se unutar kućišta, već se prvo umeće u gumenu košuljicu, pa potom u metalnu ljusku, koja se na kraju fiksira na mjesto pomične ploče koju smo spomenuli. Opremu za dodavanje 2,5-inčnog diska potrebno je dokupiti. Procesor je zalemljen na matičnu ploču, no sve ostale komponente osim sâme matične ploče, moguće je lako zamijeniti. Od procesora u ponudi su modeli i3, i5 i i7, s dvije do četiri fizičke jezgre. Kupac također može birati obične i vPro modele. Što se tiče memorije, službeno je podržan kapacitet do golemih 64 GB.

Ključni dodaci

Za optimalnu instalaciju PC-ja kupcima je na raspolaganju niz dodataka. To su u prvom redu dva stalka za Dellove monitore, čiji je stup predviđen za umetanje OptiPlexa. Skuplji stalak podržava reguliranje visine monitora, zakretanje lijevo, desno, te rotiranje monitora, a jeftiniji samo regulaciju visine. Potom imamo offset VESA nosač koji omogućuje montažu OptiPlexa u kombinaciji sa zglobnim nosačem za monitor koji se fiksira za stol. Taj VESA nosač omogućuje korištenje uređaja s monitorima koji nisu Dellovi. Potom imamo kratke 60-centimetarske kabele za povezivanje monitora i OptiPlexa (USB-C – USB-C, USB-C – DisplayPort, USB-A – USB-B), dva poslovna IPS monitora (24 i 27 inča), kombinaciju bežičnog miša i tipkovnice, žični miš s čitačem otiska prsta i žični headset. Monitori su posebno zanimljivi – 24-inčni P2419HC i 27-inčni P2719HC. Riječ je o modelima s tankim okvirima, USB hubom i podrškom za USB-C punjenje i ulančavanje preko MTS-a. Drugim riječima, podržane su sve funkcije bitne za optimalno korištenje OptiPlexa 7070 Ultra u kombinaciji s jednim ili više monitora.

Nama je na test inače došao model s procesorom i5, 8 GB memorije, Wi-Fi-6 mrežnom karticom i Toshibinim 256-gigabajtnim SSD-om. Također, na test smo dobili monitor P2419HC, bežični komplet periferija KM636 i dodatni zglobni nosač za monitor. Instalacija sustava vrlo je jednostavna, uz iznimku sređivanja kabela. Priloženi USB-C kabel, naime, vrlo je krut, a uz to smo dobili i standardnu varijantu duljine jednog metra, koju je bilo nemoguće sakriti u stup stalka monitora. Dell je predvidio da se kabeli organiziraju preko omče u donjem dijelu stalka, što je OK rješenje ako na raspolaganju imate kratke kabele.

Kao što se moglo pretpostaviti, sustav je tijekom rada doslovno nečujan, usprkos tome što ima ventilator. Čak i pod punim opterećenjem svih jezgri procesora, buka je minimalna, što je dosta impresivno ako znamo da su korišteni mobilni procesori konfigurirani na najvišu razinu TDP-a. Intelovi ultramobilni procesori podržavaju takozvani cTDP, odnosno programabilni TDP. Standardni TDP je 15 W, a maksimalni cTDP je 25 W. Viša potrošnja ne predstavlja problem za hlađenje ili napajanje OptiPlexa, a rezultat su osjetno više performanse sustava u odnosu na standardnu konfiguraciju procesora kakva se koristi u laptopima. Nažalost, BIOS sustava ne nudi mogućnost podešavanja 15-vatnog TDP-a u slučaju da nam ne trebaju ekstra performanse, a želimo na razini tvrtke uštedjeti nešto više elektroničke energije. S druge strane, BIOS je sam za sebe prilično moćan i nudi hrpu opcija korisnih pri konfiguriranju PC-ja za masovne instalacije u tvrtki.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.