Superračunala ili računala visokih performansi (High-performance computers, HPC) postaju sveprisutna u svakodnevnom životu i imat će sve veću primjenu na mnogim područjima.

Njihov će doprinos kvalitetnijem zdravstvu, gdje bi vrijeme dijagnostike i liječenja bilo puno kraće, kao i razvoju novih terapija, temeljenih na personaliziranoj i preciznoj medicini, biti sve veći. Pomoći će još više pri izradi učinkovitijih prometnih rješenja, čime bi sigurnost bila veća, s manje nesreća i gužvi na cestama. Doprinijet će smanjenju potrošnje energije, a njihova uloga u poljoprivredi, primjerice, proizvodnjom kvalitetnije hrane i ublažavanjem utjecaja klimatskih nepogoda na proizvodnju, bit će sve značajnija.

Superračunala imaju sve važniji utjecaj i u industriji jer znatno skraćuju ciklus dizajna i proizvodnje, smanjuju troškove i potrošnju resursa. Zahvaljujući njima, automobil može biti proizveden u 24 mjeseca, umjesto 60 mjeseci, koliko je za to ranije bilo potrebno. Superračunala važna su i za nacionalnu sigurnost i obranu, za zaštitu od cyber napada, a koriste se i u forenzici i pri nuklearnim simulacijama.

Ukratko, to su računala koja u izuzetno kratkom vremenu mogu obraditi nama nezamislivu količinu podataka te su nužna kako bismo razumjeli i odgovorili na važne znanstvene i društvene izazove.

Inicijativa za nova superračunala

Europska je komisija početkom godine predstavila svoje planove za ulaganja, zajedno s državama članicama, u razvoj infrastrukture europskih superračunala, što je ključno za konkurentnost i neovisnost EU, kad govorimo o podatkovnom gospodarstvu.

Naime, EU trenutačno zaostaje za Kinom, SAD-om i Japanom na tom području i nema niti jedno superračunalo među 10 najboljih na svijetu. Stoga europski znanstvenici i industrija svoje podatke sve više obrađuju izvan EU, jer vrijeme izračuna dostupno u EU ne zadovoljava njihove potrebe. Time su direktno ugroženi privatnost, zaštita podataka, poslovne tajne te Europska komisija ubrzano radi da se to promijeni.

U ožujku prošle godine Europska komisija pokrenula je inicijativu EuroHPC, koju je do sada podržalo 13 država članica, i kojom se do 2020. godine planira uložiti milijardu eura za izgradnju i uspostavu vrhunske infrastrukture za računalstvo visokih performansi (HPC) i velikih podataka u cijeloj Europi. Od toga će doprinos EU iznositi približno 486 milijuna eura, a države članice i pridružene zemlje uložit će sličan iznos.

Superračunala uz pomoć fondova EU

Hrvatska je jedna od tih 13 država članica, čime je pristala sudjelovati u razvoju europskih superračunala, koja bi se do 2022./2023. trebala naći među 3 najjača računala na svijetu. Ostale države koje sudjeluju u inicijativi su Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal i Španjolska, Belgija, Slovenija, Bugarska, Švicarska i Grčka, a očekuje se pridruživanje još država.

Hrvatska već sada ima tri superračunala: prvo superračunalo u Hrvatskoj – Isabella pokrenuto je prije više od 15 godina za potrebe istraživačkih projekata, a druga dva superračunala osigurana su uz pomoć sredstava EU. Tako je 2015. Sveučilište u Rijeci dobilo superračunalo Bura, vrijedno 44,7 milijuna kuna, kupljeno novcem europskih strukturnih fondova. Bilo je to jedinstveno takvo računalo ne samo u Hrvatskoj, već i u bližoj regiji, te se tada našlo i na ljestvici HPC Top 500 najbržih računala u svijetu. Treće superračunalo je VELEbit, dobiveno 2016. godine u okviru projekta Ministarstva zaštite okoliša i energetike za prilagodbu klimatskim promjenama, financiranog sredstvima iz Prijelaznog instrumenta tehničke pomoći EU. Također, preko strukturnih fondova EU, u planu je nabava dodatnih superračunala u okviru projekta Hrvatski znanstveni i obrazovni oblak (HR-ZOO), čija vrijednost projekta iznosi više od 20 milijuna eura. Najveće računalo trebalo bi biti prvo petaflop superračunalo u Hrvatskoj, a bit će smješteno u studentskom kampusu Borongaj u Zagrebu. (G. K.)

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen u časopisu Mreža.